BEZ IZNENAĐENJA

Arhiva - /PRI/VIĐENJA Arhiva

Retoričko je pitanje je li lijeva "Kukuriku" koalicija predvođena SDP-om i Zoranom Milanovićem pobijedila ili je desna koalicija predvođena HDZ-om i Jadrankom Kosor izgubila na tek okončanim hrvatskim parlamentarnim ili općim izborima. Kao i to jesu li glasači bili zapravo za ili protiv ponuđenih lista. Stvari ipak nisu baš tako jednostavne, dakle nisu bile crne ili bijele i može se samo špekulirati što se dogodilo da su se lijevi, neki vele komunjare ili komunisti tako uvjerljivo vratili na vrhove hrvatske vlasti i opet neki vele da je razlika trebala biti još i puno veća, a neki i puno manja. Ono što je, bar po meni činjenica, to je da je nacionalistička i hinjeno domoljubna galama i gard, strašenje od povratka "crvenih đavola" i obnove bivše države i sve tako, koje su zastupale desne stranke doživjela potpuno fijasko, jer očito je da su teški ekonomski i socijalni problemi, pa čak i egzistencijalni, ne baš malog običnog i neobičnog puka odbacili, bolje rečeno potisnuli takvu "priču" i takav gard, na kojemu je tako bjesomučno inzistirala Jadranka Kosor i HDZ u predizbornoj kampanji. A i objektivno nisu ni imali što drugo ponuditi, sve drugo bi djelovalo neuvjerljivo nakon svega što nam se "izdogađalo" i u što smo zapali. Čeljad se, ona koja je izašla na izbore, uglavnom zasitila svega toga i okrenula se lijevim, koji također nisu ponudili ništa osobito, ali je ocijenila, s razlogom ili ne, tek će vidjeti,  da treba drugima, u ovom slučaju lijevima dati šansu, makar im i ne bili mili. I ne treba imati iluziju kako su u ovim izborima konzervativci, oni kojima je primarno tko je, a ne što je netko, kakva je i dalje većina hrvatskog biračkog tijela, za sva vremena uklonjeni s hrvatske političke pozornice. I ne trebaju ni biti uklonjeni i samo ih demokracija može ukloniti, jer sve je to dio uobičajene slike svih razvijenijih demokracija i političkog pluralizma i uvijek je dobro došla jaka oporba, sada desna, sutra lijeva, jer bi sve bilo još i gore. Netko uvijek treba onemogućavati onu "daj čovjeku vlast pa ćeš vidjeti kakav je", netko ga, oporba ili opozicija u tome treba sputavati, jer ako tome nije tako, prekasno je kad uočimo da je vlastodržac takav kakav jest, nerijetko nikakav.  Drugo je pitanje je li baš ljevici, Zoranu Milanoviću i njegovima vlast "sletjela u krilo" a da se pri tome nisu baš ni pretrgli, jer su navodno odlazeći HDZ i njegovi uradili posao za njih, svojim promašajima i ispostavilo se potpuno pogrešnom izbornom strategijom. Ovdje treba reći da je fijasku HDZ-a umnogome pridonijela neviđena arogancija, nepristojnost i bahatost Jadranke Kosor i nekih njezinih suradnika, čak možda i više od već spomenutih dubioza, "Kukuriku" koalicija na vrijeme je "reterirala", odustala je, barem javnou od radikalnih reformi koje će netko, kad tad morati obaviti, ako se ozbiljno nagnuti hrvatski brod želi spasiti od potonuća. Obećali su ništa drugo nego da će "vuk ipak biti sit i ovce na broju", čak i da neće biti neke veće vertikalne, možda tek horizontalne protočnosti ideja, ljudi i projekata. Ukratko, nisu rekli narodu da mu mogu obećati samo "krv, znoj i suze", ono što nam jedino preostaje, ma koliko se trsili da nije baš tako. I to je, kako se ispostavilo i bez imalo iznenađenja bilo prihvatljivo dovoljnoj, zapravo komotnoj većini "Kukuriku" koalicije. Taman posla, da su "obećali krv, znoj i suze", radikalne rezove u javnom sektoru i među onima koji ne stvaraju nikakve nove vrijednosti i bave se samo raspodjelom ništa drugo nego sve manjeg "kolača" i koji osluškuju političke vjetrove kako bi se ukrcali u pobjednički vlak. A takvih je možda i tri četvrtine hrvatskog biračkog tijela,  onih koji ne žele čuti priče o "krvu, znoju i suzama" i svi oni koji su o tome pričali, dakle bili u svijetu zbilje,  imali takve i slične programe, poput HSLS-a i još nekih manjih političkih stranaka i nezavisnih lista naprosto su nestali. To je u našim uvjetima naprosto zakon politike, ona "sa svakim fino, s nikim iskreno" i nije to samo neka dubrovačka poš/tap/alica, posvuda to pali, a upitno je i to je li to samo zakon politike ili možda ipak zakon života, ako se uopće hoće ne biti izopćen ili obilježen luđakom.

Protekli hrvatski parlamentarni izbori po svim svojim važnim obilježjima, od predizbornih kampanja, preko govora stranačkih lidera do konačnih rezultata protekli su uglavnom u očekivanim "gabaritima", bez nekih većih iznenađenja, u demokratskom, ali i apatičnom ozračju, a koliko su to doista bili važni izbori, tek će se vidjeti. Držim da ni hrvatski birači, pa možda i oni koje su birali, uz čast nekih iznimki, poput Lesarovih laburista i liste don Ivana Grubišića, nisu ni svijesni u koje je sve dubioze ova zemlja zapala ili možda jesu, ali još ih posljedice nisu jače dotakle. Pad nekad uglednog HSS-a sam i predvidio, ali ne baš i HSP-a koji nije uspio okupiti oko bauka komunizma, izdaje i obnove bivše države navodno "zabrinute" Hrvate i ta je tema potrošena. Potvrdilo se i to da hrvatska nema doista kvalitetnu političku elitu u cjelokupnom spektru s lijeva na desno, nema karizmatičnih lidera, a i nema onih kojih su voljni i beskompromisni u odvajanju bitnog od nebitnog, kratkoročnog od dugoročnog, taktičkog od strateškog. Lijepa naša, neka se nitko ne ljuti, nema dovoljno reformskog potencijala, frustracije iz nedavne teške prošlosti još su uvijek velike i neki je moj dojam da imamo svoju državu, ali ne znamo ili nećemo, svejedno, kako bi je uredili, učinili funkcionalnom, prosperitetnom i "narodnim servisom", državu u kojoj ćemo se sami pitati što mi možemo učiniti za nju, a ne ona za nas, kako je sada, a čini se i nakon ovih izbora da će takva ostati i tko zna dokad. Točno je da je Hrvatska skrenula ulijevo, barem je programski takva pobjednička "Kukuriku" koalicija, desni su se povukli, što je za mnoge jedino i važno, ali od toga i politike uopće, koja je posvuda oko nas ne može se živjeti i ponovit ću, ne očekujte i ne nadajte se od njih ništa i sudbinu uzmite u svoje ruke. Međutim, svaka, pa i hrvatska država mora imati i vlast/odršce/, ona je to sama po sebi i destruktivno je sad reći, što "prosipaju" gubitnici, da je najbolje da nema nikoga na vlasti, ako već nisu "njihovi" i grubo je, već sada optuživati pobjednike da će biti još i gori, a sami znaju da se mrtvi i živi prebrojavaju tek nakon odigrane utakmice. Ali, to ću zasad svrstati u onu "tko gubi ima pravo ljutiti se". I po milijunti put ponoviti onu po kojoj smo dobili ono što smo zaslužili i svu možebitnu krivnju trebamo tražiti u nama samima.


HNB tečajna lista

27.06.2017
Srednji
JPY JPY
100
5,932697
CHF CHF
1
6,808040
GBP GBP
1
8,426199
USD USD
1
6,625323
EUR EUR
1
7,405786
$ Odabir valute
= Odabir valute