ZLOUPORABA DEMOKRACIJE

Arhiva - /PRI/VIĐENJA Arhiva

Ono što se proteklih par mjeseci događa na hrvatskoj, ali i dubrovačkoj političkoj pozornici, ne može se, barem ne po meni, nikako drugačije nazvati nego zlouporaba demokracije svim raspoloživim sredstvima ili oružjima, od potkupljivih i pristranih medija preko raznoraznih skupova do ucjena i prijetnji onima različitih uvjerenja i svjetonazora. Na stanovit način riječ je i o sijanju straha među običnim i neobičnim pukom, revanšističkim prijetnjama i dnevnopolitičkim manipulacijama nedavnom i davnom prošlošću i njihovim protagonistima. Kao da se argumentima sile i stigme, umjesto silom i stigmom argumenta žele ugušiti one koji žele promjene na bolje, protivnici statusa quo i "močvare", dobronamjerni, tolerantni i strpljivi. Razmislite samo malo kakve su nade mirnih, poštenih, stručnih i tolerantnih ljudi u u ovome, u mnogočemu nezdravom društvu, koja je po sebi od opće, dakle javne dobrobiti i tko sve drži konce u glavi i rukama, upravlja našim sudbinama i kojima se daje toliko medijskog i javnog prostora da oni prvi ne mogu, a izgubili su i sami volju izdići "glavu iznad vode" i uključiti se u tu okrutnu političku utakmicu. Po sebi, to je i razumljivo, ta eskalacija svakovrsnog ekstremizma, jer svi njegovi zagovornici bude se upravo u ekonomskim i socijalnim krizama, kako je to već poznato diljem svijeta i u nizu stoljeća i svi oni nemaju nikakve vlastite političke, ekonomske i socijalne programe kojima će se nadmetati sa svojim suparnicima. Istini za volju i politički, ekonomski i socijalni programi i lijevog spektra hrvatske političke pozornice nisu bogzna što, ali opet nije tu pitanje izbora između većeg ili manjeg zla, kako se vrlo često podastire i to  nije ništa drugo lukava floskula da se zadrži status quo i postojeći vlastodržci. Odvratno mi je kad se o nekome govori ovako ili onako, najčešće loše, a da mu se nije dala ni prigoda da "odigra svoju utakmicu", unaprijed ga priječeći i sputavajući, ali nažalost tu smo gdje jesmo i proteći će još puno vremena za dolazak doista otvorenog društva. Obična i neobična čeljad zastrašuje se navodnim povratkom "crvene" Hrvatske, pa i obnovom one "mrske" bivše države, balkanizacijom, novom nacionalizacijom i koječime sličnim. Jedno je, po meni izražavati pravo na drugačiji stav i viđenje nekoga ili nečega, čak i s posve promašenim ili slabim argumentima, ali je izvan duha demokracije i granica slobode, koje u sebi uključuju i pravo, ali i odgovornost, kada se ništa drugo nego vrijeđanjem i prijetnjama hoće nametnuti neki navodno politički ili moralni svjetonazor iza kojega se zapravo najčešće krije čisti uski ekonomski i slični interes i ništa drugo. Pri tome, kako mi se čini, najbučniji su upravo oni koji su do "preokreta" zastupali onu političku opciju ili svjetonazor koju sada tako žestoko napadaju i najradije bi da se "onda" nisu uopće ni rodili. Uostalom, taj ništa drugo nego bijeg od sebe s čime se sada sve više suočavamo i pripadati onda onoj, sada ovoj, a sutra onoj većini nije nikakva moja umotvorina, brojna su umjetnička i socijalno-psihološka djela puna tih i takvih tema i likova i nije to ni baš samo hrvatski ili dubrovački fenomen. Ono što je možda sada naša posebnost, a razvidno je iz govora uglavnom kandidata za vlast koji nemaju nikakav drugi posao ili i što mi se čini krajnje opasnim, to je da se lik i djelo bliske i daljnje rodbine "presađuje" njihovim nasljednicima, dakle djeci, unucima i praunucima, po onoj otrcanoj kako "jabuka ne pada daleko od stabla". I opet se, i obična i neobična čeljad obilježava i stigmatizira, štoviše u svakodnevnoj komunikaciji nestaju njihova rodna imena i prezimena, čeljad se naziva po navodnoj njihovoj nacionalnoj ili vjerskoj pripadnosti, gura ih se, mimo njihove volje i činjenica u ove ili one kolektivitete ili skupine. Zatire im se svaka individualnost, posebnost i drukčijost, vertikalna protočnost profesionalne ili društvene promocije skoro da i ne postoji, a horizontalna, dakle ona po kojoj se stalno isti vrte već i desetljećima, nimalo ne blijedi, čak i jača. Čovjeku se postavlja i pitanje što zapravo hoćemo - socijalizam, kapitalizam ili totalitarizam i jesmo li uopće i za osobnu i za slobodu drugoga i nije li nam ipak mrska ta demokracija i na kraju je li nam baš ustav izraz građanske volje ili nam je i on nametnut. Smiješno je i ponavljati da se kotač povijesti nikad ne vraća nazad i strašiti narod time, dakle "komjunarama", obnovom nekadašnje države, takozvanim "urbanim Jugoslavenima" i tome slično, ali nažalost kako mi se čini, što sam i već više puta naglasio, to će biti i najjači adut i u predstojećim izborima, dakle tko je veći ili manji ili nikakav domoljub i Hrvat i ništa druga i valjda je i bit politike na ovim prostorima, dakle to tko si, a ne što si. A nipošto ne posrnula ekonomija i kakva-takva socijalna pravda, izborni programi, jednakopravnost  i slično. Lijepa se naša suočava s novim i/ili starim podjelama i predrasudama i tvrdim nam da to neće donijeti ničega dobroga ni u sadašnjosti, ni u bliskoj, pa ni dalekoj budućnosti. To bavljenje samim sobom, međusobnim razračunavanjima i tolikim zamahom negativne energije i jala, već je i odavno potvrđeno sužava i hrvatske i dubrovačke perspektive, ali kao da nismo naučili ništa niti nam se uopće uči. Često čujem kako ne valjaju ni ovi ni oni, ni desni ni lijevi, a onda se postavlja ozbiljno pitanje može li Hrvatska uopće imati djelotvornu vlast koja će vratiti optimizam i samopouzdanje narodu i koja će se temeljiti na izbornom i demokratskom legitimitetu? Ili ipak, koliko god se umišljali da možemo, čini se da ne možemo biti drugačiji nego točno onakvi kakvi jesmo, bez zabluda, od vrha do dna i nema mjesta nikakvom čuđenju ili razočaranju.

HNB tečajna lista

24.07.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,105210
CHF CHF
1
6,707687
GBP GBP
1
8,216618
USD USD
1
6,605647
EUR EUR
1
7,381810
$ Odabir valute
= Odabir valute