KAŽI KAKO DALJE

Dubrovnik - Viđenja

Dopada mi se taj refren iz jedne pjesme "Parnog valjka", sve više i više i trebalo bi ga redovito "puštati" na uho političarima, a bogme nerijetko i onima koji to nisu. Dakle, svima onima koji ovako ili onako zapravo pričaju o nekim svojim idejama i ciljevima, poput stopa rasta domaćeg bruto proizvoda, zaposlenosti, fizičkog ili financijskog prometa, što budimo pošteni, 90% čeljadi i ne razumije, a ne znam i treba li razumijeti. A kako takve ciljeve dostići, odgovora nikad i nema i neće ga ni biti, barem ne od političara. Jer, da bi se nekome nešto dalo, drugi će biti zakinut. Tako, primjerice, novcem od privatizacije Plive d.d. vraćaju se dugovi umirovljenicima, umjesto, po meni, da se ulaže u nove razvojne projekte s dugoročnom poslovnom perspektivom i tako snaži gospodarska osnovica zemlje, njezina konkurentna sposobnost i ravnopravan status sutra u Europskoj uniji. A opet ću ponoviti da je pametnije onih 600 milijuna EUR-a uložiti u svekoliki preporod Dubrovačkog primorja, Pelješca, Korčule, doline Neretve negoli u most Jure Radića. A reći ću i to, da zbog takvih i brojnih drugih promašaja, političkih, ekonomskih i sl. živimo ovako kako živimo. Samo, što malo koga zanimaju uzroci što je ovako kako je. Danas je i ovdje, ali i diljem Lijepe naše prevladavajući stav, nametnut od političkih elita i korumpiranih medija, da nam je ipak dobro, kad se sve uzme u obzir, od toga da nismo miljenici svjetskih moćnika pa do svakih drugih jada koji su nas snašli u ovih 15 godina neovisnosti. Mnogi se i mršte već i na pojmove, nekmoli na praksu pravne države, ljudskih sloboda, različitih mišljenja, tržišta, demokracije i sl. Nisu zamrle ni svakovrsne podjele, od političkih do interesnih, čak su i ojačale, da i ne pišem o sklonostima poopćavanja, davajući univerzalna obilježja čak i većim i najvećim ljudskim skupinama. Susretao sam krasne ljude i među vjernicima i nevjernicima, ali i grube, opet i među vjernicima i nevjernicima. Uopće nije točno da u svakom žitu ima i kukolja, točno je da je svako zrno drugačije i da kukolja uopće nema. A onaj koji bi htio svo žito bez kukolja, tome je do vlasti i neslobode drugoga.

Kako bilo, u razmjerno kratkom roku i teškim uvjetima, stigosmo eto i do vrata Europske unije koja će se i otvoriti, za dvije, tri ili pet godina, svejedno...I to je dakle cilj do kojega ćemo doći, ali, molim lijepo, uz koju cijenu? Prodaju svega najboljeg po cijeni koju nam je ta Europa odredila i s kojom, naravno nismo zadovoljni. Na kraju, recimo 2010. bojim se da nećemo biti članica, nego podružnica Europske unije. A što je podružnica, vjerujem da znate. Držim da se ne treba suprotstavljati Europskoj uniji kao takvoj, ali način na koji ćemo tu dospijeti treba radikalno mijenjati, pa neka pristupna "promocija" traje i desetljeće. Do ruku mi je došlo dosta toga smeća što nam europski umovi rade i vjerujte da smo u mnogočemu bolji, ali što ćemo kad je već sve vrijedno prodano i što će sve još "izroniti" iz privatizacijskih, kupoprodajnih i sl. ugovora. Znajte i to da su naše, primjerice konzultantske, informatičke i sl. tvrtke puno jeftinije, ali i kvalitetnije i bolje poznaju lokalne posebnosti, ali vrhovi nisu tako mislili i sam Bog zna što je sve potpisano i kakve će sve posljedice biti za par godina. Nezamislivo je da svi ti vlastodršci, današnji, jučerašnji, prekjučerašnji iznesu "gajbu na sunce", kako se izrazio sada u nekoj dalekoj zemlji moj dragi Gružanin, obraćujući se lupežu koji mu je ukrao gajbu za kanarince. Ali, doba kanarinaca i koječega drugoga daleko je iza nas, ovo je doba interesa i ničega drugoga. Novac povezuje ljude, bez obzira na koliko da su oprečni, kakva Nokia, kakav svjetonazor, ideologija...Ma nije, zapravo rijeti ni to loše, ma koliko s nekih moralnih stajališta da je upitno. Vidim ja to dobro oko sebe i ne treba tu biti licemjeran. Ima pravo glasnogovornik HDZ-a Ratko Maček da je politika samo za bogate ljude. Odlično mi je jedan poznanik, možda čak i prijatelj rekao: "Ako ne znaš za sebe i ne učiniš za sebe, ovako ili onako, kako ćeš za drugoga i za one koje predstavljaš". Zamislite samo da je Sanader neki jadnik ili bjednik, a da je u svemu ostalom ovakav kakav jest, dokle bi dogurao? A onaj koji ima, uvijek se do njega držalo, za razliku od onoga koji nema, bez obzira i na možebitne nemoralne načine na koje je imanje stekao, odnosno moralne načine onoga koji imanje nije stekao...

Neću sad "lamentirati" o /ne/vladavini prava, stanju demokracije, tržišnim i ekonomskim slobodama, manjinama i većinama, našim i njihovim, sve petnaest godina poslije, a čeljad mi kaže, bar ona iz mojega okruženja, da nije dobro. A neki me potiču da pišem još oštrije i kritičnije, u nedostatku vlastite hrabrosti. Baš i neću, promaknut će me u nostalgičara i neprijatelja Lijepe naše, ionako to jesam za neke i ne želim se trošiti dokazujući suprotno. Ako je većini ovako dobro i ako većina nije za promjene i bolne reforme i ako je prevladavajući stav da možemo činiti što nas je volja, jer smo suvereni i neovisni, iako neki mogu, a drugi ne, dakle ako je sve tako, meni je još i bolje. Uvijek ću se sjećati lijepih trenutaka i ljudi, bez obzira je li to bilo onda ili sada. Dosta toga dobrog je uništeno, a nije stvoreno ništa bolje, dugoročnije i učinkovitije. Pogledajte samo čime se sve sad "bakćemo" iako je to davno riješeno. Koliko je samo "ondašnja" čeljad bila vrijedna, umna i skromna, kad je s onakvom tehnologijom, pa i sustavom, stvorila to što je stvorila, pa i u našem lijepom Gradu i rijeti ću i to da je bolje poznavala "posebne okolnosti vremena i mjesta". Primjerice, predratna gospodarska struktura Grada bila je puno bolje prilagođena ondašnjim tržišnim i makroekonomskim uvjetima i ostvarivala razmjerno izvrsne poslovne učinke, uz primjerenu zaposlenost i socijalnu sigurnost, ma što netko o tome poslije i sada mislio.

Sve u svemu, držim da se ipak mogao uspostostaviti razvojno održivi ekonomski poredak, ako su i objektivno ciljevi poput pravne države, punih ljudskih i manjinskih prava, tržišnih institucija, otklona mita i korupcije i sl. dostižni u par ili više stoljeća.  Po meni, čvrst, ali i znatno precijenjeni tečaj kune, uz posve pogrešnu vlasničku pretvorbu i privatizaciju učinili su hrvatski ekonomski profil konkurentno slabašnim, a na "pravom smo putu" da svi važniji gospodarski potencijali postanu strano vlasništvo, podvrgnuto njihovim interesima koji se najčešće i ne poklapaju s našim. Sve je to dovelo i do toga da se praktično nikakva proizvodnja, u što uključujem i usluge, ne isplati, a pitanje je već sad hoće li ikada, s obzirom na svekoliku globalizaciju i sve snažniju konkurenciju iz Azije. Od toga da smo sve zanimljiviji na europskom tržištu nekretnina i da je upravo u tijeku velika /ras/prodaja obale, od toga nemamo skoro i nikakve koristi. Dosta toga se kupuje u neposlovne svrhe, a ono što je u poslovne, vodi se interesima vlasnika – stranaca i nama ostaju tek mrvice. Nipošto se ne može preskočiti ni to, što je još pogubnije, da strani vlasnik u bilo čemu prednost daje svojim, dakle opet stranim dobavljačima, iako su nerijetko hrvatski i kvalitetniji i jeftiniji. Pa i na takav se način umanjuje osnovica poreza na dobitak i davanja hrvatskoj državi, makar jest stopa poreza na dobitak previsoka i nepoticajna za strane ulagače. Ali eto, nađu oni načina kako će to premostiti. Nikad nećete od hrvatskih ministara financija, a dosta ih je bilo, čuti ili vidjeti strukturu poreznih prihoda državnog proračuna. A ona, podsjetit ću, bez obzira na visinu tih prihoda, ponajviše govori u kakvom je stanju nacionalna ekonomija. Ako u državnom proračunu Republike Hrvatske za 2007. u prihodima poslovanja koji iznose 103.5 milijardi kuna porezi na robu i usluge /PDV, porez na promet, trošarine i carine/ sudjeluju s čak 46% /47.8 milijardi kuna/, onda je jasno da je ovo zemlja potrošnog, uvoznog i trgovačkog, a ne proizvodnog  i izvoznog usmjerenja i da se postojeći ekonomski poredak ili profil ne može nikako braniti. Ali, moram rijeti da njegovi tvorci nisu samo političari, nego i uvaženi ekonomisti, koji su se, protivno stručnoj savjesti /ako je imaju/ stavili u službu ne neke dugoročne, nego dnevne politike. To su oni koje svakodnevno viđate po raznim prijamima, elektroničkim i drugim medijima, pričajući o tome kako je u bijelom svijetu i kako bi trebalo biti i ovdje i nikad se ne suprostavljaju aktualnim vlastima. A koliko je politizacija svega i svačega uzela maha lako je primjetiti. Nema toga intervjua, emisije, komentara, kolumne i sl. u kojoj i umjetnici i liječnici i inženjeri i meštri ne skrenu u političke vode, jer su samo tako zanimljivi. Nečija politička uvjerenja ili opredjeljenja čeljadi su daleko zanimljivija od ono što i kako netko radi, kakvi su mu učinci i sl. Samo ću rijeti to da su posljedice na naš svakodnevni život ovakvog hrvatskog ekonomskog poretka kakve jesu, a sami ocijenite i na vlastitoj koži, jesu li radosne ili žalosne...

Što se poželjnog ekonomskog poretka tiče, za Hrvatsku, kao i svaku drugu zemlju koja želi biti razvijena, ugodna i privlačna za život svakog njezinog stanovnika /ako su ljudi najveće blago, što mi se također čini upitnim/, nema tu neke velike mudrosti, ali mora biti daleko manje svakovrsnih političkih, socijalnih i sl. kompromisa. To je ekonomski poredak koji u temeljima i u zbilji omogućuje ravnopravnu i slobodnu tržišnu utakmicu, realan tečaj kune, zaštitu nacionalnih vrijednosti koncesijama, a ne prodajom, učinkovitu državnu i lokalnu upravu, decentralizaciju javnih financija i sl. Dakle, sve to predmnijeva temeljite i stvarne reforme u postojećem političkom, pravnom i ekonomskom sustavu i prijelaz s riječi na djela. A sve mi se čini da se već petnaest godina, u nekom neracionalnom strahu od gubitka državne suverenosti i neovisnosti ili, što je vjerojatnije, gubitka teško ili lako stečenih privilegija i sinekura onih koji bi sve to trebali pokrenuti vrtimo kao mačke oko vruće kaše. A što ovakvo stanje dulje potraje, temelji upravo te hrvatske suverenosti i neovisnosti bit će sve slabiji, iako je to i običnom i neobičnom čovjeku neopisivo teško objasniti, a u ovome vremenu preživljavanja mu je i objektivno nezanimljivo. Lakše mu je sve to prepustiti drugima, onima koji to rade na svoj i ovakav način.

11. siječnja 2007.

Bajro Sarić - "Glas Grada"

HNB tečajna lista

18.11.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,205324
CHF CHF
1
6,815049
GBP GBP
1
8,679919
USD USD
1
6,743963
EUR EUR
1
7,435219
$ Odabir valute
= Odabir valute