POROZNI TEMELJI

Arhiva - /PRI/VIĐENJA Arhiva

Držim da i nije toliko veliki problem Hrvatske aktualna unutarnja i vanjska prezaduženost, golema nominalna, ali i takozvana latentna ili prikrivena nezaposlenost, uvozna i neproizvodna orijentacija,  koliko uzroci zbog kojih je do svega toga došlo kao krajnja posljedica – a to su porozni gospodarski temelji bržeg oporavka i mutne razvojne perspektive. A uzrok je samo jedan i u nama je samima, bolje rečeno onima koje smo, sad je posve svejedno, kakvom, nametnutom ili stvarnom većinom izabrali za vođe. Kad se sve zbroji i oduzme, izborena je samostalna, suverena i neovisna država, makar i to sve više u globalnim procesima blijedi, ali nisu iznikle, nazovimo ih tako, političke elite koje bi znale tom istom državom djelotvorno upravljati na zadovoljstvo svih njezinih građana. Čak nije ni na papiru, a nekmoli na djelu, uspostavljena makroekonomska politika sa svim svojim sastavnicama /fiskalna, monetarna, socijalna, investicijska, razvojna/ provedbom koje će se, kako se ono kaže, na optimalan način iskoristiti sve hrvatske demografske, prirodne i stvorene potencijale i maksimalno ublažiti, ne zaboravimo ni to, brojna ograničenja i granice rasta. Političari, pa i ništa drugo nego potkupljivi intelektualci, neprekidno nam govore o licu, a ne i naličju naših resursa, puno bi monopola, a malo tržišne utakmice, grme o socijalnoj pravdi i ljudskim pravima, a sami ih nerijetko krše, tupe nam da prije nije ništa valjalo i da se zbog toga sve urušilo, a da pri tome sami nisu ništa novoga ni predložili ni stvorili. Svatko tko se imalo razumije u ekonomiju, tu uglavnom egzaktnu i zbog toga neomiljenu znanost ili struku, jer jednostavno uspjeh nekoga ili nečega /pr/ocjenjuje po "prometu, ili bolje zaradi na kraju dana", sve ostalo su priče za malu ili veliku djecu, pa i ozbiljniju čeljad, ostat će obeshrabren obrazloženjima ministrice financija Martine Dalić novih zaduženja ili pak premijerke Jadranke Kosor da će se tamo neke 2014. ostvariti rast bruto domaćeg proizvoda od 4.1%. Zaduženja u hrvatskom "slučaju" i ne bi bila problem da se taj tuđi novac utrošio u obnovu i razvoj nove i konkurentne proizvodnje, inovativnog i produktivnog poduzetništva, a  ne u javnu potrošnju i refinanciranje dugova. Tuđi novac mora se i vratiti, a može se vratiti samo iz puno većeg domaćeg bruto proizvoda i novih vrijednosti, proizvodnje, vlastitog kapitala, a nipošto iz "kasa" u kojima se u protekla dva desetljeća kupovao socijalni mir i ovako ili onako glasovi birača, držala vlast ne pitajući za cijenu i vodilo se onom "uzmi sve što ti život pruža, danas si cvijet..." Da bi Lijepa naša napokon pošla putem oporavka, potrebna je već i u ovoj, 2011. godini stopa rasta od bar 3 do 4%, a ako se hoće ubrzani oporavak i poželjan razvojni ritam, potrebne su godišnje stope rasta bruto domaćeg proizvoda i do 10% na i ovako nisku osnovicu /bazu/ u idućih pet do deset godina. Sadašnji temelji perspektivne i konkurentne hrvatske nacionalne ekonomije i poduzetništva vrlo su krhki, mizerni i na njima se ne mogu ostvariti spomenute stope rasta bruto domaćeg proizvoda, ma koliko se upirali tvrditi, i ne baš rijetki da se mogu ostvariti. Hrvatsko, naravno i dubrovačko gospodarstvo suočeno je s golemim strukturnim neusklađenostima, vrlo niskom produktivnošću i nekonkurentnošću, malim prihodima i velikim troškovima. Na globalizaciju na koju ionako ne možemo ovako mali utjecati gleda se, uostalom kao i na Europsku uniju kao ograničenje, a ne kao na mogućnost i prigodu, socijalistički mentalitet ne izlazi iz najčešćeg puka, oslonac na vlastite snage i stupanj samopouzdanja vrlo su niski, a od onih, kakvih za koga vremena, pa tko zna dokad  uče nas da će netko drugi nešto ili svašta učiniti za nas, a mi moramo malo ili ništa. Osim toga, dolijeva se i ulje na vatru vlastite precijenjenosti i umišljenosti, a ne uči nam se ni na vlastitim ili što je naravno pametnije, na tuđim greškama. Svaki, baš svaki dan, moramo raditi na sebi, poboljšavati radne postupke i uvjete življenja, boriti se s protivnim strujama... Na hrvatskoj šahovskoj ploči, ako je zamislimo na prijelazu iz otvaranja u središnjicu, "figure" i one jake i one slabe skoro su i bespomoćne. A najteže je igrati šahovsku partiju u kojoj možda čak i materijalno niste slabiji, ali položaj "figura" vam je takav da nemate ni izgleda na pobjedu, štoviše i remi je sve dalji. Ni kod jedne hrvatske političke stranke ni njihovih vođa ne vidim kratak, jasan i u razmjerno prihvatljivom roku, a i taj ne može biti kraći od četiri godine, izvediv program. Nažalost, stupanj hrvatske demokracije je takav da je upitno bili i takav program i njihovi izvoditelji prihvatljivi većinskom biračkom tijelu, nabijenom emocijama, "našima" i "njihovima" u kojima je najvažniji lik, a ne djelo, volja i znanje kandidata za vlast. To samo potvrđuje da je politika ipak, u našim uvjetima i ne od jučer, ipak nešto drugo i puno važnija od ekonomije. Onima koji nude učvršćenje gotovo urušenih ekonomskih temelja i nakon dvadeset godina hrvatske samobitnosti iznova su izborne šanse male i u tome je problem. Naime, iznova će glavna tema biti nečije navodno veće ili manje ili nikakvo hrvatstvo, svjetonazor, stas i glas, a ne možebitni nečiji dosadašnji učinci ili činjenice, znanje i volja da se s naraslim i ne samo ekonomskim, nego i socijalnim pa i moralnim problemima suočimo. Ali, sve mi se čini kako i ne možemo biti ono što si najčešće umišljamo da jesmo i možda uvijek i dobijemo ono što zaslužujemo, ma koliko se ne mirili s tim. Nismo li ipak ljestvicu previsoko postavili i nije li otuda toliko razočaranja i frustracija, usudio bih se reći kod najčešćeg puka, a nije li i taj najčešći puk licemjeran ili stvarno nema na političkoj "trpezi" osobitog izbora?

HNB tečajna lista

24.07.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,105210
CHF CHF
1
6,707687
GBP GBP
1
8,216618
USD USD
1
6,605647
EUR EUR
1
7,381810
$ Odabir valute
= Odabir valute