DUBROVAČKA STRANKA?

Arhiva - /PRI/VIĐENJA Arhiva

S vremena na vrijeme, otkako je barem normativno neovisne i suverene Republike Hrvatske, a stvarno u globalnim procesima i odnosima političke i ekonomske snaga najmoćnijih svjetskih država čini mi se ipak sve ograničenije, pojavi se ideja o potrebi osnivanja dubrovačke političke stranke, uglavnom potiho i po raznoraznim internetskim komentarima i forumima. Najčešće se potreba za takvom strankom, koja će nedvojbeno i snažno artikulirati dubrovačke posebnosti i interese, javlja u vremenima kada vladajuće ili oporbene parlamentarne stranke na državnoj razini, uglavnom HDZ i SDP, nisu baš blagonaklone prema hrvatskom jugu u razvojnoj, investicijskoj i infrastrukturnoj politici i projektima i kada se procjeni da bi vlastitim snagama mogli i puno više toga pokrenuti i učiniti i što bi se reklo optimalno koristiti ovdašnje prirodne i stvorene resurse.

Treba reći da je Hrvatska još od osamostaljenja, nažalost i sve do naših dana visokocentralizirana država, što je u početnim godinama bilo i opravdano, ali što su godine prolazile, sve je to manje "pilo vodu", bar po meni. Primjerice, razlike u razvijenosti među hrvatskim regijama goleme su i dalje se povećavaju i Hrvatska se zapravo sve više odmiče od svoga juga i istoga i ide sve brže prema svom zapadu i sjeveru.

Ne može se isključiti da među pristalicama dubrovačke stranke i većeg stupnja autonomije ovoga područja nema i onih kojima nije nikada, pa ni danas nije bilo milo da Dubrovnik pripada Hrvatskoj, ali takvih mi se čini doista malo i ne predstavljaju realnu političku snagu. Ipak, i među običnim i čestim pukom ostao je neki iracionalan strah od oživotvorenja maligne Dubrovačke Republike Aleksandra Apolonia, pa čak i one benigne Republike Sv. Vlaha Zvonimira Kisića. Tome treba dodati i neka davna vremena, pred stotinu i koju godinu kada su u Dubrovniku pobjeđivale protuhrvatske stranke koje su predvodili srbofili i talijanaši i sve su to, kad se sve zbroji i oduzme, utezi koji obeshrabruju one koji bi htjeli pokrenuti dubrovačku stranku, koja bi bila i hrvatska i u kojoj bi Dubrovnik bio kao i sada, nerazdvojni i sastavni dio Republike Hrvatske, ali koja bi promicala neke ideje i projekte koje bi hrvatski jug izvukli iz dugogodišnje stagnacije i izolacije od čega bi imali koristi u jednakoj mjeri i ova regija i hrvatska država.

Ekonomski i kulturno snažan Dubrovnik u interesu je i lokalne i nacionalne zajednice, ali vrijedi i obratno, samo nekrofilu takav Dubrovnik ne odgovara. Pokušaj s Južnohrvatskom strankom, koja je bila u vladajućoj gradskoj koaliciji s HDZ-om od 2001. do 2005., kad promatram sa sadašnje perspektive ipak je bio uspješan i potvrdio je potrebu lokalne ili regionalne političke stranke jer se dosta toga u tom razdoblju i pokrenulo i dovršilo, a i nije se baš puno eksperimentiralo kako se to već u nizu proteklih godina čini. Ipak, iz više, nipošto iz samo jednoga razloga, Južnohrvatska stranka već na izborima 2005. nije ni prošla izborni prag i vlast su preuzele velike i strogo centralizirane desne stranke, a njihovi članovi vode se načelima demokratskog centralizma i političkom tehnologijom koja se nije promijenila ni od onoga jednopartijskog sustava, milo ili ne nekome to bilo. Da mi je samo znati upitaju li sami sebe članovi tih stranaka, pa i oni izabrani, kako je to kad imaju svoje mišljenje o nekome ili nečemu, ali se zbog stranačke discipline i s njom povezanih osobnih interesa s njim ne slažu i čak nerijetko u prvim redovima "drukaju" za onoga i ono s čim se se sami, čak ni i u dubini svoje duše ne slažu. Stravično je teško tvrditi da je nešto crno, kad je tako očito bijelo, a to se vrlo često događa i ne samo stranačkoj, nego i nestranačkoj čeljadi i to vam je to, zaboravlja se i neće se ni ćuti za opće, sve je podređeno privatnom i sebičnom. I ne može se izvući nikakav pametniji zaključak od takozvanih kameleona koji kažu da je ljudski život prekratak da bi se bilo u opoziciji i dočekao dan kad će se biti u poziciji.

Svi pokušaji kojima bi se materijalizirale dubrovačke ekonomske, političke i položajne posebnosti, od osnivanja nove Dubrovačke banke, preko snažnijih poduzetnika do nekih poreznih, carinskih i sličnih olakšica propali su jer se nisu uklapali u viđenja onih koji o tome odlučuju, dakle vodećih hrvatskih političara do /multi/nacionalnih kompanija koji nikad nisu sagledavali Dubrovnik kao golemi neiskorišteni potencijal u svim područjima ljudskog djelovanja, nego samo kao lijepi grad u kojemu nema većih problema i u koji je uvijek ugodno doći, vidjeti, zabaviti se ili takvo što, ne ostavljajući nikakvog traga. Zbog svega navedenoga držim, ne znam ni sam dokad, utopijom ili Sizifovim poslom osnivanje i djelovanje dubrovačke ili takve nekakve političke stranke i dok je tako, u to sam siguran, nastavit ćemo i dalje stagnirati, ne stvarajući na ovom tlu neke nove i konkurentne vrijednosti i ne uočavam uopće perspektivu življenja za nove, školovane i htijuće naraštaje Dubrovčana. Sve, i ne samo o ovome što u ovoj kolumni pišem, proizlazi iz vlastitog iskustva, učenja na greškama drugih i spoznaje o ljudskoj licemjernosti i ne samo ovdje kod nas, nego i šire i najšire i otkako je svijeta i vijeka i ne zanosimo se, ni ona neće tek tako i skoro iščeznuti.  Jer i možebitna Dubrovačka stranka opet je nešto drugo, izvan općih shema i modela i sami vjerojatno znate kako vam biti kad ste drugačiji i kad ste u toj "drukčijosti" uporni.

HNB tečajna lista

12.11.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,177876
CHF CHF
1
6,768416
GBP GBP
1
8,631795
USD USD
1
6,732832
EUR EUR
1
7,427660
$ Odabir valute
= Odabir valute