ZABLUDE O DRŽAVI

Arhiva - /PRI/VIĐENJA Arhiva

Jedna od najčešćih primjedbi ozbiljnih domaćih i inozemnih poduzetnika i ulagača koji svoje planove imaju na hrvatskim, tako i dubrovačkim prostorima jesu nerijetko i nepremostive birokratske prepreke, od silnog administriranja, preko urbanističke regulative do čisto političkih zavrzlama. Ali, najprije da ne zaboravim, i to će biti posebna tema jedne od idućih kolumni, ti ponekad tihi, ali i gromoglasni otpori novim razvojnim projektima, najčešće su prikriveni navodnim štetnim ekološkim i kulturološkim posljedicama. Međutim, ne zavaravajmo se, nečim još ozbiljnijim i za hrvatske perspektive pogubnijim. Naime, sad svejedno kojega su svjetonazora ili kako su organizirane, jesu li interesne ili kakve druge skupine, u svakom većem poduzetničkom pothvatu ili konzervativci, ponekad i radikalni, siju strah među običnim i neobičnim pukom od navodne promjene demografske slike na područjima gdje se kani nešto /g/raditi, potom i poslovati, kao i od opet navodno povratka "njihovih" i odumiranja "naših". Na ovo mogu samo reći da se neumitni razvojni i povijesni procesi mogu za koju godinu ili možda i desetljeće odgoditi, ali se zaustaviti ne mogu. Posve je u pravu, barem po meni, Friedrich Hayek, koji tvrdi "da po svojoj prirodi konzervativizam ne može ponuditi alternativu smjeru kojim se društvo kreće. On može uspjeti u svom otporu prema tekućim tendencijama usporavajući neželjeni razvoj događaja, ali budući da ne pokazuje na drugi smjer, ne može spriječiti njihovo nastavljanje." Ako ne otvorimo razvojne perspektive mladim domicilnim naraštajima i ne motiviramo ih materijalno i duhovno, učinit će to, bez brige netko drugi umjesto nas i demografska slika izgledat će za par desetljeća i na krajnjem hrvatskom jugu posve nepoželjnom, ma što god ta konzervativna zanovijetala mislila. Nesumnjivo je i od povijesne važnosti činjenica hrvatske državnosti i samobitnosti, ali koliko mi um doseže, barem u ekonomskom smislu ona nije bogzna što po sebi donijela i brojni su pokazatelji o stanju zdravlja nacije čak i lošiji nego u onoj zajedničkoj, "mrskoj" državi. Ovdje se treba prisjetiti Gustava Le Bona, koji tvrdi da nikakav formalni prevrat niti revolucija sam po sebi ne mijenja ni duh ni mentalitet bilo kojega, pa tako i hrvatskog naroda i neće samom činjenicom državnosti i neovisnosti obični i neobični puk ili narod odjednom postati revnosniji i motiviraniji, jer eto sad radi za svoju, a ne za neku tuđu državu, primjerice. Dokle god se postavlja pitanje i traže odgovori što može i mora država učiniti za nas, a ne mi za nju, dokle god su dužnici ugledniji od vjerovnika i dokle god su važniji "distributeri" od stvaratelja novih vrijednosti, do neophodnih prilagodbi i promjena u nekom razumnom roku neće doći. Neću se sad praviti neki pametnjaković, nikakvu drugačiju Hrvatsku nisam ni očekivao od one kakva danas jest, nema tu nikakvog čuđenja i razlikujemo se samo kad raspredamo o karakteru države. Odvratno mi je kad se priča da sve ovo nismo zaslužili, da smo zaslužili puno bolje i da su nam uvijek drugi, a ne nikad mi sami i oni koji nas vode, čak i oni koji odavno više nisu ni živi niti su tu, krivi za sve. Um, usuđujem se reći najčešćeg puka, zapravo je birokratiziran, vjera u državu i njezine vođe je golema, a u sebe i svoje mogućnosti minorna. Tome nije ni čudo, jer "onda" je bio socijalistički, a sad je ništa drugo na djelu neki oblik etatističkog ili državnog kapitalizma, što mu ga dođe skoro na isto.. Strah od države i njezinih službenika ima pandemijske razmjere, a ovi potonji često sebi uzimaju za pravo da tumače i politiziraju inače ne baš tako loše hrvatske zakone i propise, umjesto da ih jednostavno i hladno provode, što im je jedini posao. Posve je u pravu briljantni kritičar birokracije Ludwig von Mises kad tvrdi "to što je rad policijskih postaja tako učinkovit da su građani prilično dobro zaštićeni od ubojica, pljačkaša i lopova ne obvezuje ostale građane na veću zahvalnost policajcima negoli bilo kojem drugom sugrađaninu koji pruža korisne usluge. Policajac ili vatrogasac ne može tražiti veću javnu zahvalnost od liječnika, željezničkih inženjera, varilaca, mornara ili proizvođača koje korisne robe. Prometni policajac nema više razloga za samoljublje od proizvođača semafora...Istina je da društvo ne bi moglo bez usluga koje pružaju patrolni policajci, sakupljači poreza, službenici sudova. Ali ništa manja nije istina kako bi svi pretrpjeli velike štete ako ne bi bilo uličnih čistača, dimnjačara, perača suđa i istrjebljivača kukaca...Jer u podjeli rada, društvena struktura počiva na ramenima svih ljudi i žena...".  Zaključit ću, dok svi oni koji rade ne dobiju jednak društveni i materijalni tretman, naravno ovisno o složenosti posla, dok traje podjela na važne i manje važne poslove i one koji ih obavljaju, nema tu sreće, sine moj...

HNB tečajna lista

16.07.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,074888
CHF CHF
1
6,670368
GBP GBP
1
8,231344
USD USD
1
6,551508
EUR EUR
1
7,390101
$ Odabir valute
= Odabir valute