UPITNA NEOVISNOST

Arhiva - /PRI/VIĐENJA Arhiva

Iako se Dan neovisnosti /8. listopada/ obilježava i slavi kao podsjećanje na dan kada je Hrvatski sabor donio Odluku o raskidu svih državnopravnih veza Repbulike Hrvatske s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ /1991./ teško je ne postaviti pitanje, nakon skoro i dva desetljeća, koliko smo doista i kao država i kao narod stvarno, a ne tek formalno-pravno neovisni. Nije potrebno ponavljati da je i danas, svakako znatno manje negoli prije nekoliko i više godina, za neke važne međunarodne čimbenike Hrvatska i dalje neželjeno "dijete", pa i za neke, koji tu žive i kruh, pa možda i više od njega u njoj zarađuju, što se ipak mora podvesti pod demokraciju i politički pluralizam, ma koliko opet nekima teško padalo. Mišljenja sam da takvi ipak više i ne čine neku utjecajniju političku grupaciju i doista je nepotrebno strašiti hrvatski puk od obnove bivše države, u nedostatku jačih argumenata za bržim i učinkovitim prevladavanjem svekolikih problema u koje je Lijepa naša i ne samo zbog globalne ekonomske krize zapala. U ova dva desetljeća pokazalo se da činjenica državne neovisnosti i suverenosti nije dovoljna kako bi se čim prije dospjelo u svijetlu budućnost i narodno blagostanje. Državom treba znati i upravljati, optimalno koristiti sve raspoložive potencijale i pronaći mjesto pod hrvatskim suncem za svakog dobronamjernika, makar ne bio istomišljenik vladajućih ili imao iste svjetonazore. Nažalost, u tome nismo uspjeli, što je razvidno po brojnim obilježjima, od ekonomske recesije preko skoro pa kolapsa pravosudnog sustava do pandemijske korupcije ili besprizornih pljački u procesima vlasničke pretvorbe i privatizacije. Jednostavno, možda je tako i moralo biti, Hrvatska nema ni modernih ni učinkovitih političkih elita na svim razinama, nema ni lidera s vizijom, a niti menadžera koji će je ostvariti. Naša svakidašnjica, svi naši razgovori, pa i odluke ništa drugo nego recikliraju povijesne teme, antagonizme, sve i svašta se politizira. A najmanje se priča, još i manje radi na tome kako se oporaviti, stvari poboljšati, potencijale i kapacitete potpunije iskoristiti. Sve to, izravno ili posredno dovelo je do toga da su te naše razmirice i predrasude stranci, čak i oni s ne baš nekim ugledom, primjerice u poduzetničkom svijetu, iskoristili i preuzeli vlasništvo nad vrijednim resursima  i  najveći dio nacionalne ekonomije oblikuje se prema njihovim, a ne našim viđenjima. Ako se nekome i čini, da primjerice vodimo samostalnu makroekonomsku politiku, grdno se vara i već na dosta mjesta uočavamo zapravo da smo tuđinci na svojemu. Pa što mislite, da se bankama, koje su mahom u vlasništvu većih svjetskih banaka mili davati kredite i razvijati hrvatsko poduzetništvo i time stvarati konkurenciju zemljama u kojima im je matica ili majka. A toga ima još i posvuda, diljem Lijepe naše, to da nam nameću svoje, izbacujući naše koji su i cjenovno i kvalitetno povoljniji. I stalno nas ucjenjuju Europskom unijom. Zemlja čiji je dug jednak bruto domaćem proizvodu naprosto ne samo da je ekonomski, nego je i politički ovisna o moćnim, opet stranim vjerovnicima i lobijima. A tako stoje stvari s Hrvatskom dva desetljeća nakon osamostaljenja i što još teže pada, ne vidim kritičnu političku i demokratsku masu koja će zemlju iz takvog stanja, makar i na dugi rok, jer na kraći se i ne može izvući.

HNB tečajna lista

24.07.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,105210
CHF CHF
1
6,707687
GBP GBP
1
8,216618
USD USD
1
6,605647
EUR EUR
1
7,381810
$ Odabir valute
= Odabir valute