CIJENA /NE/RADA

Arhiva - /PRI/VIĐENJA Arhiva

Govore mi mnogi ljudi da sam u ovim svojim kolumnama ili /pri/viđenjima preoštar, prekritičan, precrn, pesimističan i na kraju da zapravo pretjerujem u koječemu. Znam i to da i meni i sličnima "preporučuju" nerijetki, doduše ne izravno, takvi kakvi jesmo, kako bi nam najbolje bilo otići negdje drugdje, najbolje u krajeve svojih predaka ako nam ovdje nije dobro i sve me to uopće i ne čudi. Ne čudi me zapravo skoro pa ništa, sve ovo kako jest i jedina mi je dvojba, a i ona je sve manja, jesmo li zaslužili sve ovo kako jest i što jest, dakle sve sam bliže, ako već nisam na onoj točki koja se nikako drugačije ne može protumačiti nego da smo sve ovo i sve u svemu i zaslužili. Nije nam mila sloboda, osim ako se ne tiče nas samih, nismo zadovoljni ni s demokracijom ni onim što je ona iznjedrila, a nemamo ni volje ni navika živjeti s drugima i drugačijima, odvratno nam je tržište i njegove zakonitosti, bježimo od sebe, a neki i u sebe i sve u svemu stalno nešto čekamo i očekujemo, od svjetovnih ili duhovnih moćnika, ustvari "ribara ljudskih duša" i za sve nam je manje ili veće jade netko drugi, nikad mi sami krivi. Evo sad mnogima se spas čini Europska unija koja će nas tobože dovesti u red, kad već sami ne znamo, odnosno oni koji nas vode, od onih, kako za koga vremena do ovih, opet kako za koga vremena. Jedna, po meni od većih gluposti, koju podosta puta čitam je i to da smo lijen narod, sklon zabušavanju, pa i sitnim ili krupnim prijevarama i lopovlucima. A ja vam tvrdim da nema lijenog naroda, sklonog zabušavanju, sitnim ili krupnim prijevarama i lopovlucima. Naravno, nije to ni hrvatski obični ili neobični puk. U svakom narodu, više ili manje, naravno, ima  i uvijek će biti i spomenutih. Dakle, ljudi neće raditi ako ne moraju raditi, zabušavat će ako im se dopusti, ukrast će znajući da neće zbog toga biti kažnjeni i sve tako. Primjerice, ne može se čovjek batinom tjerati na radi, ne može ga se ni optuživati što neće da radi ako mu se ne isplati raditi i sve u svemu nitko ništa neće činiti ako baš ne mora. Da bi bilo drugačije, potreban je učinkovit politički, ekonomski i moralni sustav, država u službi svih njezinih, a ne samo nekih građana, a ne građani u službi države i providnih interesa njezinih vođa i stranaka, najčešće prikrivenih hinjenim domoljubljem. Hrvatski problem je golemi i tek je na dugi rok premostiv, a i onda pod određenim uvjetima, što je nesrazmjerno veći broj stanovništva egzistencijalno ovisan posredno ili neposredno o državnom, regionalnom i/ili lokalnom proračunu, o ćudima vladara i "distributera", dakle o politici, koja je uzgred i najprivlačnije zanimanje ili posao. Tamo gdje i više od 60% aktivnog stanovništva radi na raspodjeli, a ne na stvaranju novih vrijednosti, tamo gdje iskušenjima tržišta i njegovih ćudi opet, ne znam točno koja većina nije izložena, tamo gdje dužnici, a ne vjerovnici caruju, tamo gdje se o problematičnima, a ne vrijednima i čestitima, puno više piše i raspreda, a nešto mi se takvom pričinjava Lijepa naša već poduže, ali i ovaj, kako kome Grad, teško je crpiti izvore nade za bolje danas, nekmoli za sutra. Držim da je golem problem i ta posvemašnja precijenjenost skoro u svakoga, ta bahatost, arogancija i umišljenost, koja ne prestaje, iako je već mnoge, osobito posrnule poduzetnike, a tek donekle i političare, skupo koštala. Pa što oni misle u svojoj glavi, kako primjerice poslovna krivulja ima stalno uzlazni trend, kako pohlepa neće biti kažnjena i kako svi naši resursi, pa i mozak ipak nisu ograničeni. Svi su propali po istom scenariju, odnosno istoj "špranci", a propast će ih još puno. Hrvatska ministrica financija Martina Dalić, propala bankarka na okrutnom tržištu kapitala, ali i ne samo ona, sklonila se u sigurnu zavjetrinu politike i države i ne samo ona, a bit će toga još. Tako ta ista Martina Dalić skoro i prijeteći odbija sugestiju Međunarodnog monetarnog fonda da se smanje plaće i to radikalno, isključivo u javnoj upravi, ali i državnim i paradržavnim i sličnim poduzećima i ustanovama, a za ostale plaće, "nadležno" je surovo tržište rada i tu se spomenuti fond ne petlja. Dalićka, naravno predizborno i demagoški tvrdi da Hrvati neće biti jeftina radna snaga, što je milozvučno upravo za one na koje svoje preporuke upućuje Međunarodni monetarni fond, dakle na većinsko biračko tijelo i opet naravno, neće tako rezati granu na koju je tek nedavno sjela. Cijenu rada u kapitalizmu, ako niste znali, a vele nam da smo u kapitalizmu, određuje tržište rada, kakvo jest da jest, nikad savršeno, ali bolje nije još izmišljeno. Možemo mi o sebi držati što god hoćemo, ja prvi, ali ako nam to tržište i "mušterije", dakle izbornici politički, potrošački, kulturni i ini ne priznaju, sve nam je uzalud. Iako i to ponekad možda i nije pravedno, ipak je dobro da je tako i još bi bolje bilo da to što prije shvatimo i prihvatimo i tako bar u razumne okvire svedemo sve naše podjele, uključujući ponajvišu podjelu na "naše i njihove" čiju skupu cijenu plaćamo već godinama i plaćat ćemo i u nizu idućih godina i desetljeća.

HNB tečajna lista

22.07.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,103697
CHF CHF
1
6,682634
GBP GBP
1
8,231485
USD USD
1
6,569661
EUR EUR
1
7,383642
$ Odabir valute
= Odabir valute