/NE/UTEMELJENI OPTIMIZAM?

Arhiva - /PRI/VIĐENJA Arhiva

Prvi potezi nove hrvatske "lijeve" Vlade predvođene Zoranom Milanovićem, sudeći po anketama, koje znaju biti i nevjerodostojne, hrvatski građani ocjenjuju pozitivno, a i samo povjerenje u njega na granicama je izvanrednog /čak 73%/. Makar su i same odluke, primjerice o povećanju PDV-a za 2 postotna boda, povećanje osnovice za "neobračun" poreza na dohodak, ukidanje povlaštenih mirovina, uglavnom zadržavanje porezne presije turističkim poduzetnicima, statusa quo u /pre/glomaznoj, skupoj i tromoj javnoj administraciji, barem što se tiče broja zaposlenih i najave onoga što će se još promijeniti u makroekonomskoj, socijalnoj, razvojnoj i regionalnoj politici čak i kontradiktorne. Ali tko zna, možda se u vidu ima cjelovit učinak, možda je u pitanju cjelovita koncepcija izlaska iz recesije i svekolike apatije koju ne mogu "prostim" okom vidjeti. Uostalom,  ne bilo ni korektno odmah biti kritičar ne samo ove, nego i bilo koje druge vlade. Posljedice svega toga bit će razvidne za kojih pola godine, ne prije. Tek će se onda vidjeti je li optimizam vladajućih i povratak osmijeha na lice najčešćeg Hrvata utemeljen ili ne. Na kraju krajeva, po mojem mišljenju Hrvatska je i prije dolaska na vlast lijeve "Kukuriku" koalicije, zahvaljujući i prethodnoj vlasti desne koalicije predvođene HDZ-om imala uglavnom "na papiru" uređen ekonomski, socijalni i pravosudni sustav sukladan europskim standardima i nije se po njemu imalo što osobito "čeprkati". Međutim, a to traje i više od desetljeća, izostala je takozvana politička volja za njegovu provedbu i zbog toga su možda i "desni" i izgubili izbore. Naime, kod nas se još od onih, kako za koga vremena, drži da je sav politički posao završen donošenjem, a ne provođenjem zakona. Koliko ste puta samo čuli od političara da će se pukim donošenjem ovih ili onih, pa i najboljih zakona, što se i dogodilo, promijeniti zbilja, naravno nabolje. Namjerno ili nenamjerno, svejedno, zaboravlja se kako te iste zakone moraju provoditi i oni koji su ih donijeli i oni na "terenu", obični ili neobični hrvatski građani, poduzetnici i tu se nerijetko držimo one kako se ipak ne treba zakona držati kao "pijan plota", posebice ako se tiče "naših". Kako se ispostavlja, najčešće radi političkog i socijalnog mira. Pred zakonom bi trebali biti svi jednaki u nekoj uređenoj pravnoj i demokratskoj državi, ali svakodnevno uočavamo, ako nam se hoće, kako to i nije baš tako i kako vrijedi ona "tko jači taj tlači". Ipak ima još podosta i tko zna dokad još puno "jednakijih" od "jednakih" i svjestan sam, barem u mojem "mandatu" da će tako i ostati. Dovoljno sam pročitao i iskusio, što ne vrijedi samo za Lijepu našu, da se navike i mentalitet naroda ne mijenja po sebi samo zakonima, čak ni revolucijama, pa ni ostvarenjem sna vlastite i sve upitnije, barem u novim, globalnim uvjetima, neovisne i suverene države. Mogu čak i tvrditi da je u samom začetku, skoro u jadnom položaju onaj koji se poziva na zakone, propise, pravdu i sl. i uopće onaj koji stalno nešto od nekoga traži, a ne daje ništa. Čini mi se da je proces raslojavanja hrvatskog društva na tanak sloj bogatih i najbogatijih s jedne, i puno deblji sloj siromašnih i najsiromašnijih s druge strane, skoro pa u "terminalnoj" etapi. I trebat će podosta godina, pod uvjetom provedbe djelotvorne makroekonomske i socijalne politike da takozvana srednja klasa bude uvjerljivo prevladavajuća, jer je ona temelj svake razvijenije države i njegovih perspektiva. Iako sam dosta puta čuo i drugačijih razmišljanja, ne držim da će bilo koji političar ili vlastodržac s bogatijom imovinskom karticom, bar u hrvatskim uvjetima, imati nekog većeg senzibiliteta ili empatije za svakodnevne muke najčešćeg puka, a sumnjam da će takvi biti i hrvatski socijaldemokrati. Makar se i sam puk mora pokrenuti, imati puno više samopouzdanja i vjere u vlastite mogućnosti, a u radikalnoj inačici najbolje je da od onih "gori" ništa i ne očekuje, pa ako dođe nešto dobro, dobro i došlo. Ponekad mi i licemjerno djeluju ti sukobi pozicijskih i opozicijskih saborskih zastupnika, dužnosnika i čelnika i skoro sam siguran kad se skupa nađu "na kafi" ili kakvom običnom ili neobičnom ručku, ipak zaključe kako je i jednima i drugima ovako dobro, nek traje dok traje i "uzmi sve što ti život pruža, jer danas si cvijet, a sutra...". Možda im to i nije bila prvotna nakana, ali kad se suoče s golemim i često nerješivim problemima, naprosto se "opuste".
Volio bih da Milanovićev i "lijevi" optimizam ima pokrića, da se u idućih pola godine koliko-toliko nabolje promijeni slika Hrvatske, da se izvučemo iz recesije i vjerujemo da takvo mišljenje dijeli i većina hrvatskih državljana, bez obzira na političko opredjeljenje. Međutim, nisam baš siguran da se ona može ostvariti bez radikalnih ekonomskih, socijalnih i ostalih reformi. I nisam siguran da će u prvi plan doći, recimo tako stvaralački, poduzetnički i riziku skloni slojevi hrvatskog društva, a u drugi plan oni koji su još uvijek u prvom planu, a to su oni koji ništa drugo nego po surovo političkim i nepravednim kriterijima dijele ionako mali novostvoreni "kolač", odnosno bruto domaći proizvod. Nema tu ni blagostanja ni sreće gdje kolo vode dužnici, a ne vjerovnici. Već i najave vladajućih da se neće ozbiljnije "zadirati" u javni sektor, poglavito što se tiče njegove glomaznosti i latentne nezaposlenosti, odnosno da će se ipak udovoljiti onoj o "o sitom vuku i ovcama na broju". A kako bi se i drugačije ponašali kad je to najveća "glasačka mašinerija" u Hrvatskoj odavno. Na ništa drugo nego nerijetko i trulim kompromisima i onoj "ruka ruku mije" čini mi se iluzornim da ćemo "optimalno iskoristiti" sve raspoložive potencijale – ljudske, prirodne i stvorene i tako skoro doći do neke nove, ajmo rijet treće Hrvatske, u svim sastavnicama ravnopravne i suvremene europske države. Ostajem kod one da se u Lijepoj našoj dobro događa samo onda kada se uklone "krivi" ljudi s "pravih mjesta", "pravi" ljudi s "krivih mjesta" i dođu, barem u zavidnom postotku "pravi" ljudi na "prava mjesta". Nema velike mudrosti za hrvatski oporavak i prosperitet, ona se "krije" samo u krugu "krivih" i "pravih". Sve drugo je, barem na "papiru" rješeno i samo je, možda i stalno pitanje hoćemo li ili nećemo učiniti to što bi trebali učiniti. I dok ne shvatimo i prihvatimo, da makar i nije "naš", trebamo mu dati povjerenje, jer od njega, njegovih znanja i vještina imamo i sami, posredne ili neposredne koristi. Ražalosti mi kako i nerijetko ne znamo prepoznati vlastite interese, opčinjeni vještim manipulatorima i kolektivnom sviješću i to zna biti često i glavni uzrok naših većih ili manjih nevolja. Meni se čini, zbog nekog unutarnjeg straha ili gubitka od "letenja", da su još uvijek i opet ne samo "ovuda" brojniji neprijatelji, nego prijatelji otvorenog društva iz svijeta Karla Poppera. A ja vam tvrdim da za svakoga tko zna, umije i prihvaća Lijepu našu, možda ne na način nekih koji bi htjeli da je prihvaća na njihov i nikakav drugačiji način, ima mjesta "pod suncem", pri čemu se i sam treba potruditi i znati što može, a što ne...

HNB tečajna lista

25.06.2017
Srednji
JPY JPY
100
5,968305
CHF CHF
1
6,831213
GBP GBP
1
8,449090
USD USD
1
6,637328
EUR EUR
1
7,413232
$ Odabir valute
= Odabir valute