ZDRAVKO MAMIĆ

Arhiva - Osoba Dana Arhiva

ZDRAVKO MAMIĆ

mami

Uvijek sebi postavljam pitanje što je presudno i kako "izgleda" ključ za uspjeh, barem materijalni, o duhovnom i političkom /ne/uspjehu neću, nekoga, u ovom slučaju prvog čovjeka hrvatskog nogometa, iako ne i formalno – Zdravka Mamića i svih njemu sličnih, a i sami ih podosta znate i tu po Gradu. I uvijek dođem do istoga zaključka prema kojemu su i Mamić i svi njemu slični zapravo  ljudi koji odlično razumiju "okolnosti vremena i mjesta", dušu i karakter onih koji su mu važni, hrabrost i sklonost riziku, "ples" na rubu ili čak izvan zakona, arogancija i bahatost i neko izvanredno, možda i hinjeno samopouzdanje. A ne baš tako rijetko, ni Mamić ni njemu slični i nisu baš mrski najčešćem običnom i neobičnom hrvatskom čovjeku, ne zavaravajmo se ni tu, iako bi se po njihovom tretmanu u medijima često dalo zaključiti suprotno. Naime, svi ti "uspješnici" ili dobitnici izloženi su "baražnoj vatri" uglavnom "neuspješnih" i gubitnika, jalnih i zavidnih i svaka priča o njima započinje onom "vidi ti njega", do jučer je bio ovo ili ono, nitko i ništa, a sada eto preko tamne ili svijetle noći odjednom je postao netko ili nešto. Tu oko nas, bliže, vjerojatno i dalje, najčešća čeljad, ne ulazeći sad u to jesu li im to prve ili zadnje namjere, uostalom svejedno, dakle najčešća čeljad sklona je odrediti granice "rasta" i obilježiti nekoga, "zacementirati" mu mjesto u društvenoj hijerarhiji i sve učiniti da se te granioe naviše ne prekorače, a po mogućnosti i snize. I uvijek nastaje čuđenje kad ih netko ili nešto prekorači i uvijek se nađe uzrok, uglavnom u negativnom kontekstu takvog "uspješnika" ili dobitnika i uzrok, odnosno opravdanje za vlastiti neuspjeh ili gubitak. Makar je i uspjeh i neuspjeh, dobitak ili gubitak čisto subjektivna stvar i ne može se tek tako jednostavno izvući zaključak da su uspješni sretni, a neuspješni nesretni. Ipak, po meni, stoji ona Ezopova po kojoj je "bolje siromaštvo bez opasnosti i straha od bogatstva punog nemira i patnje" i koju prihvaća većina čeljadi, birajući lakši put u životu koji je sam po sebi težak i izazovan, rekao bi i svakodnevno. Ali, mirili se s tim ili ne svijet, i ne samo hrvatski, pokreću voljni, hrabri, riziku skloni i na svake "objede" otporni, poput Zdravka Mamića i sličnih. Daleko od toga, čak i naprotiv ni  meni svi ti likovi nisu mili, a i fućka se njima što meni i sličnima nisu mili,  ali blatiti Mamića i "mamiće" što su takvi kakvi jesu, pitati ih kako su došli do prvog milijuna i tako u nedogled nije ništa drugo nego tražiti krivca na pogrešnom mjestu. I oni, kao i ostala, usudio bih se reći golema većina obične i neobične čeljadi činit će sve ono što im politika i pravosuđe dopušta i neće činit sve ono što im politika i pravosuđe ne dopušta. To što su Mamić i slični takvi kakvi jesu to govori zapravo sve o takozvanoj pravnoj državi i ne govori ništa o Mamiću i sličnima koji su vrlo slični nama, odnosno ostalima. I to što se na takvim "temeljima" nikad nisu ni mogli niti će ikada moći izgraditi zdrava država i društvo, to naravno nije briga Mamića i sličnih, za to su nadležni, svaka na svoj način i politika i pravosuđe i obrazovni sustav i duhovni službenici i sl. Kad je već riječ o pravnoj državi, u ovom slučaju Hrvatskoj i njezinom represivnom aparatu, licemjerno je tvrditi da smo svi jednaki prema zakonu u realnom životu i jako dobro znamo u bezbrojnim primjerima da postoje "naši" kriminalci, koji po toj logici skoro da i nisu kriminalci i "njihovi" kriminalci koji po svi važnim obilježjima eto jesu. Prisjećam se tako i pravomoćno osuđenih kriminalaca u onome "mraku", među živima i mrtvima, koji su se u ovome "svijetlu" prometnuli u političke protivnike onoga režima, a zapravo su bili i ostali zauvijek kriminalci i ništa drugo, nikakvi politički protivnici ili takozvani unutarnji neprijatelji. Štoviše, takvi su i danas bučniji od istinskih političkih protivnika ondašnjeg komunizma ili socijalizma i one države i nespornih domoljuba i s takvim mi je uvijek draže /po/pričati nego s tim "krtiminalcima, Što se domoljublja i domovine tiče, držim se one rimske da ti je "domovina ona koja ti je omogućila da budeš to što jesi." Zaključit ću da je ipak žalosno da Mamić i slični "prolaze", a oni pametni, racionalni, mirni i pošteni, čak i htijući "ne prolaze". Pa ipak, koliko god otužno zvučalo, opet je bolje da barem neki "prolaze", a ne da uopće "nitko ne prolazi" jer bi tada bilo još i puno gore, makar ih podosta znam kojima ovo kako jest "prema vani" i nije baš tako loše, ali kad su "između četiri zida" suočeni sa samim sobom i svojima, onda baš i nije dobro, tvrdeći da je "onda" bilo puno bolje. Ali, i to je ljudski, čovjek je u osnovi strašljivo biće i zapravo ga stalno razdiru te suprotne silnice. To nas naravno ne opravdava pred bilo kome ili čime i za svoju sudbinu, ovakvu ili onakvu, kriviti drugoga. Uostalom, kad ne bi bilo odstupanja od pravila i uzanci, držim da bi i naša ovozemaljska misija bila nekokrisna i bezlična. Uvijek su "stršeći", ovako ili onako pokretali i stvarali nove, doduše materijalne vrijednosti. A što se novih duhovnih vrijednosti tiče i mentaliteta uopće, tu se ionako stvari "miču na kapaljku" i to stoljećima i zapravo je sve isto, ljubav, mržnja, zavist, dobrota stalno na "dnevnom redu" bez donošenja ikakvih zaključaka i stalno se vrtimo u krugu i tako nam cijeli život prođe.

HNB tečajna lista

18.10.2017
Srednji
JPY JPY
100
5,689852
CHF CHF
1
6,530849
GBP GBP
1
8,459397
USD USD
1
6,381966
EUR EUR
1
7,502639
$ Odabir valute
= Odabir valute