DUH MATERIJE

Arhiva - /PRI/VIĐENJA Arhiva

Moram priznati da mi nikad nije bilo, a teško da će i biti jasno što je to zapravo "duhovna obnova" koju tako uporno zagovaraju vjerski službenici, moralisti, podosta umjetnika, kulturologa, pa čak i poneki političari. Ako to znači da smo nekad bili dobri, duhovni, moralni i sve tako, ali odjednom negdje prekinuli s tom "praksom" i da bi se morali "duhovno obnoviti", onda to, barem po meni, jednostavno ne stoji i obična je, pa i licemjerna kovanica. S njom se zapravo, kao i sličnim kovanicama ništa ne kaže, ali uvijek lijepo zvuči za mnoge. A možda bi se stvarno trebali "duhovno obnoviti" zagovaratelji te /pre/poruke, koji su nekad i bili "ljudi duha", ali kad su se bolje upoznali s ovozemaljskim prolaznostima i mukama, postali su ništa drugo nego "ljudi materije", "ljudi materije" ne mogu se duhovno obnavljati, jer nikad nisu ni bili "ljudi duha". Mi, današnji ljudi, skoro pa svi, što vlastitom, što tuđom voljom, zapravo smo "ljudi materije" i ne umišljajmo sebi, draži su nam oni koji imaju nego oni koji bivstvuju, makar stalno, ništa drugo nego licemjerno tvrdimo da su nam miliji "ljudi duha" od "ljudi materije". Dakle, živimo u vremenu i prostoru u kojemu je od presudne važnosti za bilo što imati, a ne biti. Imati opipljivo, materijalno, vidljivo, a ne biti duhovno bogat, sadržajan, moralan, ma što se sve može uzeti kao moral koji je ionako jako rastezljiv pojam i praksa. U svim vjerama postoje neke čvrste, Božje zapovijedi koji bi se barem svaki vjernik morao pridržavati i koje kada bi ih se pridržavali nesumnjivo bi čovjeka učinile boljim. Nerijetko osuđujemo deklarirane ateiste i agnostike, ne uviđajući da smo to i mi sami, ne pridržavajući se temeljnih vjerskih vrijednosti i načela. Apsurd je i to da od takvih "vjernika" bivaju obilježeni doista pravi vjernici koji se čvrsto drže vjerskih vrijednosti i načela, a ti nazovi vjernici nisu baš omraženi, sudeći po onima koji se uspinju i održavaju u političkoj ili društvenoj hijerahiji. Zapravo, osim čvrstih i karakternih ljudi, kojih je jako malo, svi ostali, iz kojekakvih, a nerijetko i iz čisto egzistencijalnih razloga žive po "receptima" drugih, moćnijih vodeći se čisto materijalnim, a ne duhovnim interesima. To treba stalno ponavljati, "interesi, i to oni materijalni su vječni, a sve ostalo je prolazno."

Međutim, ma koliko nam se ta misao ne sviđala, činjenica je da materijalni, a ne duhovni interesi pokreću i održavaju ovaj svijet. Iz ove globalne financijske krize i recesije može nas izvući samo potrošnja, time i proizvodnja i zapošljavanje i veći bruto domaći proizvod. Koliko god nam bilo odbojno potrošačko društvo i konzumerizam, proizlazi da njihovom propašću propada i društvo kao takvo. Sve antirecesijske mjere nacionalnih ekonomskih politika svode se na poticanje potrošnje, time i pozitivnih, ali i negativnih posljedica koje ona "proizvodi". U dobu smo "ljudi od materije" a ne "ljudi od duha". Prosudite sami, ali po meni vrlo će slabo ili nikako biti čitani pisci i kupovane njihove knjige, pisci koji su protivnici konzumerizma, ali i licemjerja, političkih totalitarizama i kolektivne svijesti. "Drukčijost" nije poželjna, "iskakanje" iz prosjeka izopćuje se, glas manjine većina "preoblikuje" u teror manjine iako je jasno da sve ono što je vrijedilo, vrijedi ili će vrijediti, materijalno i duhovno, stvorila manjina i to posvuda. Tamo gdje se guše drukčiji i manjine, tamo nema ni duhovnog, a ni materijalnog svijetla, ma koliko se trsili tvrditi da to nije baš tako. U ovakvom političkom i predizbornom ozračju, posve je sigurno, neće proći kandidati i opcije koji znaju u čemu su hrvatski problemi, dakle dijagnozu i znaju kako ih, bar postupno i na dugi rok, jer ne može drugačije riješiti, dakle znaju i terapiju. A oni koji će proći, siguran sam u to, ne znaju ni dijagnozu ni terapiju i svijesni su toga, zato su i ništa drugo nego priučeni političari, pa je i ne podastiru biračkom puku. Jer i dijagnoza ima "pozitivan nalaz", dakle nije dobra, a i terapija je mukotrpna s neizvjesnim ishodom. Ovdje je riječ o prikupljanju biračkih glasova, a ne realnim programima i racionalnim ljudima, što su dvije posve oprečne stvari i to nije samo hrvatska posebnost, nego i svih slabije razvijenih demokracija ili demokracija u razvoju. U političkoj demokraciji, za razliku od ekonomske demokracije, na površinu vrlo rijetko isplivavaju najbolji. Međutim, u demokratskim sustavima uvijek se može tvrditi da se dobilo ono što se tražilo i zaslužilo, a u diktatorskim sustavima da se nije dobilo ono što se tražilo ili zaslužilo. Činjenica je međutim, povijesno dokazana u dosta slučajeva da je diktatura ekonomski produktivnija od demokracije. Kad već pišem o demokraciji i slobodama, one se i ovdje kod nas nerijetko usmjerene na onoga drugoga i drugačijeg, porukama klevete, mržnje i slično, a ne uvažavanjem i drugog mišljenja i prava na vlastiti izvor, makar nam to i bilo neprihvatljivo. Tko se još drži one Voltairove gdje on kaže da "se možda i ne slaži s mišljenjem, čak i svojeg prijatelja, ali učinit će sve da ga taj prijatelj ili drugačiji slobodno i bez straha izrazi". Nažalost, složili li se ili ne, živimo u dobu egzistencijalnog straha, a takva nam je i demokracija i sloboda i to nipošto nije ozračje takozvanog zdravog društva. Živimo i u dobu u kojemu je dojam ili percepcija o nekome i nečemu, što je čisto subjektivna i nerijetko nam nametnuta i "ulivena supstanca" u naš ipak ograničeni mozak, makar mnogi drže da im je neograničen, dakle dojam i percepcija koji se najčešće ne izvode iz dokaza i činjenica. Ali nemamo snage ni volje da se tome odupremo, da budemo koliko-toliko svoji, makar nikad ni objektivno to nemožemo biti, jer takva su vremena i prostor, odnosno ova već i poduža i nimalo inventivna svakidašnjica. Vrtimo se u krugu, ponavljamo se, ne mijenjamo "dnevni red", ne razgovaramo niti nudimo rješenja za poboljšanja stanja stvari, čudimo se onome čemu se čuditi ne trebamo i ne čudimo onome čime se treba čuditi. Koliko god je apsurdno ne možemo u sebi otkloniti duh materije i vrijednosnog sustava temeljenog na njemu i kojega li apsurda duh materije, potrošački mentalitet i konzumerizam i svi njegovi "praktikanti" zapravo reproduciraju na sve višoj razini ova svijet  kakav mnogima nije mio, ali alternative za njegov spas i održanje na zdravim stupovima nema na vidiku niti se nudi ni od onih koji su po liniji svojega posla pozvani da to čine. Ili jednostavno niti ovaj svijet niti mi sami nemožemo biti bolji i nisu li ipak cjelokupna povijest čovječanstva i svi napori u tom smjeru tek jedan Sizifov posao?

HNB tečajna lista

24.07.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,105210
CHF CHF
1
6,707687
GBP GBP
1
8,216618
USD USD
1
6,605647
EUR EUR
1
7,381810
$ Odabir valute
= Odabir valute