Homo oeconomicus

BRUTO DOMAĆI PROIZVOD

 

Bruto domaći proizvod /BDP/, (engleski gross domestic product /GDP/) glavni je makroekonomski pokazatelj, odnosno mjerilo gospodarske aktivnosti neke zemlje u određenoj godini. Njime se u novčanim jedinicama iskazuje vrijednost ukupne proizvodnje /finalnih dobara/ unutar granica određene zemlje ili države. Primjerice, ulaganje /investicija/ u izgradnju hotela u Hrvatskoj nekog ulagača koji nije iz Hrvatske obračunava se /dodaje/ bruto domaćem proizvodu  Hrvatske. Međutim, vrijedi i obratno. Ako ulagač iz Hrvatske ulaže /investira/ u izgradnju hotela u nekoj stranoj državi, to ulaganje obračunava se /pridodaje/ bruto domaćem proizvodu te strane države.

Moraju se razlikovati, u smislu iskazivanja, dvije vrste bruto domaćeg proizvoda i to:

Nominalni bruto domaći proizvod koji se izražava u tekućim cijenama, pri čemu se pri obračunu BDP-a količina množi s cijenama koje su aktualne u godini izračuna BDP-a /tekuće cijene/ i
    Realni bruto domaći proizvod koji se izražava u stalnim cijenama, pri čemu se u obračunu BDP-a količina množi s cijenama određene bazne godine i koje se primjenjuju u svim godinama obračuna na jednakom nivou /stalne cijene/.
      Odnos između nominalnog i realnog bruto domaćeg proizvoda naziva se BDP deflator i on se izračunava prema sljedećem obrascu:

       

      BDP deflator = (Nominalni BDP / Realni BDP) x 100

      Primjer:

      Ako je nominalni BDP 10 milijardi EUR, a realni BDP 9.9 milijardi EUR, koliki je BDP deflator?

      BDP deflator = (10 milijardi EUR / 9.9 milijardi EUR) x 100 = 101

      Prema tome, BDP deflator u navedenom primjeru je 101.

      Obrazac za izračun realnog BDP-a ima sljedeći oblik:

       

      RBDP = (NBDP / BDPD) *100

      pri čemu su

      RBDP             =          realni bruto domaći proizvod

      NBDP             =          nominalni bruto domaći proizvod

      BDPD             =          BDP deflator

      Primjer:

      Ako je nominalni BDP 10 milijardi EUR-a, a BDP deflator 101, koliki je realni BDP?

      Realni BDP =          10.000.000.000 EUR / 101 *100    =   9.900.990.099 EUR-a

      Iako se ukupni bruto domaći proizvod, kao i bruto domaći proizvod po stanovniku /per capita/ najčešće iskazuje u nominalnom iznosu, dakle u tekućim cijenama, realne stope rasta /pada/ bruto domaćeg proizvoda izračunavaju se primjenom BDP deflatora, odnosno usporedbom realnog bruto domaćeg proizvoda u određenoj vremenskoj seriji.

      Kada se koristi bruto domaći proizvod kao pokazatelj rasta i životnog standarda puno je bolje koristiti bruto domaći proizvod po stanovniku ili per capita budući da on pokazuje realniju sliku, jer uzima u obzir broj stanovnika neke države, što je veoma važno u slučaju kada uspoređujemo dvije države koje se znatno razlikuju prema broju stanovnika.

      Bruto domaći proizvod po stanovniku ili per capita se izračunava na način da se ukupni bruto domaći proizvod u određenoj godini podijeli s brojem stanovnika određene države u toj godini. Primjerice, u hipotetičnom slučaju, ako dvije države imaju jednak ukupni bruto domaći proizvod, veći bruto domaći proizvod imat će država s manjim brojem stanovnika iz čega je lako izvući zaključak da je riječ o razvijenijoj državi.

      Primjerice, ako je godišnji bruto domaći proizvod neke države 10 milijardi EUR-a, a broj stanovnika 1 milijun, bruto domaći proizvod po stanovniku ili per capita iznosi 10.000 EUR-a.

      Bez obzira što je bruto domaći proizvod glavni makroekonomski pokazatelj ili mjerilo gospodarske aktivnosti neke zemlje, u ovome radu potrebno je spomenuti i ostale makroekonomske pokazatelje.

      Neto domaći proizvod /NDP/ zapravo je razlika između bruto domaćeg proizvoda i amortizacije, odnosno bruto domaći proizvod umanjuje se za amortizaciju.

       

      Bruto društveni proizvod /GNP/ sve donedavno bio je glavni makroekonomski pokazatelj ili mjerilo gospodarske aktivnosti neke zemlje kada ga je zamijenio bruto domaći proizvod. Bruto društveni proizvod iskazuje vrijednost finalnih /gotovih/ proizvoda i usluga proizvedenih radom i kapitalom u vlasništvu građana određene zemlje kako u tuzemstvu tako i inozemstvu. Primjerice, neka vrijednost proizvodnje neke tvornice u hrvatskom vlasništvu u SAD računa se kao bruto bruto društveni proizvod Hrvatske, ali i kao bruto domaći proizvod SAD.

      Nacionalni dohodak /ND/ predstavlja zbroj dohodaka koji primaju vlasnici radne snage, kapitala i zemlje. On je jednak zbroju plaća, kamata, renta i profita i može se izračunati na ukupnoj razini ili po stanovniku, jednako kao i bruto domaći proizvod.

      Raspoloživi dohodak /RD/ je onaj dohodak koji kućanstvu ostaje za potrošnju i štednju i predstavlja razliku nacionalnog dohotka i neposrednih poreza i transfernih plaćanja.

      Na kraju treba spomenuti da ni bruto domaći proizvod nije objektivni pokazatelj ekonomskog blagostanja jer veći bruto domaći proizvod ne i znači po sebi i veću kvalitetu življenja stanovništva neke zemlje, odnosno države. Primjerice, veća količina oružja znači veći bruto domaći proizvod, ali ne i bolji život stanovništva. Zbog toga se u novije vrijeme uvodi kategorija neto ekonomsko blagostanje prema kojoj se iz bruto domaćeg proizvoda isključuju one stavke koje ne pridonose blagostanju stanovništva /primjerice spomenuto oružje ili zagađenje okoliša/, a uključuju dokolica i takozvana siva ili neregistrirana ekonomija. Međutim, to nije predmetom ovoga završnog rada i neće se potanko objašnjavati.

      Bruto domaći proizvod u određenom razdoblju može se izračunati na tri načina, odnosno primjenjući BDP kao tok prihoda /troškova/, proizvodnu /potrošnu/ ili rashodnu metodu. Treba napomenuti da se primjenom sve tri metode dolazi do istog rezultata, odnosno vrijednosti ukupnog brutto domaćeg proizvoda.

      BDP kao tok prihoda /troškova/

      Po ovoj metodi bruto domaći proizvod izračunava se prema sljedećem obrascu:

       

      BDP = BP + KA + RE + PF + AM + NP

      pri čemu su:

      BDP    =          bruto domaći proizvod

      BP       =          brutto plaće /najamnine/

      KA      =          kamate

      RE       =          renta

      PF       =          profit /dobitak/

      AM     =          amortizacija

      NP       =          neizravni porezi

      Proizvodna /potrošna/ metoda

        Za izračunavanje bruto domaćeg proizvoda po proizvodnoj /potrošnoj/ metodi potrebni su podaci o dodanoj vrijednosti /razlika između vrijednosti proizvodnih dobara i usluga i troškova materijala koji su se upotrijebili za proizvodnju za te proizvode i usluge/ - /DV/ i porezima na proizvode umanjene za subvencije – /PP/ u određenom razdoblju.

        Treba napomenuti da se dodana vrijednost računa, prema metodologiji Državnog zavoda za statistiku RH, po skupinama djelatnosti u kojima se ostvaruje bruto domaći proizvod, a to su: poljoprivreda, lov, šumarstvo i ribarstvo /PR/, rudarstvo, vađnje, prerađivačka industrija, opskrba električnom energijom, plinom o vodom /IE/, građevinarstvo /GR/, trgovina na veliko i malo, popravak motornih vozila te predmeta za osobnu uporabu i kućanstvo /TR/, hoteli i restorani /HR/, prijevoz, skladištenje i veze /PS/, financijsko posredovanje, poslovanje nekretninama, iznajmljivanje i poslovne usluge /FN/, javna uprava, socijalno osiguranje, , obrazlovanje, zdravstvo, zaštita i socijalna skrb, ostale društvene, socijalne i osobne uslužne djelatnosti i aktivnosti kućanstava /JS/.

        Primjerice, dodana vrijednost za neki proizvod X, koji se prodaje po cijeni od 33 kune i u kojemu su troškovi materijala 24 kune, ostvaruje se dodana vrijednost u iznosu od 9 kuna.

        Sukladno spomenutom, obrazac za izračun bruto domaćeg proizvoda po proizvodnoj /potrošnoj/ metodi ima sljedeći oblik:

        BDP = DV (PR + IE + GR+TR + HR + PS + FN + JS) + PP

        Primjerice, prema spomenutom obrascu, bruto domaći proizvod Hrvatske u 2009. iznosio je 333,0 milijarde kuna /u tekućim cijenama/ ili 45,379 milijardi EUR-a, pri čemu je dodana vrijednost PR iznosila 19,5 milijardi kuna, IE 55,5 milijardi kuna, GR 23,1 milijardi kuna, TR 31,7 milijardi kuna, HR 12,8 milijardi kuna, PS 24,2 milijarde kuna, FN 70,8 milijardi kuna, JS 52,2 milijardi kuna i PP 42,9 milijardi kuna.

        Rashodna metoda

          Za izračunavanje bruto domaćeg proizvoda po rashodnoj metodi potrebni su podaci o konačnoj potrošnji kućanstava i države /KP/, bruto investicijama /BI/, promjenama zaliha /PZ/, izvozu roba i usluga /IZ/ i uvozu roba i usluga /UV/ u određenom razdoblju.

          Konačna potrošnja predstavlja prvu i najznačajniju stavku obračuna bruto domaćeg proizvoda po rashodnoj metodi i dijeli se na potrošnju kućanstava /osobnu potrošnju/ i potrošnju države /javnu potrošnju/.

          Izdaci za konačnu potrošnju potrošnju kućanstava dijele se na tri kategorije i to:

          1. Trajne robe – automobili, telekomunikacijska tehnologija, televizori i sl.
          2. tkotrajne robe – hrana, piće, odjeća, obuća i sl.
          3. Usluge – zdravstvene, kulturne, socijalne i slične usluga

          Usluge, s rastom i razvojem nacionalne ekonomije najbrže su rastući sektor u strukturi konačne potrošnje.

          Izdaci za konačnu potrošnju države su izdaci države za kupnju dobara poput izgradnje infrastrukturnih objekata /ceste, željezničke pruge, zračne luke, elektroopskrbni objekti i sl./, plaće državnih službenika, kao i onih koji rade u jedinicama lokalne i područne samouprave /općinama, gradovima, županijama/, plaće radnika u ustanovama koje su vlasništvu države i kupnja potrošnih dobara. Država financira svoju potrošnju iz ostvarnih poreza i drugih državnih prihoda koje su prihodna strana državnog ili lokalnog proračuna.

          Bruto investicije su one koje su namjenjene zamjeni postojećeg istrošenog kapitala i stvaranju novog, a financiraju se iz amortizacije i akumulacije, tj. neraspodjeljene dobiti ili neto-profita kao razlike između prihoda i rashoda umanjeno za porez na dobit.

          Neto izvoz predstavlja razliku između izvoza i uvoza roba i usluga. Izvoz predstavlja prodane proizvode i usluge stranim državama, a uvoz kupljene proizvode i usluge iz inozemstva. Ako je izvoz veći od uvoza iskazuje se trgovački suficit i on poveća bruto domaći proizvod. Međutim, ako je izvoz manji od uvoza onda se iskazuje trgovački deficit i on smanjuje bruto domaći proizvod.

          Sukladno spomenutom, obrazac za izračun bruto domaćeg proizvoda po rashodnoj metodi ima sljedeći oblik:

          BDP = KP + BI + PZ + IZ - UV

          Primjerice, prema spomenutom obrascu, bruto domaći proizvod Hrvatske u 2009. iznosio je 333,0 milijarde kuna /u tekućim cijenama/, pri čemu je konačna potrošnja iznosila 255,3 milijarde kuna, bruto investicije 82,3 milijarde kuna, promjena zaliha 6,6 milijardi kuna, izvoz roba i usluga 120,2 milijarde kuna i uvoz roba i usluga 131,3 milijarde kuna.

          Temeljni čimbenici rasta i razine bruto domaćeg proizvoda su kapital /imovina/ i rad, ali i stupanj tehnološkog napretka. Što je veći kapital po radniku realno je pretpostaviti i veći bruto domaći proizvod i obratno. Isto vrijedi i za tehnološku opremljenost, dakle što se više primjenjuje suvremena i produktivna tehnologija, veći je i bruto domaći proizvod i obratno. Što se tiče rada kao čimbenika rasta i razine bruto domaćeg proizvoda, očito je da obrazovanija i kvalificiranija radna snaga, dakle ljudski kapital više pridonose rastu i razini bruto domaćeg proizvoda i obratno. Zapravo je najpoželjnije od svih sastavnica bruto domaćeg proizvoda kada njegovom porastu najviše pridonose nove investicije, tj. ulaganja u novu proizvodnju ili usluge. Tada se može govoriti o zdravom i dugoročno stabilnom rastu bruto domaćeg proizvoda.

          Ma koliko god pokazatelj o bruto domaćem proizvodu neke zemlje ili regije bio važan, a po mnogima još uvijek i najvažniji, čini se da on ipak u novim uvjetima ipak dovoljno ne objašnjava stvarno stanje neke nacionalne ekonomije, a još manje zadovoljstvo standardom i kvalitetom življenja njezinog stanovništva. Osim toga, bruto domaći proizvod u posljednje vrijeme, njegov možebitni rast ili pad, predmet je manipulacija političkih elita i stranaka, posebice u predizbornom razdoblju, na koje najčešći puk nasjeda, uglavnom zbog slabog ekonomskog znanja i ideološke ništa drugo nego obmane, kolektivne svijesti i sl. Apsurdno, i ne samo u našim, hrvatskim uvjetima, da se možebitnim i minimalnim rastom domaćeg bruto proizvoda mnogima može tvrditi da im je dobro, oni to prihvaćaju, a i sami znaju i osjećaju da to nije baš tako. Ali, očito je da su zablude i fikcija mnogima draži od suprotnih dokaza i činjenica i s takvih polazišta nije jednostavno, ako je uopće i moguće pokrenuti nacionalnu ekonomiju, poduzetništvo i stvarati nove vrijednosti. To uopće ne znači da je bruto domaći proizvod nevažan, možda je i dalje njegov ponder najveći, ali u račun treba uzeti i druge, teško vidljive parametre, poput kvaliteta življenja, osobnog standarda i sl. kako bi se dobila kompletna i objektivna slika stanja i perspektiva neke nacionalne ekonomije.

          Literatura

           

          Babić, M.: MAKROEKONOMIJA, Mate, Zagreb, 2000.

           

          Benić. Đ.: POLITIKA I GOSPODARSTVO, Školska knjiga, Zagreb, 2004.

           

          Blanchard, O.: MAKROEKONOMIJA, Mate, Zagreb, 2007.

           

          Družić I., Sirotković J.: UVOD U HRVATSKO GOSPODARSTVO, Politička kultura,

           

          Zagreb, 2002.

           

          Kolaković, M: MJERENJE GOSPODARSKE AKTIVNOSTI ZEMLJE, Ekonomski fakultet, Zagreb, 2007.

           

           

           

          Priopćenja

           

           

          Priopćenja Državnog zavoda za statistiku RH o nacionalnim računima od 2000. do 2011.

             

             

             

            Internet stranice

             

             

            Web stranice Hrvatske gospodarske komore - www.hgk.hr

              www.hr.wikipedia.org – bruto domaći proizvod

               

               

               

               

               

              HNB tečajna lista

              18.07.2019
              Srednji
              JPY JPY
              100
              6,083474
              CHF CHF
              1
              6,654605
              GBP GBP
              1
              8,166681
              USD USD
              1
              6,584600
              EUR EUR
              1
              7,385946
              $ Odabir valute
              = Odabir valute

              MALO /EKONOMSKOG/ ZNANJA

              Ima nekih okolnosti u životu koje vas prisiljavaju na izbor onog što ne želite niti volite, ali druge nema nego prilagoditi se i učiniti najviše što možete u onome što ne želite niti volite inače ćete biti egzistencijalno ugroženi i stalno frustrirani, sputani u traženju vlastite sreće i spasa i cijeli će vam život proteći u klevetama drugih i drugačijih za vašu "zlu kob". Prihvatiti život i okruženje oko sebe u idealnim predodžbama, dakle onakvim kakve bi po vama trebale biti, a ne kakve doista jesu, "crtati" u glavi, a nerijetko i oružjem i svim raspoloživim sredstvima takav svijet donosi samo nevolju i nesreću, priznali mi to sebi ili ne. Trebalo mi je podosta vremena za shvatiti i prihvatiti da se u glavama svih tih "vizionara" i "planera" krije neutaživa želja za vlašću nad onima kojima tobože služimo i da u viđenjima takvih nema mjesta za sve ljude nego samo "naše", a ne i "njihove", "iste", ali ne i "drugačije" i da su tu korijeni svake kolektivističke ideologije i prakse, od komunizma, preko socijalizma, fašizma do klerikalizma, svih ratova, mržnji i pogubnih predrasuda. Sve te ideologije, koliko god da su, sve u svemu samo u nijansama različite, s lijeva na desno, imaju jednu zajedničku nit, a to je mržnja prema bilo kakvom individualizmu, liberalizmu i bilo kakvim manjinama. A i to nije za čuditi. Biti u manjini, ne biti povodljiv, ne biti sudionik ovakvih ili onakvih hajki na one drugačijeg mišljenja i garda teži je put i ne zavaravajmo se, malo će ga tko prihvatiti. Osobito u zemljama s malom ili nikakvom tradicijom demokracije, političkog pluralizma, slobodnog tržišta i navika na suživot i snošljivost u različitosti. Ljudsko biće, to ću ponoviti, slabašno je, opterećeno egzistencijalnim strahom, nije baš ni ljubitelj slobode, osim za sebe i možebitno za svoju manju ili veću skupinu. Nisu mi mila na prava, uključujući i ona zajamčena ustavom i zakonima ako se tiču skupina kojima ne pripada. Posebnost je ovdje kod nas što nerijetki drže /jugo/nostalgičarima, "komunjarama", srbofilima i "malohrvatima", ma što i to značilo, sve one koji se pozivaju na potrebu poštivanja ustava i zakona, reda i poretka ustanovljenog ipak demokratskim i legalnim putem, posebice kad je riječ o ljudskim pravima, pravnoj državi, pa i tržišnim slobodama. Hrvatski politički i ekonomski sustav, o moralnom neću, normativno, dakle na "papiru" posve je sukladan i najrazvijenim zapadnim demokracijama, pa ipak pozivanje na njega, a posebice njegova primjena ne donose bodove onima koji se na njega pozivaju bilo da su političari, takozvani obični ljudi ili kakve manjine. Sve tu našu političku ili ekonomsku ili moralnu svakidašnjicu ne treba promatrati drugačije nego kao nekad više, nekad manje grubu utakmicu interesnih skupina, prikrivenih u nacionalno, vjersko, ekološko ili "građansko". Istini za volju, na ovoj razini demokracije i ekonomije drugačije i ne može biti, jer naprosto smo takvi kakvi jesmo i to se ne može promijeniti ni stotinama idućih godina. Naučio sam i to da najčešća čeljad ne voli, što od straha koji mu se izvana stalno nameće, što od neznanja i što od "pogibelji letenja" ni pričati i bježi od merituuma stvari, od biti, od teme onoga o čemu se priča ili radi kad se priča ili radi. Tako sam došao i do zaključka kako nikako nije dobro što mi je struka i profesija ekonomija jer se po toj "deformaciji" vrlo brzo razilazim s onima kojima ekonomija nije ni struka ni profesija, ali drže da ekonomija nije nikakva mudrost i da svatko o njoj sve zna. Kao što je liječniku zadaća ukloniti bolesti kod pacijenta, tako je i ekonomistu zadaća pronaći najbolja rješenja za optimalno /dakle najbolje u zadanim uvjetima/ ekonomsko korištenje inače oskudnih ili ograničenih gospodarskih resursa ili potencijala na određenom prostoru. Pogled na Srđ, primjerice, nije isti nekog arhitekta, ekologa, sociologa ili filozofa i ekonomista /ako je nepotkupljiv/. Ja taj Srđ sagledavam kao i ne baš poseban, ali ipak vrijedan gospodarski potencijal, dok se ostali, a među njima ima i ekonomista, dive njegovim ljepotama, skladu, mjestu za obiteljske izlete i odmor od svakodnevnog naprezanja mozga /iako baš i nisam siguran da mozak nešto puno trošimo i da mu je potreban odmor/. A za nerijetke je /ipak vjerujem više zbog neznanja o suvremenom tretmanu i uporabi gospodarskih resursa i potencijala/ on i oblik, doduše ne oružane agresije poput one od Mletaka, Turaka, Francuza, Talijana, Njemaca, Srba ili Crnogoraca, ali ipak agresije takozvanog krupnog kapitala, "bjelosvjetskih profitera" i ostalih unutarnjih i vanjskih "mutikaša". I ne zavaravajmo se, odnosno ne budimo licemjerni i od onih koji se usuđuju poremetiti nekakav prirodni red i slijed još tamo od ništa drugo, nego ipak kontroverzne Dubrovačke Republike, makar je i ona u mnogočemu bila i ksenofobna i duboko klasna i najcrnja feudalna tvorevina, s nekolicinom izvrsnih poduzetnika, umjetnika i diplomata. Idealističke predodžbe o razdoblju Dubrovačke Republike, o ljudima u njoj i navodnim našim davnim precima umnogome su oblikovale dubrovački mentalitet i onih koji su se tu raznim putevima doseljavali. A važne sastavnice, nazovimo ga tako tipičnog dubrovačkog čovjeka su zatvorenost, slaba prijemčivost za druge i drugačije, glorifikacija, odnosno preuveličavanje "slavne" dubrovačke prošlosti, vlastita precijenjenost i jal i zavist prema uspješnima, osobito u materijalnom, ali i duhovnom području. To se najčešće izražava u stavu poput onoga "što nam taj stalno soli pamet", dobar je taj i taj, pametan je, stručan je, ali dajmo se čeljadi razlogu, ipak on "naš" nije /makar i nama s njime bolje bilo/. Nema ovdje one dubrovačke "tko bi gori, sad je doli" i obratno. Otkako znam za sebe uvijek su se do "petnih" žila oni gori borili za one koji su gori da budu stalno gori i oni i njihovi sljednici i oni koji su gori pritiskali one koji su doli da budu stalno doli i njihovi sljednici. I zbog toga se uvijek divim onima doli koji su se otrgnuli i "ugurali se" među one koji su gori, zahvaljujući i onom "mračnom" socijalizmu, a toga će biti sve više i više, nakon stanovitog zastoja, u neizbježivo nadolazećem kapitalizmu, slobodnom tržištu, demokraciji i političkom pluralizmu i to držim jedino ispravnim i zdravim. Mi se moramo priključiti globalnim procesima, kako veli Michael, a ne Milton Friedman /taj "zloglasni " monetarist/, možemo pri tome sačuvati i vlastiti nacionalni, vjerski i moralni identitet umijećem i ekonomskim znanjem i obnoviti temelje dugoročnih egzistencijalnih perspektiva novim naraštajima. Odbijemo li takvu "ponudu", koju istina mnogi nisu ni tražili, ne priključimo li se, smrtnu presudu, svijesno ili nesvijesno, svejedno, tmurnim oblacima prekrivenim učinit ćemo dubrovački i ovaj dio hrvatskog podneblja i za daleku budućnost. Mogao bih se ja i drugačije, konzervativnije postaviti, na kraju krajeva svejedno mi je, ali vjerujem da imamo dovoljno ljudskog potencijala, hrabrosti, razuma, pa i srca za shvaćanje i prihvaćanje novih i nažalost stalno promjenljivih ekonomskih, tržišnih i socijalnih trendova. Mislim da se nemaju ni od koga ni od čega Dubrovnik, Dubrovkinje i Dubrovčani braniti. Prije će biti da se moramo braniti od sebe samih i ostataka onoga ružnog u povijesno i prostorno uvjetovanom konzervativnom mentalitetu, a u novije vrijeme i od zlovolje i zavisti spram onih koji su uspjeli i za svoju i za našu korist, jer i tu jedno bez drugoga ne ide. Jednostavno mi se čini da Dubrovnik svoje prirodne, stvorene i ljudske potencijale treba i može puno bolje ekonomski iskoristiti pod uvjetom puno manjeg zanovijetanja, ozlojeđenosti i otklanjanja pomisli o nekakvom idealnom, pravednom i poštenom društvu. Bavimo li se i opterećujemo li se samo prošlošću, "buljimo" li i opterećujemo li se samo budućnošću, preskačući pri tome sadašnjost i nove realitete, proći će nam život i u nama neće imati što ni umrijeti, kako bi rekao Charles Bukowski. A i ne tražimo odgovore na svako pitanje, ne propitkivajmo sve, ne tražimo do iznemoglosti smisao u svemu i svačemu, ne sumnjajmo baš u sve i ne čekajmo dan kada će nam sve ići u prilog, jer dočekati ga sigurno nećemo. I gurajmo naprijed, sa što manje, ali nikad ne bez ožiljaka i grešaka. Znam da su ova moja razmišljanja maloga dometa, znam da čeljad više voli fikcije nego opaku zbilju, znam da se najteže suočiti sa samim sobom, ali ipak nije zgorega uputiti na važnost iznesesenog. Uvijek postoji mogućnost da će netko i čuti, a to je već nešto...

               

              Slikovni rezultat za KARL POPPER

              Karl Raimund Popper (1902-1994) je austrijsko-židovsko-engleski filozof i društveni kritičar koji je svojim djelom “Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji” uvelike doprinio filozofskom razumijevanju totalitarizma.Neko vrijeme se zanimao za Marxa i Engelsa, no vrlo rano je postao antimarksist, skeptik i falibilist. Iako je 1929. godine bio u vezi s Bečkim krugom, ipak nije pripadao tom užem filozofskom krugu. U “Bijedi historicizma” zastupao je nemogućnost teorijske povijesne znanosti jer ne postoje nikakvi povijesni zakoni. Popper smatra da su historicistički sustavi nastali u rodovskim društvima, odnosno u mitovima o izabranom narodu. Stoga podvrgava kritici holističko gledanje na društvo, odnosno predodžbe o društvu kao organizmu. Njegova filozofija politike ne podliježe cjelovitim i utopističkim rješenjima. Za njega ne postoje posljednji izvori spoznaje. Intuicija i mašta jednako su nepouzdane, kao logičko mišljenje. Istina je iznad svakog ljudskog autoriteta.

              Svoju kritiku historicizma Popper počinje od Heraklita i Platona kod kojih vidi filozofijske uzroke totalitarizma. Totalitarno društvo je zatvoreno društvo u kojem cilj opravdava sredstvo. Historicistički su sustavi kroz načela utopijskog društvenog inženjeringa uvijek iznova nastojali interpretirati povijest kao spasiteljsku povijest. Jedini smisao povijesti za Poppera daje borba za otvoreno društvo. Svaka ideologija koja želi druge ljude usrećiti je opasna, jer nas dovodi u napast da drugim ljudima nametnemo vlastite vrijednosti. Popperov kritički racionalizam postavlja zahtjev za tolerancijom i odgovornošću, slobodu mišljenja i pluralizam. U historicističkom sustavu pojedinac nije važan, nego vođa.   Tu je pleme sve, a pojedinac ništa. Kolektivizam je bitno svojstvo tribalizma. Fašizam zamjenjuje izabrani narod izabranom rasom, a marksizam izabranom klasom. Platonov politički program ostaje na razini totalitarizma. U njegovoj državi svatko bi trebao gledati svoja posla, odnosno pravedno je ako vladar vlada, radnik radi, a rob robuje. Kriterij morala je sve ono što je u interesu države. To je načelo totalitarne etike i spartanskog odgoja. Hegel je državu shvaćao kao božansku tvorevinu i organizam koji postoji zbog same sebe. Polazeći od platonizma Hegel insistira na apsolutnome moralnome autoritetu države. Hegelov historicizam je optimističan, jer je promjenljivi svijet u stanju ”emergencije” i ”kreativne evolucije”. Duh naroda određuje skrivenu povijesnu sudbinu svake nacije koja se potvrđuje borbom protiv drugih naroda. Tu je Hegel sličan Heraklitu koji uči da je rat otac svega. Poput njega, vjeruje u jedinstvo ili identitet suprotnosti kao značajnu ulogu u evoluciji, odnosno dijalektičkome napretku, dijalektičkoj trijadi. Državi pripada pravo da određuje što je to objektivna istina. Dok je Platon isticao da vladar treba vladati državom, nakon Rousseaua se tvrdilo da narod treba vladati, odnosno kolektivna volja. Moderni rasistički mit povezan je dakako s Hegelovim teorijama, ali i s Haeckelovim upitnim znanstvenim postavkama. Fašistička ideologija nastala je ”transupstancijom hegelovstva u rasizam”. Umjesto ”duha” samorazvijajuća bit je postala krv naroda. Hegel je ustanovio teoriju da su ”čisti bitak” i ”čisto ništa” identični.

              Marxov historijski materijalizam poistovjećuje ”zbilju” s materijalnim svijetom, a ”pojave” sa svijetom misli ili ideja. Bitnu ili zbiljsku promjenu može stvoriti samo evolucija – socijalna revolucija. Svakom pojedinom razdoblju ekonomskog razvoja odgovara određeni društveni sustav, a povijesno je razdoblje najbolje karakterizirano svojim društvenim sustavom klasa. Država je organ klasne dominacije, mašinerija pomoću koje vladajuća klasa vodi svoju borbu. Demokracija je zapravo oblik klasne diktature, dok proleterska revolucija s jednom klasom stremi besklasnom društvu. Marx je skeptično gledao na liberalizam i parlamentarnu demokraciju u kojoj je vidio prikrivenu diktaturu buržoazije. Ekonomski historicizam je metoda koju je Marx primijenio na analizu postojećih promjena u društvu. Proriče transformaciju kapitalizma u novo razdoblje – socijalnu revoluciju. Marx je prema Popperu bio lažni prorok čija se proročanstva o budućnosti nisu obistinila.

              Zatvoreno društvo je povratak u kavez sa zvijerima, smatra Popper. Historicist vjeruje da ”povijest sama” svojim inherentnim zakonima determinira nas same, naše probleme, našu budućnost. (Silvana Dragun/ Prudencija.hr)

               

              Brojač posjeta

              mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
              mod_vvisit_counterDanas88
              mod_vvisit_counterJučer62
              mod_vvisit_counterUkupno325057

              Online (prije 20 min): 2
              Danas: Srp 17, 2019

              "Satrali smo feudalizam, socijalizam i kapitalizam. Čekamo idućeg protivnika!" /FL&FB o Hrvatskoj/

               

              IN MEDIAS RES

              Failed to get Items, check your parameters!

              Dosada je bolest sretnih ljudi. Nesretni se nikad ne dosađuju jer su prezaposleni. (Albert Camus)

               

              Iz Medija

              Pearl of the Adriatic

              Dubrovnik Linkovi

              STRANICE GRADA DUBROVNIKA
              DUBROVAČKI VJESNIK
              DUBROVAČKI LIST
              DUBROVNIK NET PORTAL
              DUBROVNIK PORTAL
              ŠAHOVSKI KLUB DUBROVNIK
              TURISTIČKA ZAJEDNICA GRADA DUBROVNIKA
              VISIT DUBROVNIK

              Korisni linkovi

              HARVARD BUSINESS REVIEW
              BANKA
              WIKIPEDIA
              BUSINESS.HR
              THE ECONOMIST
              FINANCIJSKI KALKULATOR
              FINANCIAL TIMES
              INVESTICIJSKA ANALIZA
              LIDER
              POSLOVNI DNEVNIK
              SMALL BUSINESS REVIEW
              THE WALL STREET JOURNAL
              INVESTICIJSKI SAVJETNIK
              EKON., FIN., RAČUNOVODST....
              SAVJETNIK ZA PODUZETNIKE
              GOOGLE
              BEDEK ART
              FINANCIJSKI KALKULATORI