/PRIJE/LOMNI IZBORI

Arhiva - /PRI/VIĐENJA Arhiva

Volio bih za osobno, a možda i još nekoga drugoga dobro, opisati ovaj svijet, vrijeme, prostor, čeljad u koji smo ništa drugo nego isporučeni, bez našega izbora, dakle opisati sve to boljim i ljepšim nego što doista ili barem po meni jest, ali nikako mi to ne polazi "za glavom". Štoviše, čitajući svoje davne i odavne kolumne, pokušavajući ući u "dušu" ovoga Grada i njegove čeljadi, jer Grad je apstrakcija, a čeljad je nešto konkretno i opipljivo, zapravo su takozvane realnosti ili zbilja i otkako znam za sebe  i opet po meni još i gore, a moguće je da je tako i drugdje. Doduše, forma ili "ambalaža" su se promijenili, ali sadržaj je, s  tek malo ljubavi i tolerancije ostao isti i nema tu nikakvog pomaka nabolje, a naučio sam i to da baš svatko i ne želi to nabolje, čak ni samome sebi, osobito ako nabolje vuku oni kojima takvi nisu mili, svejedno je li im to netko nametnuo ili je to njihov izbor. Svatko je gospodar svoje sudbine osim onih koji nisu ni objektivno, dakle prirodno, mogli izbjeći to što su takvi kakvi jesu i ne uklapaju se u ništa drugo nego teror većine, njezinog /ne/ukusa i predrasuda. Malo je tko od nas svoj, svi smo mi manji ili veći licemjeri i istini za volju drugačije, i ne samo ovdje, ne može ni biti, ako ne želite biti izopćeni ili "luđaci". A izopćeni ili "luđaci", vjerujte mi, iskazuju, ovako ili onako, istinu i samo istinu, ma koliko je i ta istina otkako je vijeka i čovjeka uvijek izazivala nesporazume, ratove i koješta  gruboga. Mi se, ili bar golema većina stalno "osvrćemo na lavež svakog psa i zbog toga nikad i ne stižemo do cilja", kako bi rekao, neki kažu i najveći književnik i mislilac "svih vremena" Fjodor Mihailovič Dostojevski. Presudno nam je kako će nas doživjeti onaj drugi, većina,  makar i ne mislili kao on ili većina, A kako i onaj drugi i ona većina zna biti prevrtljiva, takvi smo i sami. Povodljivi i užasno površni, slabo ili nikako ne koristeći vlastiti mozak i razum, praveći nerijetko i karikaturu od sebe samih. Na sve to mi nalikuje i ova preizborna kampanja i njezini protagonisti, što naravno ne znači da oni koji nisu njezini protagonisti nešto bolji i pametniji. Tako pročitam i poslušam misao i nerijetkog izbornika, odnosno birača kako neće izaći na izbore, kako su svi kandidati ili pretendenti na vlast isti, loši,  kako politika i političari ne mogu biti ništa drugo nego prostitucija i prostitutke. Iz toga bi se moglo zaključiti kako su oni koji se distanciraju od svega toga nešto drugo i bolji i pametniji, što je još jedna laž i licemjerje. Možda doista nisu isti kao politika i političari u njihovom viđenju, možda su od njih i bolji u vlastitom viđenju, ali sam siguran da su nečemu drugome i na drugom "terenu" isti, ako ne još i gori. Po meni, takvi zapravo govore više o sebi, a ne o onima o kojima govore. A osim toga, nisu ni spremni ni početi, a nekmoli odigrati cijelu utakmicu. Kako se uopće može dokazati da je "igrač" koji nema nijednu utakmicu u "glavi" ili "nogama" bolji od "igrača" koji ima i ne samo jednu, nego i puno više utakmica "glavom" i "nogama". Ne mogu se u demokraciji, a bogme i na tržištu, problemi prelamati preko koljena i tamo nije važno uopće što mi držimo o sebi, nego što tržište i "potrošači" političkih ideja, ljudi i roba drže o nama, ma koliko nam je to teško za shvatiti. Tako stvari stoje u razvijenoj političkoj i ekonomskoj demokraciji do koje još nismo stigli, a ne zavaravajmo se, mnogima i nisu mile. Jer, na kraju krajeva u razvijenoj političkoj i ekonomskoj demokraciji ipak na vrhove "isplivaju" najkompletniji i po nečemu drukčiji i kažnjavaju se oni "neopremljeni", "isti" i dokazano neuspješni. Razmišljajući o aktualnoj hrvatskoj predizbornoj slici držim da je najčešći birač preplašen, stalno mu se prijeti ponavljanjem prošlošću, "crvenima", "crnima", ulijeva mu se egzistencijalni strah u ipak i ne samo njegov, nego i svih nas ograničen mozak i iznova prave ovakve ili onakve štetne, nikako korisne podjele. Hrvatskoj državi i društvu potrebne su, po svim parametrima, kažu tako svi dobronamjerni i stručni, korijenite reforme i promjene. Ne može se ni pretpostaviti /pre/okret na postojećem "predlošku" i praksa koja sugerira potrebu reforma i promjena, ali da se ne tiče onih koji bi te reforme i promjene zahvatile, dakle skoro svakoga. U takvim okolnostima nema potrebne "kritične mase" i reformskog potencijala. Svijesno ili nesvjesno, najčešći izbornik i kandidat za izabranog jesu za reforme i promjene, ali tako da oni ostanu na svojem mjestu, da "vuk bude sit i ovce na broju" a i "jare bi i pare". Zato i svi kandidati za vlast, s lijeva na desno, pričaju o ciljevima i o tome što će učiniti ako i kada postanu vlastodršci, a utišaju se kada im se postavi pitanje kako će  učiniti to što kane učiniti i koje će negativne, a koje pozitivne posljedice ostaviti njihova politika i mandat na obični i neobični hrvatski puk. Pa i posve je razvidno, kad bi "objavili" posljedice njihove vladavine, a znamo da mora biti i podosta i objektivno negativnih, ne bi se vladavine nikad ni dokopali. Zamislite samo, što i nije daleko od istine, da se pojavi kandidat za vlast s glasnim razmišljanjem i porukom, kao neki američki republikanac, koji je otvoreno izjavio da će njemu biti bolje ako dođe na vlast, a narodu lošije ili što negdje pročitah da se narodu može obećati samo više rada za manje novca i ništa drugo, odnosno sve ostalo obična je laž. Imajući u vidu sve spomenuto, mišljenja sam da ni predstojeći parlamentarni izbori neće biti nikakva pobjeda demokracije, jer uvjeti u kojima se održavaju nisu koliko-toliko normalni ni politički ni ekonomski ni socijalni, a i prožeti su već spomenutim egzistencijalnim strahom najčešćeg birača i strahom od "letenja". Ipak, opet koliko-toliko i takvi će izbori pokazati koliko smo se odmakli od surove prošlosti, "gliba" sadašnjosti i provirili u budućnost. Pa i licemjerja, prema kojemu na riječima najbolji trebaju doći na i u vlast, bez obzira tko su, a zaokruživanjem glasačkog listića činimo suprotno, jer najbolji nerijetko mogu biti i među "njihovima", a ne "našima" i takvi najčešće ne prolaze. Jer na svim kandidatskim listama su i najbolji i najgori, to je sve što Hrvatska ima i nema ništa izvan toga, jer koji su navodno najbolji, jednostavno nisu sudionici utakmice, ne nalaze se na inače skliskom političkom "terenu", nema ih. A i opet ćemo dobiti što smo zaslužili i "zaradili", kao i u svemu ostalom ma koliko nam se to činilo nepravednim. I nisu ni ovi izbori nekakvi prijelomni i nije točno da poslije njih ništa više neće biti isto. I dan poslije njih opet će osvanut, sunčan, oblačan ili kišovit dan i nitko se ne treba ljutiti što ga izbornik nije prepoznalo. Jer treba to stalno ponavljati, politika je nešto drugo, nerijetko i suprotno od racionalnog, koje najčešće sputava. Naime, racionalnim putem, sagledavanjem sa svih stajališta nekog problema i njegovog rješenja i očekivanja da se sve unutarnje i vanjske okolnosti poklope, ovakav svijet kakav smo zatekli i njime s manje ili više vihora prohujali, bio bi, barem materijalno, jednak onome svojemu prvom danu.

HNB tečajna lista

12.12.2017
Srednji
JPY JPY
100
5,641360
CHF CHF
1
6,457199
GBP GBP
1
8,562218
USD USD
1
6,396985
EUR EUR
1
7,545883
$ Odabir valute
= Odabir valute