ANTE MARKOVIĆ

Arhiva - Osoba Dana Arhiva

ANTE MARKOVIĆ

markovic

Nedavno preminuli, uzgred i naš Kantafižanin, Ante Marković, ostat će upamćen ne samo kao posljednji premijer, odnosno kako se onda zvalo predsjednik Saveznog izvršnog vijeća "pokojne" SFRJ, nego i kao zapovjednik, kako se ispostavilo, "broda" pred potonućem kojemu spasa nije bilo. Pa i meni se učinilo, kada je mahao konvertibilnim dinarom na televiziji, onako uvjerljivo, snažno i vjerodostojno, s jasnim porukama i programom, što današnjim hrvatskim političarima nedostaje, da do potonuća i raspada bivše države ipak neće doći, a još manje da će rasplet biti tako krvav. Ante Marković, za ono vrijeme uspješni "privrednik" uspješnog i u onim i za ova vremena nedostižnog "Končara", pokušao je, nazovimo to tako, bivšu državu pretvoriti u poduzeće, u neku vrstu švicarske konfederacije i njome upravljati kao poduzećem i konfederacijom, s najboljim nakanama. Možda je Marković i bio Jugoslaven, ne znam, ali ako je to i bio, onda je zacijelo bio nalik najčešćem Švicarcu, koji su, kako znamo etnički Nijemci, Talijani ili Francuzi. Međutim svi ih prepoznaju kao Švicarce u najboljem značenju. Markoviću je, kad se prihitio bivše države s hipeinflacijom na vratu dobro i krenulo, počelo se i više raditi i bolje živjeti, vratio se optimizam u narod. Bila su to neka lijepa, ali /pre/kratka vremena, neću to kriti, s čime se podosta njih i slaže, ali vrlo malo, iz ničeg drugo nego egzistencijalnog straha ne kaže. Danas se ta vremena  nazivaju otrcano "jugonostalgijom", a njezini protagonisti otrcano "jugonostalgičarima". Čak i ponajviše od onih kojima je tada bilo i najbolje, dakle od onih koji se stalno trse da od tih, kako kažu "olovnih vremena" pobjegnu, čak i prirodne činjenice da su u njima i rođeni. Dakle, takvi ne žele imati posla ni sa samim sobom, što se i danas i ovdje "događa" svakome od nas, više ili manje, a zacijelo i tko zna dokad će se "događati." I Markovićeve najbolje nakane, ispostavilo se, bile su "popločane gustim i zaraslim trnjem" iz kojega se ni on nije uspio "iskobeljati". I tako snažan, jasan i karizmatičan, a takvi nisu bili mrski ni Tuđmanu, koji ga je htio za prvog hrvatskog premijera, ali ga je Marković odbio. Stvari su, odnosno proces raspada bivše države otišle /pre/daleko, što zbog pokretanja velikosrpskog projekta, što zbog općeg pada komunizma i eksplozije nacionalizma. I tako se Markovićeva vizija pretvorila u utopiju. Ali, to nimalo ne umanjuje njegovu veličinu, unatoč činjenice  da je "operacija uspjela a pacijent umro". Na kraju krajeva i sav naš život svodi se na pokušaje i ništa drugo, u kojima, ovako ili onako "pacijent umre". Ovdje i ne samo sada, već i odavno postavlja se pitanje je li se morala bivša zajednička država raspasti i treba li za njom žaliti. Nakon svega, neki je moj zaključak da je do raspada moralo doći i da ne treba žaliti ni za čim što je prošlo. Nikakva diktatura nije dobra, što ne znači da je i danas, ovako ili onako na ovim nesretnim prostororima, pod "firmom" demokracije nema. Ispostavilo se da zajednička i multinacionalna država u kombinaciji sa socijalizmom ili komunizmom, kako hoćete, na ovim stoljećima "trusnim" područjima nije moguća i dogodilo se to što se dogodilo - krvavi raspad. Ali držim, barem u ekonomskom smislu i golemo razočaranje, jer su izgubljena i bezbrojna radna mjesta, uništena industrija, a ispostavilo se da ni vlastita država, nažalost i sve manje činjenaca o svojem na svome, nisu pokrenule narod  ni njihove vođe. A ispostavilo se i to da se i u hrvatskoj duši, uostalom kao i kod bilo kojeg drugog naroda, nije bogzna što promijenilo i nerijetko je hinjeno domoljublje prekrilo koristoljublje, ne budimo naivni. A dogodilo se i ono što je Ante Marković tvrdio, naime da nam neće biti dobro ako ne pokrenemo radikalne ekonomske i socijalne reforme. I sve što je predlagao Hrvatskoj i njezinim vođama u zadnjem desetljeću pokazuje se da je imao pravo. Kako se i mrtvi brzo zaboravljaju, što je ponekad dobro, a ponekad nije, tako i "jugu" treba zaboraviti i prošlost se ne može promijeniti, kad bi i htjeli. Sad su neka druga vremena, sviđala se nekome ili ne, i treba poraditi na tome da Lijepa naša to doista i bude u zbilji, okrenuti se novim ljudima i prihvatiti i uhititi se u koštac s novim i sve većim unutarnjim i vanjskim izazovima. Mora se znati oprostiti, ali nikad ne zaboraviti tu nedavnu tešku povijest,  cijeniti i obične i neobične ljude po njihovim djelima, a ne riječima i pokrenuti sve nacionalne potencijale, neovisno kakvog su svjetonazora ako baš nisu neprijatelji Lijepe naše i ako joj žele dobro. Mišljenja sam da Hrvatskoj i ne od danas nedostaju lideri formata Ante Markovića, jer ovi novi, koji se pojavljuju na lijevim, "srednjim" i desnim listama to definitivno nisu. S time se moramo nositi, ne očekujući od njih, kao i od države uopće ništa i vratiti vlastitu sudbinu u vlastitu "glavu" i "ruke". Neće to nitko, baš nitko, pogotovu ne u ovim i ne samo ovdje teškim vremenima učiniti za nas. I bolje je da je tako, ma koliko zvučalo i mazohistično.

HNB tečajna lista

18.10.2017
Srednji
JPY JPY
100
5,689852
CHF CHF
1
6,530849
GBP GBP
1
8,459397
USD USD
1
6,381966
EUR EUR
1
7,502639
$ Odabir valute
= Odabir valute