BEZ "ALI..."

Arhiva - /PRI/VIĐENJA Arhiva

I ne samo po meni, nego i po puno, puno većim umovima otkako je svijeta i vijeka, ništa važno, barem ne u ljudskoj duši nisu promijenile ni sve te silne revolucije, ni nove ili stare države, ni izbori ovi ili oni i nemojte imati zablude da će se tu nečega važnoga dogoditi i poslije predstojećih hrvatskih općih ili parlamentarnih političkih izbora. Nije ovo poziv na nikakvu političku apstinenciju, naprotiv, po nikakvom temelju nemate moralnog ili demokratskog prava kritizirati /ne/izabrane, ako niste glasovali i ne umišljajte sebi da ste nešto bolji od onih koji su vam ponuđeni na izbornom "jelovniku". Nije točno da su svi "oni isti", a vi eto drugačiji i bolji, nije točno da nemate izbora i nije točno da će se tamo neki "crveni ili crni đavoli" vratiti. Hrvatska je, makar još ne i dovoljno, ipak zakoračila u razvijeniju političku demokraciju i emotivni naboj najčešćeg birača donekle je, iako još ne i to dovoljno, splasnuo.  Providna je to retorika onih koji se grčevito ili "do zadnje kapi krvi" bore kako bi sačuvali desetljećima skupljane privilegije i monopole, a i onih koji se drže one "podijeli pa vladaj". Moguće je da je to i hrabrost, makar ne znam zašto bi bila, ali i nakon ovih izbora, ipak se nadam da je, makar malo manje, "neprijatelja otvorenog društva" kako glasi naslov briljantne, barem za mene, knjige otvorenog, liberalnog i umnog Karla Poppera u kojoj se tako sjajno obrušio na ideje i po/r/uke Platona, Hegela, Marxa i sličnih koje su u biti antidemokratske i totalitarističke. Popper je uvjerljivo dokazao da je samo otvoreno društvo,  ali i država i politika koja ga podržava jedino zdravo, prosperitetno i optimistično, u kojemu svatko dobronamjeran ima mjesto pod suncem i u kojemu je svatko za sebe odgovoran za svoju sudbinu. I potrebno je, što bi se umno reklo "demistificirati" ulogu države i političara, bez kojih se ne može, jer narav ljudska je takva, ali države i političara koji će svojim znanjem i umijećem, kako bi ekonomisti rekli, "optimizirati" i pokrenuti sve njezine prirodne i stvorene potencijale, ukloniti "tmurne oblake" i apatiju na zemlji, među običnim i neobičnim pukom. Nemaju političke elite, ako su to i stvarno, prečeg posla od toga da svojim postupcima i primjerima pokrenu, ohrabruju i promiču one najbolje, nikad ne zaboravljajući ni one koji to ćudima prirode ne mogu biti. A nemaju niti prečeg posla od sputavanja ništa drugog nego onih. koji ovako ili onako održavaju ili pokušavaju stvoriti "zatvoreno društvo", naravno demokratskim, a ne nasilnim metodama. Nema loših i dobrih naroda, krvlju i podrijetlom ne može se ništa objasniti i mrska mi je ona prema kojoj "moramo znati odakle dolazimo da bi znali kuda i dokle možemo stići". Takve i slične umotvorine i njihova "aplikacija" postavljaju, pogotovu neistomišljenicima i po nečemu drugačijim, voljnim i znajućim, stalne razvojne prepreke. To je čak i više na štetu "prijatelja zatvorenog društva", jer sposobni, voljni i beskompromisni će se snaći i oduprijeti, ako ne ovdje, onda negdje drugdje i to se nerijetko, svjesno ili nesvjesno, ne razumijeva. Veliki književnik Thomas Bernhard tek u novije doba, nakon svoje smrti /1989./ prihvaćen je i shvaćen od svojeg matičnog, austrijskog naroda, što je dobra pouka za svaki naraod. Bernhard je bio beskompromisni i žestoki ne samo kritičar, nego i protivnik austrijske malograđanštine, provincijalizma, klerikalizma, antisemitizma, socijalizma i nacizma i kao takav obilježen od svojega matičnog, austrijskog naroda kao nestbeschmützer, što bi značilo "pljuvač vlastitog gnijezda" ili pučki rečeno, narodnim izdajnikom. Možda i u trenucima krajnje depresije, u koju je znao upadati, Bernhard je u jednom intervjuu izjavio da je "država struktura koja je trajno osuđena na propast, stanovništvo je struktura nezaustavljivo osuđena na podlost i duhovnu slabost“, što mi se ponekad čini točnim, ali prođe me. Ipak, Bernhard, taj žestoki protivnik svega onoga najgorega u nama, svakog totalitarizma i kolektivnog duha na kraju toga intervjua rekao je da on zapravo voli svoj, austrijski narod, ali nipošto ne i one koji ga vode, dakle njegove političke /e/lite i državu kojom upravljaju. Nitko nije bogomdan ni podrijetlom, pa ni školom za ovo i ono, ne mora se, primjerice, roditi na moru da bude dobar pomorac, ne mora dijete od dobrog liječnika biti dobar liječnik i i ne može se sve genetikom objasniti, koja nerijetko vodi ravno u rasizam. Nema tu nikakve analogije i nema nikakve logike ni pravila prema kojima bi, ništa drugo nego takvi potencijalni diktatori, htjeli urediti svoje okruženje ili čitav svijet po vlastitim mjerilima i procjenama, jer kako reče Hayek, "onaj koji nije sposoban služiti svojim sugrađanima, želi njima vladati". I dobro je da je tako i da je izvjesno da je sve neizvjesno i nema mjesta nikakvim čuđenjima kad je o ljudima i njihovim putovima riječ. Neka je čeljad, ne znam koliko brojna, ali ima je i imam nešto iskustva s time,  spremna i na to da joj bude loše ako je to loše "proizvod našega", odnosno nije voljna i ne želi da joj bude dobro ako je to dobro "proizvod njihovoga". Možda je to i bit politike, to tko će vladati, "naš" ili "njihov", a ne kako će netko vladati, bez obzira je li "naš" ili "njihov". Meni se to čini pogubnim za takozvanu opću ili javnu dobrobit, uostalom to i uočavamo, ali uvijek za većinu dođe ono "ali". Nije nikakva osobna kapitulacija priznati nekome da je u nečemu bolji ili sposobniji i ne uči se na pobjedama, nego na porazima. Svi mi imamo mjesto pod ovozemaljskim suncem, samo ipak najčešće ne ono koje držimo da nam pripada ili koje zaslužujemo, Svako je mjesto, radno ili kakvo drugo, časno i vrijedno ako se obavlja po nekakvim minimalnim stručnim i moralnim standardima. Ne pada mi ni na kraj pameti sugerirati za koga bi trebali, a za koga ne glasovati. Ionako se većina već odavno, a nerijetki su se i od samog rođenja opredijelili, makar sve bilo protiv njihovog opredjeljenja pa i po njih same i ono iracionalno kod svakoga od nas negdje spava i ponekad se, a kod nekih i često budi. Mogu samo reći da prije ubacivanja glasačkog listića na predstojećim izborima barem razmislite o posljedicama svoje odluke, uostalom kao i u svemu drugome što se života tiče. To se, kako znamo najčešće ne čini i zbog toga stvari idu nagore, umjesto nabolje, ma koliko držali da to nije baš tako. A na hrvatskoj "političkoj trpezi" ipak se nešto mora izabrati i na njoj je najbolja moguća "ponuda", a sve ostalo je fikcija i neka naša precijenjenost. Nema neke druge Hrvatske, ona je ovakva kakva jest sa svim svojim pukom, ovakvim ili onakvim. Jer, nešto što se uopće ne nudi, ne provjerava, u ovom slučaju na političkom tržištu, zapravo i ne postoji. I ta nekakva distanca od politike, političara i onih koji su se usudili pojaviti na stranačkim ili neovisnim listama, više govori, najčešće i ne baš najbolje o tim "apstinentima", a skoro ništa o onima koji su "istrčali na teren". I nisam baš siguran da su oni koji kažu kako nemaju za koga glasovati  da su svi oni isti, alli takvi mogu biti i demokrati, ali čak i prikriveni, ništa drugo nego diktatori, koji bi i ne samo hrvatske, nego i svake druge probleme i realitete prelamali "preko koljena". I nisam oduševljen njihovim vizijama svijeta u kojima, a u to sam već i siguran, nema mjesta za svakoga pod ovim vedrim ili tmurnim nebom, u ovom slučaju hrvatskim, ali moguće i pod bilo kojim drugim.

HNB tečajna lista

12.12.2017
Srednji
JPY JPY
100
5,641360
CHF CHF
1
6,457199
GBP GBP
1
8,562218
USD USD
1
6,396985
EUR EUR
1
7,545883
$ Odabir valute
= Odabir valute