JUŽINA

Arhiva - /PRI/VIĐENJA Arhiva

Doduše, otkako sam čuo za sebe, i Grad i njegova čeljad nikad mi nisu djelovali nešto poduzetno ni vedro ni inovativno i uvijek smo, ovako ili onako, htjeli tržište i potrošače prilagoditi sebi i uvijek smo se nevoljko prilagođavali tržištu i potrošačima, što je preduvjet bilo kakve uspješnosti poduzetničkog pothvata i uopće prosperiteta. Neću sad još govoriti i povijesnim frustracijama, predrasudama i mentalitetu nesklonom promjenama, osobito ako su pokretači promjena "njihovi", a ne "naši", ma što predmnijevali pod "njihovim" i "našim". Ali mi se čini da u mojem "mandatu" nikad nije bilo toliko apatije, zlovolje, jala i depresije i nikad horizontalna i vertikalna protočnost ljudi, ideja i promocija nije bila manja. Uvukao se u obični i neobični puk egzistencijalni i svaki drugi strah, sve je ispolitizirano do krajnjih granica, skoro pa svatko tuđu, a ne svoju brigu vodi, kleveće se na sve strane, htijućim se nalazi "dlaka u jaju", malo tko radi na sebi i rijetkima nije za njihove jade kriv onaj drugi i drugačiji. Više bi socijalizma a manje kapitalizma, nisu nam mili oni koji razumiju okolnosti mjesta i vremena i koji su koliko-toliko uspjeli iako se zna da su oni najuspješniji takvi i postali jer su razumjeli okolnosti mjesta i vremena svugdje na svijetu. Ne volimo ni bogate, a preziremo sirotinju, na prosječnost u svemu i svačemu smo se već navikli, a mrzak nam je i svijet različitosti i drukčijosti. Rentijerski, a ne poduzetnički i stvaralački mentalitet prevladava, svi se, manje ili više precjenjujemo, a ni arogancija ni bahatost nisu nam strane, makar se ovo potonje pomalo utišava, što su, ako ništa drugo, potvrdili protekli hrvatski parlamentarni izbori. Skoro sam posve siguran da bi HDZ i desna politička opcija prošli puno bolje, ako ne bi čak i pobijedili, da njihovi čelnici nisu bili toliko arogantni i bahati i da su na neki način u "celofan" umotali sve svoje grijehe, priznali vlastite promašaje i razvidno objasnili zašto su radili tako kako su radili. Najčešći puk od svega najviše mrzi aroganciju i bahatost, sve drugo će oprostiti, pa i zaboraviti, čak i vlastite nevolje i nema u tome ništa lošega ako se pođe od one da što se traži to se i dobije. Nikad se nismo toliko "začahurili" koliko u nekoliko zadnjih godina, stvorena je cijela mreža ovakvih ili onakvih monopola, od kulture do poduzetništva i sve što je ne tako davno bilo normalno, sad je i tko zna dokad abnormalno. Još kad pritisne južina, upravo kad pišem ovu kolumnu, "ugođaj" je potpun i možda ove tmurne misli upravo ta južina "proizvodi" iako mi se čini da ova "južina" nešto dugo traje. Ali ipak ova naša, dubrovačka zbilja upravo takva ili približno takva kakva je opisana nikako nije poželjan "predložak" za bijeg iz ovog gliba. Nesnosno mi je, što je naravno moj, a možda i nekoga od vas problem, pričati o tricama i kučinama, ponavljati trivijalnosti, dokazivati da su jedan i jedan dva, a ne kako se dogovorimo i ništa drugo nego stariti na ovako okrutan način. Svatko tko kaže da mi zapravo samo pričamo o problemima i ne nudimo nikakva rješenja, da se vrtimo u krugu i da ne činimo ono što bi mogli i morali sami učiniti debelo je u pravu. E sad se postavlja pitanje zbog čega je ovako kako opisah, možda i /pre/oštro i tko je zapravo kriv što je tako kako jest. Krivaca je /pre/više, ali mi se čini kako sve polazi, kako se ispostavlja od pogrešnog uvjerenja svakoga od nas, nekoga manje, nekoga više, kako recimo "dubrovački brand" ne zastarijeva, kako je trajno sjajan i ne treba ništa na njemu raditi, održavati ga i poboljšavati, kako će ga ulagači ionako kao takvog prepoznati, potrošači i turisti cijeniti i da će sve doći samo po sebi u bilo kakvim unutarnjim i vanjskim uvjetima, a da se ne maknemo. A to se dogodilo nije, osobito ne nakon hrvatskog osamostaljenja, prijelaza iz socijalizma ili komunizma, kako za koga u kapitalizam i nakon završetka Domovinskog rata. Tvrdim da materijalne posljedice srpsko-crnogorske agresije nisu ni približno teške koliko takozvane duhovne. Naime, jednostavno nismo primijetili ili nismo htjeli primijetiti da se i šire i najšire i globalno okruženje oko nas posve promijenilo, od tehnologije, preko tržišta do načina upravljanja resursima i dnevno se mijenja i ne kaže se uzaludno da je samo mijena stalna. Istini za volju, tome su umnogome, ako ne i odlučno pridonijele i vladajuće nomenklature na svim razinama Lijepe naše koji su narod učinile ovisnicima o njima i njihovim promašenim politikama i zbog toga i ne čudi ovakvo mrtvilo, a mrtvilo je uvijek kad se nešto i od nekoga očekuje, a od sebe samoga vrlo malo ili ništa. Oni koji su se istrgli iz tih okova, stvorili nekakav svoj proizvod ili uslugu, hrabro se upustili u poduzetničku i tržišnu avanturu, riskirajući i materijalno i zdravljem, doista uz golemu cijenu, i uspjeli su. A ako su takvi kriminalci, kako ih najčešće nazivaju oni koji nisu uspjeli i koji i dalje nešto i nekoga čekaju, onda neka ih pravna država procesuira pri čemu bi prvo morali vratiti nezakonito stečenu imovinu, pa tek onda ih strpati u zatvor, a ne obratno, kako se to u rijetkim slučajevima procesuiranog gospodarskog kriminala čini. Nema se što zamjeriti onima koji se odlično snalaze u okolnostima mjesta i vremena u kojemu jesu, nema idealnog tržišta, nikad se sve neće poklopiti pa da se pokrenemo i ne može se tražiti savršenstvo od bilo koga, a dobro znamo da i sami nismo savršeni. Ipak, meni se čini da ovaj Grad ima, a i uvijek je imao vrijedne ljudske potencijale, naravno i stvorene i prirodne, koji su uvijek ograničeni, iako sebi umišljamo da su neograničeni, uključujući i nas same. Ali, za sve to potrebno je na "šahovnici puno bolje i pametnije posložiti figure" na kojoj smo mi sami jedna od važnih i u konačnosti odlučnih. Ako nam se naš položaj ne sviđa, valja poraditi na sebi da se promijeni, ma koliko nam to teško bilo, jer teško da će netko drugi to učiniti za nas. Ovo potonje, dakle da će recimo država, političari ili samozvani ili nametnuti ovi ili oni učiniti za nas zove se socijalizam ili komunizam, a znamo dobro kako su takvi sustavi završili, osobito što se ekonomije tiče, ako je ona uopće važna, jer mi se ponekad učini, kad sve skupa sagledam što nam se događa, da baš i nije važna.

HNB tečajna lista

25.06.2017
Srednji
JPY JPY
100
5,968305
CHF CHF
1
6,831213
GBP GBP
1
8,449090
USD USD
1
6,637328
EUR EUR
1
7,413232
$ Odabir valute
= Odabir valute