POTEZANJE KONOPCA

Arhiva - /PRI/VIĐENJA Arhiva

Moguće je da imam krive predodžbe, moguće da mi se pričinjava ili ništa ne razumijem, ali ova eskalacija nezadovoljstva, bijesa, pa i destrukcije po lokalnim medijima  i od važne ili manje važne čeljadi, iako je po meni svaki čovjek važan, tu po Gradu o svakome i svačemu, a najčešće onima koji odlučuju, pa i onima koji nešto predlažu, hoće i možebitno znaju nije nikakvo jamstvo da ćemo se iz ove materijalne, nerijetko i duhovne oskudice tek tako i skoro izvući. Je li tu riječ o nečijim iznevjerenim očekivanjima, neostvarenim snovima ili naprosto osobnim frustracijama ili samodopadnosti, ne znam i svejedno mi je. Tek mi se čini da demokracija i sloboda jest svačije ljudsko pravo, ali i odgovornost, posebice takozvanih javnih ljudi. dakle političara, ravnatelja, novinara, urednika. Jednostavno, ono što mi se ne čita ili ne gleda, ne čitam niti gledam i sve što sam stariji uvjerenja sam da što manje znam ili čujem, bolje je zdravlje, pa i koncentraciju. Ne znam događa li se to i vama, ali meni sve češće – taj bijeg u sebe, A čini mi se i to da ako čovjek hoće nešto u nečemu postići mora zapravo bježati od sebe, skoro pa i ne biti svoj. Ta "tema" bijega u sebe ili bijega od sebe opisana je mnogim umjetničkim djelima, ali ako hoćete neki svoj mir, usrdno preporučujem da takva djela ne "apsorbirate", čini mi se podnošljivijim svijet iluzija od svijeta zbilje. Problem je u tome što se u zbilji i sa zbiljom mora živjeti i ako se u tome ne uspije, postaje se neurotik, nepodnošljiv i sebi i drugima. Tako su "proizvedeni" i skoro svi diktatori, zločinci i "cezari". Čini mi se točnim što kaže nemilosrdni kritičar birokratizma i etatizma, Austrijanac Ludwig von Mises, a on kaže da velike diktatore, zločince i "cezare" stvaraju mnogoljudne skupine malih diktatora, zločinaca i "cezara" koji svoje "ovlasti" prenose, posredstvom čak i čiste demokracije, na spomenute velike diktatore, zločince i "cezare". Pročitao sam i pratio ovih posljednjih godinu dana brojna viđenja čeljadi iz Grada ili onih kojima Grad nešto znači o Gradu, neka se poklapaju s mojima, neka ne i to i ne držim važnim, jer "tko sam ja da sudim". Međutim, barem po meni, neka nisu dobronamjerna, svjesno ili ne, svejedno. Naprosto ne volim viđenja u kojima nema mjesta za svu čeljad ovoga Grada, koja možda svjetonazorski i nije ista, ali držim da je dobronamjerna i da želi sebi dobro, a time i Gradu. Temeljni je nesporazum oko onoga što je još davno utemeljitelj liberalnog kapitalizma Adam Smith rekao, a to je da "osobni interes pridonosi općem interesu" i povijesno je dokazano, a ni barem materijalno svijet danas ne bi bio puno bogatiji od onoga ne tako davnoga da to nije bila istina. Ne treba se zavaravati, kod nas je još uvijek od presudne važnosti tko stoji iza toga svojega osobnoga, naravno i općeg interesa, tko je kreator ili pokretač razvoja, "naš" ili "njihov" i to je naša žalosna i politička i ekonomska i socijalna svakidašnjica. Velike su, ništa drugo nego političke i slične manipulacije u "predmetima" gdje se sudaraju ekonomija i ekologija, poduzetništvo i kulturno-povijesna baština. Pri tome se najčešće kaže da je potrebno pronaći nekakvu ravnotežu između jednoga i drugoga, nekakav ekvilibrij, ali se nikad ne kaže, odnosno ne ponudi održivo rješenje. Mi zapravo nikad ne dovršimo rečenicu, odnosno imamo pitanje, ali nemamo odgovor ili imamo odgovor a nemamo pitanje i stoga se i vrtimo u "petlji". Ne radimo na sebi, svakodnevno ne poboljšavamo poslovne, komunikativne ili kulturne metode, zaostajemo za onima koji su do jučer za nama "debelo" zaostajali i pričinjava nam se kao da drugdje i drugi stoje. Uspoređujemo se s lošijim i to nam je utjeha. Ponovit ću, na prosječnost smo se već navikli, a ona ne vuče u izglednu budućnost. Isćuđavamo se onima koji "iskaču" iz prosjeka, a nerijetko smo i zavidni i jalni na takve. Moramo se zabrinuti zbog čega nam mladež odlazeći na školovanje i studiranje u druge sredine više ovamo i ne vraća, znači tu ne vidi svoje perspektive. E sad će možda i nerijetki reći, lijepo ti to pišeš, sve je to tako kako pišeš, ali ništa ne predlažeš. A ja imam uvijek i samo jedan prijedlog: nek pravi ljudi dođu na prava mjesta, neovisno tko su i što su. Naravno, samo da nisu neprijatelji Hrvatske ili Grada, neka poštuju ovdašnja pravila "igre" i ono najbolje u kulturnoj tradiciji. Tu je riječ o integraciji, ali ne i asimilaciji u hrvatsko društvo, da ne bi možda bio krivo shvaćen, makar je teško, ako ne i nemoguće /pre/okrenuti onoga koji vas ionako oduvijek "krivo" shvaća.

Inače, ono što se već i desetljećima događa i ne samo na dubrovačkoj političkoj, medijskoj i uopće društvenoj pozornici nije ništa novoga i posve je normalno, čak i za slabije razvijene demokracije. A to je ništa drugo nego sukob interesnih skupina, branitelja i protivnika "otvorenog društva", liberalizma i konzervativizma i toga će uvijek biti. Međutim, držim da su opće ekonomske i socijalne posljedice vrlo grube, što je razvidno skoro pa posvuda. Rijetko gdje da sve "štima" i držim da su takozvani neokonzervativizam i njegovi zagovornici zapravo pravi "vladari" ili sive eminencije, a ne oni koji su to formalno i demokratski izabrani. Jer, ako su progresivci i htijući priječeni u svojim nakanama i ne mogu se izboriti za izvedbu svojih ideja i pothvata, kako to nazvati nego neokonzervativizam. Friedrich Hayek, to ću ponoviti, jer mi se dopada i slažem se, kaže: "Riječ je o tome da po svojoj prirodi konzervativizam ne može ponuditi alternativu smjeru kojim se društvo kreće. On može uspjeti u svom otporu prema tekućim tendencijama usporavajući neželjeni razvoj događaja, ali budući da ne pokazuje na drugi smjer, ne može spriječiti njihovo nastavljanje. Zbnog toga, nepromjenjena sudbina konzervativizma uvijek je bila ta da bude povučen putem koji nije sam izabra. Potezanje konopca između konzervativaca i progresivaca može utjecati na brzinu, ali ne i na smjer suvremenih događaja. Iako postoji potreba za "kočnicom na vozilu napretka", ja se osobno ne mogu zadovoljiti jednostavnim pomaganjem pri kočenju...". Problem je u tome, koji nekad, možda i ne tako davno nije bio, što živimo u iznimno brzom i promjenljivom vremenu u svakom aspektu i svaka sporost /pre/skupo se plaća i to je skoro posvuda razvidno, ta užasno spora tržišna i svaka druga prilagodljivost i pokretljivost. Međutim, onaj koji nije na ovaj ili onaj način sa svojim proizvodom ili uslugom na slobodnom tržištu, a tih nije malo, ako nije i većina, njima ni objektivno nije sve to razvidno...

HNB tečajna lista

21.08.2017
Srednji
JPY JPY
100
5,769743
CHF CHF
1
6,546400
GBP GBP
1
8,115265
USD USD
1
6,296589
EUR EUR
1
7,392195
$ Odabir valute
= Odabir valute