USPORENI ILI OSPORENI

Dubrovnik - Viđenja

Ponekad mi se čini da sam "zapaso" i preduboko, i preširoko i previsoko. Htio bi mijenjati navike, mentalitet, svjetonazor, "gard" čeljadi tu oko nas, pa i šire, diljem našega lijepog Grada i Lijepe naše, jer i "nije zlato sve što sja", pa valjda ni "odijelo ne čini čovjeka". Dakle, mijenjati nabolje, bar u nekim potankostima, iako živimo u /ne/sretnom dobu gdje se ubrzano trošimo, gdje razgovaramo u pola riječi, a došlo se i "dotole" da je svatko svakome sumnjiv. "Teorije zavjere" razvile su se do neslućenih razmjera, iza svega i svačega kao da netko "stoji", toliko se sivih eminencija nakupilo. Kakvih sam sve fantastičnih priča čuo i o sebi i o drugima i kojima kao da nema kraja. Što sve nisam ili nisu bili u tim pričama i kako samo čeljadi to ne dosadi, unatoč uporno suprotnim činjenicama. Pa sve to i nije neka hrvatska ili dubrovačka posebnost.  Jednostavno, čeljad ima, ovako ili onako, previše slobodnog vremena, a kad je tome tako, trivijalna je i svakidašnjica i tuđe ugode i nevolje stalno su na "trpezi". Poglavito onih uspješnih, pokretnih, htijućih, ukratko onih koji odlično razumiju vrijeme i okolnosti...Kad nije tako,"spas" i bijeg od sebe nalazi se s novim "prijateljem" – mobitelom, tim tehnološkim čudom koje nas je, ne znam jeste li to primijetili, učinio još stresnijim, nemirnijim i manje hrabrim. Koliko li je samo onih spremnih da čiste ispred tuđih, nikad svojih vrata? A i to je demokracija i sloboda i nigdje ne piše da se prvo treba očistiti ispred svojih, a onda i tuđih vrata...

Pa i sva ova moja pisanja, viđenja i pokušaji, sve više to uviđam, zapravo su samo jedan nešto drugačiji pristup dubrovačkoj tradiciji, baštini, svakidašnjici i perspektivama, kako se ispostavlja ponekad i krajnje kritičkim promišljanjima. A sve zbog toga što još uvijek držim, iako više i ne baš tako čvrsto, da Dubrovnik, s obzirom na ono što je nekad bio i što još uvijek, barem medijski, kulturno  i turistički znači, ne može biti prosjek, usudio bih se rijeti u bilo čemu čega se dotaknemo. A ne moramo se svačega doticati, negdje smo potencijalno jaki, negdje baš i ne. Povijesne, prometne, političke, ekonomske i ine okolnosti su se bitno promijenile i potrebno je posve novo promišljanje Grada i njegove sudbine, ako više uopće ima i vremena i prostora i ljudi za takvo što. Jer, kao što vidimo sve je "načičkano" bez ikakvog reda i pravila, a nemoguće je i utvrditi tko je za to kriv, a tko prav. Sramotno je, primjerice, da oni koje je narod izabrao, nisu htjeli ili nisu znali ili su bili toliko tromi, tako da Grad  svojedobno nije otkupio onih 20 tisuća m2 ex "Radeljevića" ili "kičme" Gruža, pa da sad čini tamo ono što je u općem, a ne privatnom interesu, a ima toga sigurno još. Mala je, pa i nikakva utjeha što takvi nisu prošli u izborima koji su slijedili. A cijena je bila tek 11 milijuna kuna. Po meni, ako se hoće uspostaviti optimalna i održiva urbana struktura i infrastruktura Grada na dugi rok, ne mogu se nego preispitati i obustaviti neki projekti, planovi i ideje, dok još nisu započeti. A bogami će dosta toga trebati i rušiti i što ti ja znam. Ali, ne bojte se vi koji bi time možebitno bili oštećeni. Nema u ovome Gradu ni dovoljno političke volje, ni zajedništva, ni hrabrosti da se sve to najprije sagleda, presloži, profilira, iscrta i provede. A bit će još i manje. Jer sad kukaju, nerijetko i s pravom oni, čija parcela nije u građevinskom obuhvatu i zašto ne ja kad može on i sve tako. Grad po mjeri njegovih stanovnika naprosto nije moguć, a to sve više valjda i vidimo, ako je opće ili javno u podređenom položaju i da svaki, ama baš svaki opći ili javni projekt s toliko muka se rađa, a koliko ih je samo još u papirima, a neke je i vrijeme pregazilo.

U najnovijem Travel + Leasure magazinu Istra je proglašena jednom od četiri najpoželjnije turističke destinacije u 2007., skupa s egipatskom Aleksandrijom, ekvadorskim Quitom i američkim New Orleansom /Lousiana/. Tamo je Istra, sa svojim nepreglednim vinogradima, srednjevjekovnim selima i plažama uspoređena s francuskim Provansom. Pored toga, sva četiri odredišta istaknuta su kao izrazito dostupna i u zemljopisnom, ali i financijskom smislu. TripAdvisor.com, sudeći prema 4.000 svjetskih putnika koji se koriste ovim internetskim stranicama za planiranje svojih putovanja, na prvo je mjesto za 2007. plasirao Pamukkale, mali turski gradić iznad kojeg se prostire pogled na brežuljak prepun prirodnih izvora bogatiih kalcijem, a u blizini kojega je i antički rimski grad Hierapolis i "Sveti bazen", Osim Pamukkalea, Trip Advisor preporuča grčki grad Pargu, zatim škotski Ayr i meksički Campeche. Zahvaljujući Boratu, i Kazahstan se ucrtava u svjetski turistički atlas. Sve to, bar po meni, upućuje da se Grad mora probuditi, posve inovirati i prilagoditi sve konkurentnijim uvjetima turistički proizvod, što, da ponovim i to, nije problem samo hotelijera ili ugostitelja, nego i svih drugih čimbenika, od svih sastavnica gradske politike do "običnog" građanina. A držim da i Dubrovačko-neretvanska županija i svi njezini čimbenici imaju tu jako puno posla, jer je ona zapravo turistička destinacija, slično kao već odmakla Istra, a čini mi se i Splitsko-dalmatinska županija.

Pa i javna dobrobit, što je resila ovaj Grad bar nekoliko stoljeća, mora se vratiti u narodnu dušu, posebice onih koji ga vode. Jer, kako kaže Gustave Le Bon,  bar po meni točno: "Vrlo je lako usaditi u dušu naroda neko prolazno mišljenje, ali je vrlo teško usaditi u nju trajno vjerovanje. A kad se potonje učvrsti, jednako ga je teško razoriti. Ono se većinom može izmijeniti samo uz cijenu žestokih prevrata. No ni revolucije nemaju te moći, ako već vjerovanje nije izgubilo svu svoju vlast nad dušama. Tada revolucije konačno uzdrmaju ono što je već bilo skoro napušteno, ali što je robovanje navikama sprečavalo da se posve napusti. Revolucije kad nastaju zapravo su vjerovanja koja nestaju. Lako je razabrati dan kada koje veliko vjerovanje mora umijeti: to je dan kad se počinje razmatrati njegova vrijednost. Kako sva općenita vjerovanja nisu ništa drugo nego fikcija, to se i svaka fikcija može održati samo pod uvjetom da ne bude podvrgnuta ispitivanju. Narodi nisu bez razloga uvijek s netolerantnošću branili svoja uvjerenja. Ta netolerantnost, koja bi se s filozofskog stajališta uvelike mogla podvrgnuti kritici, predočuje u životu naroda najpotrebniju vrlinu. Da osnuje ili održi općenita mišljenja, srednji je vijek dizao more lomača, a u tome je razlog zašto je toliko obraćenika i novatora umrlo u očaju da izbjegne mukama. Da obrani općenita mišljenja svijet se toliko puta temeljito uzdrmao i zato su pali, a i padat će, milijuni ljudi na bojnome polju...Ništa ne predočuje bolje hipnozu koju vrše općenita vjerovanja, no ništa i ne označuje bolje ponižavajuće granice našega duha...".

Tako neki dan umre nenadmašni Skup, Izet Hajdarhodžić, a da to tako nečujno prođe, da ne kažem i sramotno od onih koji bi, s vremena na vrijeme, i o smrti morali voditi više računa i imati daleko više osjećaja. Posao je to prije svega glumaca i onih koji ih vode, ovih naših, dakle dubrovačkih. Znano mi je da je gospar Izet bio u sukobu, odnosno imao je neka druga viđenja suvremene hrvatske kulturne politike, da budem točniji, nije s vlastima bio u dobru i otvoreno ću rijeti da je samo to razlog tako svakodnevnog, a ne neobičnog dana, dana kada je umro glumac. A možda je i problem u tome što gospar Izet zapravo i uopće nije bio glumac u vremenu toliko glumaca i "glumaca". Toliko je bio velik, nešto kao Glenn Gould, koji nije bio pijanist, nego čovjek – klavir. A gosparu Izetu, veliko hvala za golem i nezaobilazan doprinos dubrovačkoj kulturnoj baštini, mentalitetu i identitetu, na zamolbu i nekih mojih dragih sugrađana.

Tako nekih dana s kraja 2006. godine Mislav Bago uzduž i poprijeko, po važnim, iako ne svim "šavovima" protrese bivšeg i sadašnjeg hrvatskog premijera Ivicu Račana i Iva Sanadera. I što mislite, da će se poslije toga nešto promijeniti u predstojećim parlamentarnim izborima? Nisam još susreo onoga tko je dosad glasovao za Sanadera, da to neće opet učiniti i u studenom. Ili da će možda netko dati glas Račanu tko ga dosad nije dao? Štoviše, Bago koji je suviše ozbiljno i profesionalno shvatio svoj posao, nerijetko je shvaćen ili prihvaćen kao zločest, uporno pitajući i tražeći jasne, nedvojbene i točne odgovore na ono što Lijepu našu i nas zanima, a pitanje je zanima li to mnoge ili većinu. Poslije toga, s krajem godine, dobili smo i odgovore od svih političara, ravnatelja, uglednika i sl. s vlasti i oko nje kakva je bila ta 2006. godina. A kakva će biti kod takvih nego, kad se sve skupa uzme u obzir /kakva spasonosna formulacija!/ dobra, za neke i više nego dobra, a ova će biti, naravno još i bolja,  usput zato jer je i izborna. Ta ne možete ni od obične čeljadi očekivati nekakav kritičan sud o sebi samima, nekmoli od onih na vlasti ili pri vlasti. Danas i ovdje je na cijeni taj arogantan, "odlučan", na protivnike usmjeren gard, ma kakvog je stvarnog sadržaja. Odmah ću rijeti da je Ivo Sanader i njegov HDZ u golemoj izbornoj prednosti, upravo jer ima onaj potreban prestiž. A prestiž je, prema socijalnim psiholozima "zapravo neka vrsta vladanja nekog pojedinca nad našim duhom, kakvim djelom ili idejom. Ta vladavina paralizira naše kritičke sposobnosti i puni nam dušu divljenjem i poštovanjem. Izazvani osjećaj ne može se protumačiti, kao ni svi osjećaji, no on mora biti iste vrste kao što je fascinacija kojoj je magnetizirani subjekt podlegao. Prestiž je najmoćnije sredstvo svake vladavine. Bogovi, kraljevi i žene ne bi nikad bez njega vladali. Prestižu treba dodati i sredstva za akciju vođa, a to su tvrđenje, ponavljanje, zaraza. " A Račan i njegov SDP prestiž nemaju i ako su ga i imali, ne tako davno, on je potrošen. Ipak, za SDP još nije kasno da istakne novog, svježeg, odlučnog i dokazanog vođu i iskoristi opći uspon socijaldemokracije na europskom planu, nešto slično onome što se nedavno dogodilo u Italiji ili Austriji. Treba znati i to da izbornik, dakle birači ili glasači, prema uvaženim socijalnim psiholozima, "nikad ne mari doznati do kojeg se stupnja izabrani držao danih obećanja, koja su bila burno pozdravljena i na temelju kojih je izabran. Najznatnije reforme mogu se bez straha obećavati. Časovito polučuju ta pretjerivanja puno učinaka, a za budućnost ne obvezuju..." Što se toga tiče Sanader može biti posve miran i izdati novu karticu, s obzirom da je prethodna istekla, kao i moja American Express...

Eto tako sam vidio kraj protekle, pa i neke nagovještaje zbilje u novoj godini. To su neka razmeđa dviju godina koja u perspektivi za desetak godina neće bogzna što značiti. Jer, na sve to što se događa, kako se ispostavlja, pred valovima globalnog i materijalnog, ne može se ni s razine skupine, lokalne zajednice, pa ni naroda, usmjeravajuće utjecati. Ali, mogu se "figure" na šahovnici zbilje i drugačije posložiti, na dobrobit mnogih ili većine, Važno je i u svemu tome sačuvati zdravlje, naći kakvo-takvo mjesto "pod suncem" i dogovoriti se bar sa sobom, ostaviti nekog traga,,,Ne postavljajte pitanja o smislu, i sam sam za kulturu života, a ne kulturu smrti, unatoč svega i vjerujte da znam o čemu govorim. Uz sve to, izbjegavajte trivijalne razgovore i loša društva, koncentrirajte se, disciplinirajte, imajte strpljenja i vjerujte...
4. siječnja 2007.
Bajro Sarić - "Glas Grada"

HNB tečajna lista

18.11.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,205324
CHF CHF
1
6,815049
GBP GBP
1
8,679919
USD USD
1
6,743963
EUR EUR
1
7,435219
$ Odabir valute
= Odabir valute