/NE/UPITAN LEGITIMITET?

Arhiva - /PRI/VIĐENJA Arhiva

Kako protumačiti rezultate hrvatskog referenduma "za" ili "protiv" članstva u Europskoj uniji? Političari, ovaj put svi relevantni na lijevoj ili desnoj ili centrističkoj strani, reći će sve najbolje, o velikom ili manje velikom, ali ipak uspjehu njihovog posla, odnosno zagovaranja, pa i pritisaka "za" pripadnost Hrvatske zajednici europskih država i naroda. Pridodat će tome još priče o civilizacijskoj, kulturnoj i političkoj zrelosti hrvatskog naroda, o navodno konačnom bijegu s "brdovitog" Balkana, a već se čuju s te strane i tvrdnje da će nam u "europskoj" Europi biti svima bolje i sve tako. Ja i dalje tvrdim da je sudbina svakoga od nas u našim glavama i rukama, a izabrao sam "za" samo iz razloga što je Europska unija ipak bolji okvir od postojećega da tako i bude. Sudbini se ne može pobjeći, ali može biti podnošljivija. Uvijek su mi draži oni koji su izabrali teži, a ne lakši put, a ne zaboravite, Europskom unijom i "najbolje namjere popločane su trnjem". Zabluda je da će nam sad poteći "med i mlijeko" samo po sebi, članstvom, ali vjerujem da će se ipak naše brojne predrasude barem donekle ublažiti, da će tretman stručnih, htijućih i po nečemu drugačijih od "istih" biti povoljniji i da su unutar Europske unije hrvatske perspektive izvjesnije. Moglo bi se tvrditi da su nam prigode za neku bolju budućnost, osobito mlađih i najmlađih hrvatskih naraštaja sada znatno veće, ali o nama samima, vladajućim, pa i oporbi ovisi hoćemo li ih i iskoristiti. Europska unija, da se i tu razumijemo, nikome ništa ne daje tek tako, nije ona nikakav bankomat, ako je ikad i bila. Za ono što očekujemo od nje trebamo se sami izboriti ili točnije oni kojima smo to povjerili. Primjerice, za novac iz europskih fondova treba pisati i ponuditi održive projekte prema njihovim standardima, čemu još uvijek nismo vični. Još od onih do ovih vremena naviknuti smo da stalno od nekoga nešto tražimo, osobito od države i političara, precjenjujemo se u svemu i svačemu, a ne zavaravajmo se, mnogima nisu mile ni tržišna ekonomija, ni politička demokracija, ni ljudska prava, ni siromašni ni bogati, ni raznolikosti ovakve ili onakve, a sve su to temelji i vrijednosti Europske unije. Ti temelji i vrijednosti jesu sada u krizi, i Europska unija je u krizi, pa čak i ako se raspadne, niti jedna suvremena država i zdravo društvo nema bolje budućnosti bez njih. Samo na takvom predlošku i u zajednici ili bez nje, može se očuvati nacionalni identitet i suverenitet, dakle poštivanjem i "nadogradnjom" spomenutih temelja i vrijednosti, što opet ovisi o nama samima. Moram priznati da mi nije baš posve jasno što je točno nacionalni identitet, dvojba je to i na znanstvenoj razini. U svakom narodu ima i "žita" i "kukolja", odrednice o jeziku, vjeri, teritoriju, pa čak i mentalitetu koje obilježavaju neki narod često su i fluidne. Ali i sve da je tome tako, nacionalni identitet svakoga, pa hrvatskog naroda, kakav jest da jest, povijesna je činjenica i njegova pokretačka snaga i točno je da ga je u postojećim globalnim uvjetima sve teže održavati. Druga je stvar sa suverenitetom. Po meni, danas na svijetu nema niti jedne posve suverene države u svim svojim sastavnicama poput političkog ustroja, ekonomije i kulture. S ili bez Europske unije, svatko je više ili manje ovisan o nekome ili nečemu i najobičnija je tlapnja takozvanih euroskeptika da će u toj zajednici Hrvatska izgubiti teško stečeni vlastiti suverenitet. Ako ćemo pravo, upitno je koliko smo već i sada, dakle i bez Europske unije suvereni s ovolikom zaduženošću, da ne pričam dalje. Moglo bi se postaviti i pitanje svim dosadašnjim hrvatskim političkim elitama koliko su one same pridonijele na takav način "uzdrmanom" suverenitetu. A možda je to prije pitanje za narod koji ih je birao i nisu li ipak te političke elite "slika i prilika" samoga naroda, jer drugačije se ne bi mogle prometnuti u političke elite, makar mi je i pojam "elita" odvratan.
Slažem se s onima koji tvrde da je legalitet hrvatskog referenduma o Europskoj uniji neupitan, makar je spuštanje granice ispod 50% odaziva cjelokupnog biračkog tijela doista problematičan. To ipak ne daje realnu sliku, jer teoretski su mogla samo tri hrvatska državljana s pravom glasa izići na izbore s ispravnim glasačkim listićem, od kojih su 2 "za" i 1 "protiv" i "zeleno svjetlo" se upalilo za putove Europske unije. Zapravo je samo 1.293.700 ili 29% hrvatskih državljana s pravom glasa bilo "za" pristupanje Europskoj uniji, a 666.500 ili 15% bilo "protiv", ako se računa ukupno biračko tijelo od 4.505.000 izbornika. Odaziv na referendum od svega 43,5% doista je skroman i sve upućuje na upitnost njegovog legitimiteta i može se tvrditi da Hrvati ipak nisu baš tako snažno skloni Europskoj uniji. Volio bih da u ovoj procjeni legitimiteta referenduma i odnosa Hrvata prema Europskoj uniji griješim. Ako je legitimitet sumnjiv, dalje znači da će biti dosta problema o korištenju prednosti članstva u toj zajednici, pa i "intenzitetu" djeljenja njezinih temelja i vrijednosti. Ali, kako će se stvari dalje odvijati, hoće li rasti ili padati stvarna potpora, ponavljam, ovisi o nama samima. Jedno mi se čini sigurnim, slično kao i u braku, ne može se ponašati isto kao i prije braka i očekivati da će se nešto bolje, samo po sebi dogoditi. To je ona Le Bonova priča o samo "milimetrima" i stoljećima kojima se "mjeri" narodni mentalitet ili duša narodna, a upravo je takva zadaća, dakle promjena u mentalitetu i navikama svakog od nas u Europskoj uniji. A je li legitimitet ipak neupitan ili nije potvrdit će predstojećih nekoliko godina, jer se on ionako post festum ocjenjuje.

HNB tečajna lista

17.10.2017
Srednji
JPY JPY
100
5,693381
CHF CHF
1
6,523686
GBP GBP
1
8,468133
USD USD
1
6,366542
EUR EUR
1
7,506153
$ Odabir valute
= Odabir valute