NEODRŽIVE /O/PORUKE

Arhiva - /PRI/VIĐENJA Arhiva

Sve mi se više gade te priče uspješnih i neuspješnih, ajmo rijet dobitnika i gubitnika, ma što i to značilo, jer svatko od nas ima svoju predodžbu o uspjehu i neuspjehu, dobitku ili gubitku. Valjda je to povezano s recesijom, neispunjenim očekivanjima, ali ponajviše vlastitom precijenjenošću, kukaju mi ili kuka sve brojnija čeljad tu po Gradu kako ih eto neki "zlikovci" sputavaju u njihovim planovima, uskraćuju im ljudska prava i priječe ih djelovati punim plućima samo zato što nisu većinskog svjetonazora, nacije ili vjere ili svega od toga. Najprije, tu po Gradu ima "brojača krvnih zrnaca", uključujući i mjesta gdje se o nekome ili nečemu odlučuje, ima ih i bit će ih i ne od jučer i ne do sutra. Uglavnom se regrutiraju iz redova frustriranih ili im je netko viši utuvio u glavu da takvi moraju biti, iako po sebi nisu takvi, ali su nešto slabijeg karaktera i nemaju se snage oduprijeti tom zlu, površni su i povodljivi i doista su u stanju praviti prepreke sposobnijima i drukčijima, pa i prave ih. U krajnjem je to posljedica sukoba interesnih grupacija, a i zna se da su i ljubav i zloba prolazni, a interesi vječni. Znate onu o plutajućem olovu...U nekom mojem promišljanju Dubrovnika i njegove čeljadi, a cijeli sam život tu, dakle otkako sam čuo za sebe, uvijek je to bila pomalo usporena, konzervativna i slabo prilagodljiva sredina na promjene, bez obzira kakve su. Mentalitet i ne samo ovdašnjeg puka, odakle god da je došao, a svi smo mi ili naši davni ili pradavni odnekud došli, valjda je to i zbog posebnosti geopolitičkog položaja i okruženja koje je uglavnom mrzovoljno i posesivno i agresivno, dakle taj mentalitet je uglavnom zatvoren i nerijetko prijetvoran, ali i nije drugačije ni u širem ni u najširem okruženju. Ali i takav Dubrovnik i njegova čeljad, opet prema mojem viđenju, uvijek su imali, barem u mojem "mandatu" zavidnu razinu tolerancije i snošljivosti prema onima drugačijih svjetonazora, nacija i vjera koji su ga prihvatili kao svojega i poštivali neka njegova pravila i ćudi, pa čak i prema onima koji baš i nisu poštivali neka njegova pravila i ćudi. Najveći problem Dubrovnika i njegove čeljadi i ne od danas je teško prihvaćanje spoznaje da je dubrovačka renta ili kako se to moderno kaže – brand, potrošena i da se moramo trsiti ponovno je zaraditi, oživjeti ili "reanimirati" i neće to nitko učiniti za nas nego mi sami. U takvom mojem viđenju Grada nepodnošljivim mi se čine ništa drugo nego neke teorije zavjere koju posljednjih mjeseci iznose neki naši uspješni, pa i ugledni sugrađani, pretežito starije dobi prema kojima su, samo zbog toga što su možebitno drugačijeg svjetonazora, nacije ili vjere, sputani u svojem hodu, kako oni misle do neba. Pri tom zaboravljaju sve ono što su i Grad i podosta ovdašnje čeljadi učinioli da postanu to što su postali, a možda, kako nerijetke i znanstvene psihoanalitičke studije pokazuju, ne bi ni postali to što su postali upravo da po nečemu važnom nisu drukčiji, odnosno da nisu ova ili ona manjina. Ne treba ponavljati da su motivi i volja manjinaca ili onih u nečemu uskraćenih puno veći od "većinaca" i neuskraćenih i tvrdim da nije to pitanje ni pameti ni znanja nego samo snažne volje i upornosti "obilježenih" i toga ima posvuda, diljem svijeta. Uostalom, i veliki liberalni ekonomist Friedrich Hayek je tvrdio da zasluge za tako snažan i brz razvoj, barem materijalnog svijeta pripadaju neznatnoj manjini, a i Sigmund Freud je, doduše u redukcionističkoj i prevladanoj teoriji sublimacije seksualnih nagona i njihovog usmjeravanja u društveno korisne aktivnosti na svoj način to i opisao. Sve u svemu, u toj silnoj kuknjavi uspješnih i neuspješnih prema kojoj bi bili još više uspješni ili ne bi uopće bili neuspješni da nisu drugačijeg od većinskog svjetonazora, nacije ili vjere, odnosno "pogrešnih" krvnih zrnaca i u toj potrazi za krivcima koji su ih tobože /s/priječili da budu još uspješniji ili da ne budu uopće uspješni, tvrdim, po vlastitom iskustvu da je to u većini slučajeva ordinarna laž, iza koje stoje neke vlastite frustracije i precijenjenost, koje, kako mi se čini dolaze s godinama. Jadno je, primjerice gledati športaša koji je prešao svoj zenit i kad ga pobijeđuju neki novci klinci, a jadno je vidjeti i ne tako davnog uspješnika koji se umisli da je poslije njega potop i da mu je samo nebo granica. Biološki sat neumitno otkucava, nije se lako s time nositi, ali to je tako.

HNB tečajna lista

22.07.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,103697
CHF CHF
1
6,682634
GBP GBP
1
8,231485
USD USD
1
6,569661
EUR EUR
1
7,383642
$ Odabir valute
= Odabir valute