ZATVORENO DRUŠTVO

Arhiva - /PRI/VIĐENJA Arhiva

Nedavno sam pročitao nekoliko važnih poglavlja inače obimne knjige uglednog austrijskog filozofa Karla Poppera /1902-1994/ "Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji". Popper je, kao što i sam naslov te knjige kaže, bio izrazito liberalnog svjetonazora, toliko sada nepopularnog i ne samo kod nas, a ako se ovako nastavi bit će i još nepopularniji, sa svim negativnim posljedicama po hrvatsko društvo i državu, barem prema nekim mojim viđenjima perspektiva hrvatskog društva i države. Popper s jasnim argumentima dokazuje sve prednosti otvorenog društva, pod čime se predmnijeva kapitalistički sustav, politička demokracija, tržišna ekonomija i protivljenje svim totalitarističkim ideologijama – fašizmu, komunizmu, pa i vjerskim fundamentalizmima, socijalno osjetljiva država i minimalna regulacija života od strane te iste države i njihovih službenika, uglavnom u pitanjima fizičke i pravne sigurnosti njezinih građana. Naravno, vremena su se i sustavi značajno promijenili otkako je Popper napisao tu knjigu /1942./, model čistog liberalnog kapitalizma i nesputanog tržišta postao je u nizu svojih odrednica upitan, donekle i ne posve produktivan, ali nipošto ne toliko da bi bio argument za povratak države i njezinih zadaća u svakodnevni život u tolikoj mjeri, povratak kolektivne svijesti, pa i nedemokratskih metoda i na kraju ovako ili onako dokidanje slobodnog tržišta, odnosno nesputanog protoka ideja, robe, novca i radne snage izvan državnih granica i u globalnim okvirima. Argumenti protivnika liberalnog kapitalizma i otvorenog društva slabašni su jednako kao i oni zagovornika socijalizma, pa čak i "čvrste ruke" i to je lako dokazati onima koji nisu ulovljeni u mrežu ovakvih ili onakvih "ribara ljudskih duša" i svakojakih ideoloških i sličnih manipulatora. Potonjima se ne može ništa dokazati i ne treba ni gubiti vrijeme s njima. Barem po meni, živući u ovome Gradu i s ovim Gradom i njegovom čeljadi otkako sam čuo za sebe, a vjerojatno se to odnosi i na cijelu Hrvatsku, nerijetko negdje i u još grubljim oblicima, mi smo zapravo zatvoreno, nipošto otvoreno društvo s velikim, ako ne i sa sve većim brojem njegovih neprijatelja. Najprije će vas, ako ste zagovornik otvorenog društva, time i države, obilježiti kao jugonostalgičara, potom nevjernika i na kraju ništa drugo nego izopćiti i izložiti društvu kao zajednici na milost i nemilost. Uostalom, primjera "izopćenih" na takav način nikad nije, pa ni sada ne manjka, a neće ni zadugo. Dosta razmišljam o tome je li moj pesimizam utemeljen i uvijek dođem na isto – naravno da je utemeljen. Jer, dokazi o tome koliko smo puno zatvoreno, a malo otvoreno društvo, stalno pristižu, bez obzira što smo nominalno i u novoj, vlastitoj i neovisnoj državi, kapitalizmu, demokraciji, slobodnom tržištu i sve tako. Nisu tu potrebna nikakva mudrovanja, osvrnimo se tu oko nas na svakodnevne ljudske sudbine, unesimo se u tu svakidašnjicu i u ono o čemu pričamo kad pričamo, što nam je bitno, a što ne. Začuđujući je taj konformizam, osobito kod intelektualaca, to zatvaranje u cehovske i druge društvene udruge, ta zatvorenost i nepristupačnost "neželjenih" tim udrugama, svi ti silni i sitni monopoli, taj strah od drugačijih i "čistog zraka", ta nesposobnost da se odvoji bitno od nebitnog, dugoročno i strateško od dnevnog i trivijalnog, iz čega nikad nisu niti će se ikad ostvariti veća materijalna, naravno i duhovna postignuća. Već i odavno smo u nekoj dosadnoj rutini, zadovoljavamo se prosječnošću, kivni smo na iznadprosječne i nikako ne vidimo ili nećemo da vidimo kako je ta takozvana dubrovačka renta, modernije brand, potrošen. Pričamo o društvu znanja, a pitam se, primjerice u postojećoj gospodarskoj strukturi, koja su nam tu sofisticiranija znanja uopće potrebna, nipošto ne podcjenjujući ni ona jednostavna znanja i vještine, jer svi koji sudjeluju u podjeli rada moraju imati jednakopravan tretman i ne postoje važniji i manji važniji poslovi, ma koliko to ovdje još uvijek nije većinsko mišljenje. Čini mi se da iz egzistencijalnog straha ili koječega drugoga, posve svejedno, tu pored mene i šire i najšire, skoro da i ne postoji, što bi Popper rekao "žudnja bezbrojnih ljudi da sebe i svoj um oslobode tutorstva koje im nameću autoritet i predrasuda", dakle i ne postoji neka "žudnja" za otvorenim društvom, skoro ni pokušaj izgradnje takvog društva, koje "odbacuje apsolutni autoritet onoga što je naprosto ustaljeno i tradicionalno te da ujedno sačuvaju, razviju i uspostave tradicije koje odgovaraju njihovim mjerilima slobode, čovječnosti i racionalne kritike...". Promatrajući i razmišljajući, primjerice o Dubrovniku i njegovoj čeljadi, dakle svojim suvremenicima, ne uočavam da se išta bitnog iznutra, u mentalitetu i svakidašnjici promijenilo, a naravno da jest i nabolje izvana, u onome što zovemo materijalno, a i to pod neizbježnim vanjskim utjecajima. Vjerojatno sam žrtva očekivanja da su moguće promjene nabolje i u ljudskim dušama, ali s njima ide najteže. Štoviše, Grad mi i njegova čeljad djeluju nekako grublji, hladniji, pa i preplašeniji, neke sile nas čine ovisnijim o autoritetima, a i mržnje i jala je više nego jučer, da ne kažem od prekjučer i u nizu desetljeća unatrag, svejedno je li nam to netko nametnuo, što mi se čini bliže istini, ili smo sami sebi to nametnuli. Sve to, dakle i zatvoreno društvo, i ta šutnja inteligencije, i ta mržnja, pa i umiranje ljubavi, nisu nikako dobar predložak za bolju dubrovačku sadašnjost i budućnost. Naprotiv.

HNB tečajna lista

24.07.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,105210
CHF CHF
1
6,707687
GBP GBP
1
8,216618
USD USD
1
6,605647
EUR EUR
1
7,381810
$ Odabir valute
= Odabir valute