KAPITALIZAM ILI SOCIJALIZAM?

Arhiva - /PRI/VIĐENJA Arhiva

Možda će vam se učiniti šaljivim, čudnim ili pak iracionalnim, ali evo nakon dvadesetgodišnje hrvatske državne i ništa drugo nego navodno i svake druge neovisnosti, demokracije i kapitalizma sa svim svojim sastavnicama, prije referenduma o ulasku u Europsku uniju, trebao bi se raspisati referendum o tome jesmo li za socijalističku ili kapitalističku državu i društvo. Pa što će nam još sad i to, ta sve je to već zapisano u hrvatskom ustavu, dakle i za kapitalizam smo, i za demokraciju, i za slobodno tržište, ljudska prava i pravdu za svakoga, na kraju i za socijalno osjetljivu državu i sve tako, reći će oni koji po stranačkoj stezi ili poslu ili položaju to, a što će drugo i reći, bez valjanijih dokaza, posebice onih najvažnijih, ekonomskih, da sve to već imamo i ne samo na papiru, nego i na djelu. A reći će tako zapravo, kako mi se čini i najčešći obični i neobični puk, jer mu je tako uglavnom netko viši "dojavio" da što ta zanovijetala, nostalgičari, komunjare, katastrofičari i ini kojima se navodno ovako ili onako samostalna Hrvatska ne dopada i nije nikada i neće nikada dopasti, dakle što više svi takvi hoće, ta tek su dva desetljeća istinske hrvatske državotvornosti i da je sve ovo još i dobro i da će biti bolje i ako im nije dobro neka idu tamo gdje će im biti bolje. Štoviše, znam tu po Gradu čeljadi koji su uvjereni da im je dobro jer im je to netko "utuvio" u glavu, iako im doista nije dobro, sudeći prema već spomenutom stalnoj kuknjavi i jadikovanju, najčešće ipak s pravom i dokazima, makar su i sami tome najvećma pridonijeli. Uostalom, takvu ocjenu, dakle da je dobro i takvu ocjenu stalno, dakle u kontinuitetu, potvrđuju rezultati općih, parlamentarnih izbora i sve mi se čini da će tako biti i s predstojećim izborima. Na njima će, ponovit ću, iznova glavne teme biti one nacionalne i političke, nipošto ekonomske, kako je to u razvijenim demokracijama i dopustiti ili ne, nakon svega, povratak "crvenih đavola" i navodno socijalizma, iz kojega, uzgred rečeno nismo ni izašli, barem po prevladavajućoj praksi, svakidašnjici i retorici političkih vođa, na kraju i bilanci. Ono što sada imamo, a i to će potrajati, ukoliko ne provedemo radikalne gospodarske i socijalne reforme, to je neki hibrid kapitalizma i socijalizma, kakav je nepoznat diljem svijeta i u čemu se svi važniji svjetski ekonomisti slažu – naprosto i ne samo ekonomski, nego i politički nefunkcionalan i neodrživ. Kad nam treba malo bi kapitalizma, pa  malo socijalizma, pa bi malo tržišta i puno monopola, pa bi još više "naših", a još manje "njihovih" i proizvod toga je to što imamo i to što nemamo, da sad dalje o tome ne mudrujem. Ni teoretski ni praktično "socijalkapitalizam" nije egzistencijalno održiv i ništa drugo ne preostaje nego se referendumom trebamo izjasniti jesmo li za jedno ili drugo, dakle za kapitalizam sa svim svojim dokazanim prednostima, ne smetnimo s uma ni manama ili za socijalizam s nikad dokazanim prednostima, posebice ne ekonomskim i ne smetnimo također s uma, pretvarajući prirodno ljudsko biće u neprirodno, skoro pa u dijete o kojemu netko drugi treba skrbiti. Čeljad bi prethodno trebalo upozoriti u najkraćem, da je /još uvijek i još zadugo dok se ne izmisli nešto bolje/ u istinskom kapitalizmu za svoju sudbinu odgovoran pojedinac, a u istinskom socijalizmu skrb o pojedincu i njegovoj sudbini preuzima država sa svojim, svejedno na koji način izabranim vođama. Ali opet, kad se vratim u realni svijet, odnosno spustim na zemlju i čitam što umniji od mene kažu, ni referendumi, kao ni revolucije, pa ni države same po sebi ne rješavaju to dvojbu, kapitalizam ili socijalizam, što smo već uočili, ako smo to htjeli, jednako kao što smo uočili sve "normativne zablude" i kao što riječi ne čine djela, makar  ovdje kod nas, pa i diljem Lijepe naše "riječi ubijaju, a ne djela i važno je tko je nešto rekao kad je rekao, a ne što je netko rekao kad je rekao, jednako tako i tko je nešto učinio kad je učinio, a ne što je netko učinio kad je učinio. Može biti da je to i profesionalna deformacija, ali držim da vrijednost i održivost nekog državnog i političkog poretka treba sagledavati sa stajališta njegovih ekonomskih posljedica, a tek onda svega ostaloga. Bijeda, siromaštvo, nezaposlenost plodno su tlo za sve izme i poroke, zlovolju, depresiju i mržnju. Doduše, ni kapitalizam sve te "nus pojave" ne može ukloniti, ali ih može svesti u neke prihvatljive granice za razliku od socijalizma koji tu ne može ništa učiniti, makar sam nekad, pa i donedavno mislio da može i od toga ne bježim. Odavno je Ludwig von Mises u svojoj knjizi "Antikapitalistički mentalitet" zapisao: "Ljudi ne traže socijalizam zato što znaju da će on poboljšati njihove uvjete, oni ne odbijaju kapitalizam zato što znaju da je tzo sustav koji gaji predrasude prema njihovim interesima. Oni su socijalisti jer vjeruju da će socijalizam poboljšati njihove uvjete, i mrze kapitalizam jer vjeruju da im on šteti. Oni su socijalisti jer su zaslijepljeni zavišću i neznanjem. Tvrdoglavo odbijaju studirati ekonomiju i prijezirno odbacuju razornu kritiku socijalističkih planova jer je u njihovim očima ekonomika, apstraktna teorija, jednostavno besmislica. Pretvaraju se da vjeruju samo u iskustvo. Ali jednako tako tvrdoglavo odbijaju prihvatiti i neporecive činjenice iskustva, naime, da je standard života neusporedivo viši u kapitalističkim od standarda života u socijalističkim državama...Ljudi se mogu razilaziti oko pitanja trebali li svatko ozbiljan proučavati ekonomiku. Ali jedno je sigurno. Onaj tko javno govori ili piše o neslaganju između kapitalizma i socijalizma, a da se nije u potpunosti upoznao sa svime što ekonomika ima reći o tim pitanjima, neodgovoran je brbljavac." Sve ovo što nam se događa i što će nam se događati proizvod je naših odluka koje su najčešće emotivne i iracionalne i u kojima se ne sagledavaju njihove buduće posljedice i na samoga sebe i koje su, osobito u izborima nerijetko i protivne vlastitim interesima, čega možda i nismo svijesni i što nas naravno ne opravdava. Tako stvari stoje i s posljedicama kapitalizma i posljedicama socijalizma, golemoj većini su poznate iz vlastitog iskustva, iskustva drugih ili iz knjiga i medija, ali sve nam to čini se nije dovoljno i ne učimo se ni na vlastitim, što je možda gluplje, ali ni na tuđim greškama, što je naravno pametnije i zapravo se vrtimo u nekoj petlji ili krugu, što nikako nije jamstvo neke bolje ni sadašnjosti, nekmoli budućnosti. Uzgred, dok ovdje oko nas, naravno i šire bude ono "E, ali" kada se o nekome ili nečemu raspravlja, tako i socijalizmu i kapitalizmu,  nažalost i djeluje, bit će nam ovako i dokle god, kako spomenuti von Mises kaže ne priznamo da "samo nekolicina ljudi uspijeva proizvesti cipele jeftinije od konkurenata, neučinkovit će stručnjak uvijek težiti birokratskoj nadmoći. On je potpuno svjestan činjenice kako u konkurentnom sustavu ne može uspjeti. Za njega je sveobuhvatna birokratizacija, time i socijalizam spasenje. Oboružan snago položaja on će provesti vlast pomoću policije. Zagovaranje planiranja i socijalizma često nije ništa drugo nego intimna svijest o vlastitoj inferiornosti i neučinkovitosti. Čovjek koji je svjestan svojih nesposobnosti da izdrži konkurenciju, prezire "taj ludi konkurentni sustav". Onaj koji nije sposoban služiti svojim sugrađanima, želi njima vladati...".

HNB tečajna lista

24.07.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,105210
CHF CHF
1
6,707687
GBP GBP
1
8,216618
USD USD
1
6,605647
EUR EUR
1
7,381810
$ Odabir valute
= Odabir valute