ČEKA/ONICA/

Arhiva - /PRI/VIĐENJA Arhiva

Ono što i ne od jučer, nego i odavno i još od onoga, kako za koga doba karakterizira najčešći i obični i neobični puk je, ajmo rijet nekakvo stanje čekanja i nekoga tko će napokon "upaliti svijetlo" i pronaći kakav-takav izlaz iz ove oskudne i ne samo ekonomske zbilje. Skoro svi nešto kukaju i gunđaju, svatko na svakoga, sve se nešto i nekoga čeka, nekoga mesiju ili nadnaravno biće koji će nas izvući iz ovih jada. Svakome su njegovi jadi najveći, ma koliko i mizerni bili i opet skoro svi su razočarani ovom ili ovakvom hrvatskom državom ili društvom. Naravno, dežurni krivci su najčešće ovakve ili onakve manjine, ali bogami znaju biti i vješto izmanipulirane većine. Pa i to ne čudi. Još iz onoga socijalizma, komunizma ili kako ga hoćete nazvati, čeljad ili narod naviknut je da država, neki veći ili manji moćnici, političari i slični odrade i ono što bi ta ista čeljad ili narod ili pojedinci sami trebali odraditi. Još uvijek se ne postavlja ono Kennedyjevo pitanje, a nekmoli daje odgovor, što bi mi trebali odraditi za svoju državu ili domovinu, a ne one za nas. Koliko li su samo puta, a još uvijek i sada, razne vođe, mesije i političari svih boja govorili i govore kako će sve  i u kratkom roku, skoro preko noći, biti bolje kad budemo svoji na svome, kad izborimo svoju državu i kad "naši" zasjednu i "njihovi" odu i kad nam nitko neće otimati naš trud, navodnu pamet i bogatstva.  A sada, kada su stvari krenule po zlu, ti isti vođe, mesije i poličari svih boja, osobito vladajući, tvrde pa što uopće hoćemo, ta tek smo dva desetljeća, sad već uviđam uglavnom tek formalno neovisni i suvereni. I svi oni, makar ima nešto, ali ne puno i nedobronamjernih, sve su to po njima komunjare, jugonostalgičari, udbaši, sve u svemu hrvatski dušmani i još uvijek su tu među nama i tko zna dokad, strpimo dok se taj "korov" ne očisti. Nisu baš ni rijetki oni koji tu "pjesmu" i te "zvukove" vole čuti, a nisu ni oni kojima nije mrska i ona iz onoga filma "ne dao Bog većeg zla" i baš će biti zanimljivo hoće li hrvatskim izbornicima /biračima/ to i dalje biti hit, za godinu ili koji mjesec manje. /U/poznavajući duh i dušu, dakle mentalitet najčešće ovdašnje, ali jamačno i svekolike, u ovom slučaju hrvatske čeljadi, prikupljajući iskustva i još više čitajući, čvrsto sam na stajalištu da nikakva revolucija, a u revoluciju spada i stvaranje vlastite države, ne mogu ni u jednoj bitnoj odrednici promijeniti duh, dušu ili mentalitet ili naviku bilo kojega naroda niti ga učiniti boljim ili lošijim u odnosu na stanje koje joj je prethodilo. Primjerice, grmilo se na sve strane, da ćemo, svoji na svome i za sebe i domovinu prionuti poslu, raditi i graditi, skrbiti o općem, a manje o osobnom dobru i sve tako. I što se, molim lijepo, dogodilo, osim da se razina mržnje prema drugima i drugačijima povećala, a nerijetko i među bližnjima. Niti smo prionuli poslu, niti knjizi niti stvaramo neke nove vrijednosti, a ne volimo baš, osim kad nam paše, ni slobodu ni demokraciju ni tržište ni pravdu ni ljudska prava. Ali, ne treba baš toliko ni optuživati ni hrvatsku, ni bilo koju drugu čeljad i svaka se prirodno ponaša i čini ili ne čini sve što joj je dopušteno i tražit će razne prečace do lagodnosti i neće biti sklona onoj "zrno po zrno pogača". Štoviše, dočekasmo i to da su i propali oni koji su tražili "kruha preko pogače". Zapravo se dogodilo to da su srušeni i prethodni politički, ekonomski i moralni sustavi i država, uklonjeno sve što je u njima bila i loše dobro, a nikad nije sve baš loše niti sve baš dobro. U međuvremenu, ljutili li se neki ili ne, nije stvoren nekakav optimalan politički, ekonomski i moralni sustav ni funkcionalna ni učinkovita država u svim sastavnicama i sad smo tu gdje jesmo. Glupo je i pomisliti da bi sad sve trebalo vratiti "nase", hod povijesti i vremena je nezaustavljiv i nemilosrdan. Ali je začuđujuće za one koji se trse da budu političkim, pa i drugim vođama ili liderima, kako nemaju ni volje učiti se na tuđim promašajima, što pametni čine, pa ni na vlastitim promašajima, što inače čine budale. Otkako je svijeta i vijeka nikad i nigdje nisu se poklopile sve okolnosti za nešto poduzeti ili pokrenuti, a kod nas se još i tko zna dokad i skoro sav običan i neobičan puk čeka da se poklope sve okolnosti ili sve sjedne na svoje mjesto, pa da se pokrene. Hrvatska danas, pa i ovaj naš, kakav za koga Grad, čine mi se jednom ovećom čekaonicom. Razvijeniji svijet nikad nije čekao poklapanje svih okolnosti za pokrenuti se, za razliku od slabo razvijenoga ili posve nerazvijenoga svijeta i naroda, koje karakterizira vrlo niska razina samopouzdanja, uvjerenje u svemoć države, političkih i ostalih vođa i očekivanje Godota. U razvijenom svijetu ne postoji međuvrijeme, a u nerazvijenom je stalno međuvrijeme i tome je razlika između jednih i drugih. Ali je sigurno da u ovom strašno brzom tehnološkom i tržišnom ritmu, baviti se tricama i kučinama, čekati, pa i dolijevati ulje na vatru htijućih nema opasnije rabote i za sebe i za okolinu.

HNB tečajna lista

24.07.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,105210
CHF CHF
1
6,707687
GBP GBP
1
8,216618
USD USD
1
6,605647
EUR EUR
1
7,381810
$ Odabir valute
= Odabir valute