/NE/USPJEŠNE MANIPULACIJE

Arhiva - /PRI/VIĐENJA Arhiva

Kad se nedavno, kako sam kaže, srpski tenisač Novak Đoković okupiravši Queen's Club, dakle osvojivši i sam Wimbledon i vrh svjetskog tenisa, na ruke, noge i glavu, kako hoćete, podigao se "vasceli" srpski narod na čelu s predsjednikom Borisom Tadićem, uzgred ništa drugo nego umiljatom, uglađenijom, ali i licemjernom slikom i prilikom Slobodana Miloševića. Milošević, uostalom kao i svi politički, ali i ostali diktatori nikad nisu ni bili licemjerni i uvijek se znalo tko su i što su i kako s takvima treba postupati. Riječ je o klasičnoj uporabi jednog športskog uspjeha i jednog doista izvrsnog športaša u dnevno-političke, ali i rasističke svrhe. Jer, činjenicom da je Novak Đoković Srbin, odnosno činjenicom o bilo čijem nacionalnom, naravno i etničkom ili rasnom podrijetlu, ni krvlju koja je posvuda crvena i nikako drugačija, ne može se nikakav ni športski, ni materijalni, ni duhovni uspjeh objasniti. Naravno, od neke je važnosti za državu Srbiju uspjeh Novaka Đokovića, kao što je to i za državu Hrvatsku Gorana Ivaniševića ili Ivice Kostelića i važi to za sve države. Koliko će netko u nečemu uspjeti ovisi o uvjetima u kojima se njegov talent razvija i jasno je, primjerice da Nikola Tesla, Srbin po rođenju i Hrvat po domovini, kako sam kaže, ne bi postigao to što je postigao u ličkom Smiljanu. Makar po meni, posve je u pravu veliki austrijski književnik dvadesetog stoljeća Thomas Bernhard koji u "Uzroku" piše: "Športu su u svako doba sve vlade pridavale najveći značaj i to s razlogom, jer šport zabavlja, omamljuje i zaglupljuje mase, tako da se prije svega u diktaturama zna zašto treba uvijek i u svakom slučaju biti za šport. Tko je za šport, taj ima mase na svojoj strani, tko je za kulturu, ima ih protiv sebe, zbog toga su sve vlade uvijek bile za šport, a protiv kulture. Poput svih diktatura i ona nacionalsocijalistička preko masovnog športa postala je moćna i zamalo zavladala svijetom. U svim državama, u svim vremenima masama se upravljalo pomoću športa, nijedna država nije mogla biti tako mala i beznačajna da ne bi sve žrtvovala za šport..." Sve u svemu, nikako se ne mogu oteti dojmu da se pretjeranim, nerijetko i neukusnim i kičastim isticanjem nacionalne, vjerske ili rasne pripadnosti i ne samo nekog športskog uspjeha i športaša, ali i bilo kakvog materijalnog i duhovnog uspjeha i uspješnika potiču, makar i zatomljene najniže strasti običnog i neobičnog puka, narcisoidnost, mržnja spram drugih i drugačijih. Često to dolazi i zbog, kako se pokazalo posve pogrešnog uvjerenja da će takav pristup ili nastup pokrenuti posrnuli, apatični ili depresivni, opet obični ili neobični puk. Međutim, to se uvijek pokaže kao čista zabluda, kao kakav opijat, koji nas samo na par ura ili dana udalji od ovozemaljskih muka, kao nešto što nakratko poremeti inače ustajalu močvaru i sve opet dođe na svoje, ali nažalost ne na nekoj višoj, boljoj razini...Na sreću, barem u ovome slučaju, Novak Đoković, kao veliki športaš, a svi istinski velikani nemaju predrasuda i vrlo su jednostavni, utišao je Borisa Tadića, iskazavši spremnost za održavanje humanitarnog meča s Hrvatom Marinom Čilićem s čijim bi se prihodom gradile jedna pravoslavna i jedna katolička crkva, u čemu bi, pored ostaloga i trebala biti temeljna misija športa, uključivši i onaj vrhunski.

HNB tečajna lista

12.11.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,177876
CHF CHF
1
6,768416
GBP GBP
1
8,631795
USD USD
1
6,732832
EUR EUR
1
7,427660
$ Odabir valute
= Odabir valute