BEZ DISKONTINUITETA

Arhiva - /PRI/VIĐENJA Arhiva

Makar je još prerano /pr/ocjenjivati učinke nove lijeve hrvatske Vlade predvođene SDP-om i Zoranom Milanovićem i makar su svaka čudesa moguća, pa i da Lijepoj našoj i svima nama krene nabolje, čini mi se da ipak tako neće biti. Sudeći po "inovacijama" u poreznoj i socijalnoj politici, kadroviranju po onoj "sjaši Kurta da uzjaše Murta" i retorici novih hrvatskih političkih vođa, pa i već po nekim negativnim posljedicama "na terenu" držim kako je skoro pa nerealno pretpostaviti da će biti bolje, koliko je boljitak u "nadležnosti" vladajućih. Kako negdje pročitah i s čime se slažem, hrvatskoj politici potreban je diskontinuet ili "reinženjering", dakle stubokom drugačiji obrasci, mjere i ponašanje u svim područjima za koje je država odgovorna kako bi se "iskobeljali" iz ovoga gliba, mjestimice i močvare. Međutim, naznake svega toga nisu mi razvidne, nastavlja se zapravo "politika kontinuiteta" i izostanak volje i znanja za radikalnim reformama, posebice u ekonomiji. Politička podobnost, a ne stručnost i htijenje i dalje su primarni kriteriji u kadroviranju i tamo gdje je to prirodno, ali još i više tamo gdje je to neprirodno. Žalosno je, primjerice, da je s mjesta predsjednika Uprave Hrvatske elektroprivrede d.d. svrgnut, nije važno što je i naš negdašnji sugrađanin, Leo Begović i na njegovo mjesto ustoličen "narodnjak" Zlatko Koračević. Begović se u relativno kratkom vremenu potvrdio kao stručan, energičan i stručan menadžer, imao je jasnu viziju i način njezinog ostvarenja, nisam ga uopće doživio kao politički eksponiranog čovjeka i dalje da ne nabrajam. Za razliku od Zlatka Koračevića, za kojega je i njegov "mentor" Radimir Čačić priznao da nije stručan za čelno mjesto Hrvatske elektroprivrede d.d., ali kad su tako činili "oni", zašto ne bi i "mi", kao da čujem već neke glasove. Uostalom, i sam je Koračević potvrdio kako je zasjeo na čelno mjesto hrvatske energetike po političkom ključu, a već se i zaštitio od "letenja" povlaštenom mirovinom, otpremninama i sl. A takvo je kadroviranje, osobito u javnim poduzećima od državnog značaja već desetljećima i ne nazire mu se kraj i zbog toga su ta poduzeća zapravo rak-rana hrvatske ekonomije, gutači proračunskog novca, kojekakvih "javašluka", pa i kriminalnih radnji. Čak bi se i to moglo "progutati", ali da se razni politički i kadrovski kompromisi čine tamo gdje se ne bi po nikakvoj logici trebali činiti i obratno. Treba ponoviti, možda je za Hrvatsku već i prekasno da bi se držali one po kojoj se "prvi mačići u vodu bacaju". Nisam zapravo ni siguran za što se većina opredIjelila u nedavnim parlamentarnim izborima, tj. protiv desne i kompromitirajuće koalicije predvođene HDZ-om i Jadrankom Kosor, za onu po kojoj "vuk mora biti sit, ali i ovce na broju" ili ipak za ono što za Lijepu našu držim najučinkovitijim, za takozvanu "šok terapiju". A ona se u svim svojim sastavnicama, od makroekonomske politike do kadroviranja mora/la/ provesti u roku ne duljem od tri mjeseca, pa jasnom i konciznom planu, s bar približno točno simuliranim učincima na sva područja, od gospodarstva do kulture. Držim da je to izostalo i da se intenzitet trulih kompromisa povećava svakim novim danom. Politička i svaka druga energija rasipa se i ponekad mi se /u/čini da se hrvatska Vlada drži one Dostojevskoga prema kojoj "nikada nećete stići na postavljeni cilj ako se osvrćete za svakim lavežom psa...". Jednostavno, ne može se na zastarjelim i dokazano neuspješnim političkim modelima ni izaći iz ove recesije, a nekmoli uploviti u neku bolju budućnost. Treba biti objektivan, ni ukupne globalne, odnosno vanjske okolnosti, od političkih do ekonomskih nisu sklone Milanovićevoj Vladi, makar su i prije upuštanja u političku, odnosnu izbornu utakmicu toga bili svijesni. Ali, zacijelo će i njima, kao i svim prethodnim hrvatskim vladama i njihova "baština" biti snažan alibi za /ne/učinjeno i tako iz godine u godinu, od izbora do izbora. Razvidno je i to da sadašnja Vlada nema točan, konzistentan i provodiv plan vraćanja Hrvatske na tračnice boljitka, konkurentnosti i optimizma, jer Plan 21 to nije. Naime, od njega se već i dobrano odstupa i još malo pa će i on, kao i svi raniji planovi, programi i strategije u "škrabice" i nastavit će se s improvizacijama, "gašenjima socijalnih požara" i pripremu "terena" za nove izbore. Znači podilaženje najčešćem, odnosno radno neaktivnom biračkom tijelu s većim ili manjim ustupcima. I to uvijek na račun onih koji "peču" kolače, odnosno stvaraju nove kakve-takve vrijednosti – dakle poduzetnike. Porezna, administrativna, pa i politička presija na istinske poduzetnike, a ne one koji su ovisni o državnim poslovima s novom Vladom dobila je i novi zamah i nikako mi nije jasno kako se to može gospodarstvo oporaviti i učiniti konkurentnim i izvoznim visokim poreznim i parafiskalnim davanjima, restriktivnom monetarnom politikom i dominacijom politike upravo tamo gdje bi trebalo prevladavati slobodno tržište i njegove institucije. Ne treba se zavaravati, još uvijek većina hrvatskog stanovništva antikapitalističkog je mentaliteta, "inficirana" je baukom neoliberalizma i stalno se pita što mu država može i mora dati, a ne što on njoj može i mora dati. Tome se "zakonu" prilagođavaju sve dosadašnje, pa čini se i ova hrvatska Vlada, slika je i prilika najčešćeg puka, a to, treba ponoviti, nije nikakvo jamstvo pozitivnog ozračja i boljitka općenito. Narodu bi, barem po meni, već jednom netko pozvani trebao objasniti, kao što su to činili i stalno čine, primjerice Japanci, da smo mali, siromašni i precijenjeni, kako se okruženje posve promijenilo, odnosno da je "mijena samo stalna", kako nemamo ni prostora ni vremena ni za male, a nekmoli velike podjele po raznim "ključevima" i kriterijima i da svatko treba uzeti vlastitu sudbinu u vlastitu glavu. Neki su uvaženi znanstvenici argumentirano dokazali kako pod uvjetom učinkovite države, sa svim svojim resursima na području današnje Hrvatske može lijepo živjeti čak 24 milijuna ljudi. Ali, što zbog slabih političkih elita, što zbog zastarjelog političkog, ekonomskog i moralnog sustava, a možda i naprosto što smo takvi kakvi jesmo, nepromjenjivi i neprilagodljivi, ne može danas živjeti ni 4 milijuna ljudi, a ako se ovako nastavi, kažu za petnaestak godina bit će još samo 3 milijuna stanovnika. Mislim da još nije dostignuta takozvana kritična masa hrvatskog puka koja će se koncentrirati na "ono od čega se živi", na najvažnije uzroke onoga što nas je "snašlo" i na način i sredstva njihovog otklona. Bavljenje, pa i opsjednutost prošlošću, traženjem "dlaka u jaju" htijućih i neshvaćanje da nijedan čovjek nije savršeno biće. jednostavno je /za/padanje u petlju, a kako je s petljama, osobito što se budućnosti tiče, svi znamo, ali nerijetko i ne priznamo...

HNB tečajna lista

20.08.2017
Srednji
JPY JPY
100
5,769743
CHF CHF
1
6,546400
GBP GBP
1
8,115265
USD USD
1
6,296589
EUR EUR
1
7,392195
$ Odabir valute
= Odabir valute