IGOR ŽUVELA

Arhiva - Osoba Dana Arhiva

IGOR ŽUVELA

zuvelaigor

Trebat će Igoru Žuveli i njegovim pristašama dosta mudrosti, energije i znanja za učiniti politički važnom, makar u lokalnim okvirima, svoju uskoro udrugu, a kasnije možda i stranku Dubrovnik regija, Dubrovačka regija ili kako se već bude zvala. Ne sumnjam da je ovdje riječ o najboljim nakanama, nisu one nimalo protuhrvatske, naprotiv, ali će zacijelo, kako je krenulo biti "popločane ne rijetkim, nego gustim trnjem". Bit će izloženi žestokim "projektilima" etabliranih i centraliziranih političkih stranaka i njihovih vođa, ali i marginalnih ekstremnih stranka i s lijeva i s desna. Dobro je u svemu tome što je ideja za određenom samostalnošću i posebnošću Dubrovnika i pripadajućih mu područja u povijesnom smislu potekla od hrvatskih branitelja, koji, kako mi se čini nisu jedinstveni i ne samo u ovome pitanju. Naravno, ne moraju ni biti niti bilo koga prisiljavati da bude pristaša spomenute ideje, ali nipošto ni odmagati, odnosno obeshrabrivati pristaše takve ideje. Moja je malenkost još i "onda", pa i donedavno, kad sam definitivno odustao zbog "pametnijeg posla", pa i recimo tako političke iscrpljenosti, zagovarala potrebu primjerenijeg političko-teritorijalnog ustroja dubrovačkog područja /od Trpnja do Prevlake/ u kojemu će se naglasiti njegova povijesna, prostorna, ekonomska i kulturna posebnost, uvijek u okviru onda socijalističke, danas nazovimo je tako, kapitalističke Hrvatske. Uostalom, da je Dubrovnik poseban, svjedoči i njegov povijesni grb u grbu Republike Hrvatske i to nije slučajno i oni koji se zalažu za njegovu kulturnu, ekonomsku i prometnu posebnost i stanovitu autonomiju zalažu se zapravo samo za dosljednu "primjenu" grba Republike Hrvatske. Da će to biti težak "posao" za Igora Žuvelu i njegove sljedbenike mogu potvrditi i s vlastitim političkim iskustvom, a volio bih da tu nisam u pravu. U stalnoj sam dvojbi još i sada zbog čega se nije održala Južnohrvatska stranka, dakle zbog činjenice što je bila regionalna, za neke eto i autonomaška stranka, iako više desne, negoli lijeve provenijencije ili se "utrnula" zbog njezinih vođa, mrtvih i živih ili je gužva na "političkom tržištu" ipak bila prevelika. Ne volim odgovor koji se najčešće čuje, a to je da tu "ima svega pomalo". Treba znati kako svaka udruga ili politička stranka s dubrovačkom pozadinom odmah pokreće utakmicu između takozvanih velikih i malih. "nesumnjivih" i "sumnjivih" Hrvata, a nerijetko se potonji nazivaju i protuhrvati, srbofili i kako sve ne. Pa i otkako znam za sebe, Dubrovnik je uvijek bio "sumnjiv" i nazovimo ih tako za "prave" Hrvate, ali i "prave" Srbe, svojatali su njegove važnije ljude i bojali u nacionalne boje kada nacija u modernom poimanju i nije bilo. A i oduvijek je krajnji hrvatski jug bio predmetom raznih političkih manipulacija, nažalost i strašnih agresija i ratova i s mora i s kopna. Naravno, otkako znam za sebe, uvijek pri spomenu neke nove Dubrovačke Republike ili regije, pojavi se avet Aca Apolonija i njegovih pristaša srpskog Dubrovnika. Doduše, on je svoj "projekt" kanio provesti u dvije etape, prvo u Dubrovačku Republiku, pa njezino pripajanje ništa drugo nego Velikoj Srbiji iz svijeta Dobrice Ćosića i Memoranduma SANU. Iako svoju ideju Aco Apolonio nikad nije pretočio u zbilju, nisu mu to dopustili čak ni takozvane komunjare, svaku i pomisao o većoj samostalnosti Dubrovnika guši duh odavno mrtvog kako se tada zvao, dubrovačkog javnog tužitelja. U "sinergiji" s nedavnom srpsko-crnogorskom agresijom i "baštinom" Aca Apolonija, ideja o kulturnoj i ekonomskoj, o stanovitoj političkoj autonomiji ne treba ni pričati, spotakne se već u samim svojim začetcima. Okolnosti, odnosno politički uvjeti u kojima Igor Žuvela pokreće projekt "Dubrovnik regija" sve su, samo ne povoljne. Složili se sa mnom ili ne, živimo u doba nikad većeg egzistencijalnog straha, obična i neobična čeljad nije voljna uključiti se ni u kakve projekte koji "mirišu" na dubrovački regionalizam, povjeravaju svoj homo politicus jačim i moćnijim, političke stranke i s lijeva i s desna "odišu" takozvanim demokratskim centralizmom kakav nije bio ni u ona "crna doba crvenog komunizma". Za ponoviti je kako Hrvatska nikad nije bila više centralizirana i koncentrirana još od doba osamostaljenja. Protura se i teza prema kojoj smo /pre/skupo platili cijenu slobode i neovisnosti da bi je bilo kakvim regionalnim posebnostima i administrativno-teritorijalnim podjelama tek tako prodali, odnosno razbili. Tvrdim da je posve drugačiji i decentralizirani administrativno-teritorijalni ustroj, uključujući i Dubrovnik kao posebnu regiju donio puno više boljitka i sreće i Hrvatskoj u cjelini, ne samo za Dubrovnik i da za tako što još nije kasno. Nažalost, što je jednako važno, mi smo već odavno izgubili ekonomsku neovisnost i upitno je koliko smo uopće gospodari svoje sudbine na nacionalnoj, pa i regionalnoj razini. Uostalom, ne treba puno za zaključiti tko sve već sada upravlja ekonomskim, a onda i "političkim" resursima Dubrovnika. I uopće nije problem što su to stranci, uostalom to je i neizbježna globalizacija i slobodno tržište rada, kapitala i roba. Međutim, nesreća je u tome što je riječ o nesposobnim i špekulativnim poduzetnicima ili kapitalistima, koji jedino znaju otpuštati radnike i snižavati troškove, a ne stvarati nove vrijednosti i povećavati prihode. Radnici kod vještog poduzetnika nisu trošak, nego ulaganje, naravno oni stručni i sposobni. Sad su ljudi koja najveća vrijednost, ma odakle da su zapravo višak i ponekad mi se učini za takve "poduzetnike" bolje da ih nema. Ali to će biti posebna tema jedne od idućih kolumni. Kako god završio projekt "Dubrovnik regija", a bit ću iskren, volio bih da uspije, makar i djelomice, Igoru Žuveli i ostalim pokretačima treba već sad čestitati jer su jasno rekli što, kako i koga hoće, a hoće sve dobronamjerne koji vole Dubrovnik i Hrvatsku, ma tko da su, barem po mojem shvaćanju. Za razliku od goleme većine, izmanipulirane ili ne, svejedno, koja zna samo što neće. A možda i zna što hoće, ali u tome što hoće nema mjesta za svakoga dobronamjernog i po nečemu drugačijeg. Zaključit ću jednim mojim iskustvenim saznanjem. Naime, nigdje drugdje više licemjerja nisam uočio kod obične i neobične čeljadi kao kad se se priča i pokreće ideja o dubrovačkom regionalizmu i posebnostima. Potpora takvim idejama na raznoraznim portalima, medijima, u svakodnevnim razgovorima doista je golema i čovjeku se čini da će u demokratskom postupku dobiti ako ne apsolutnu, onda bar odlučujuću većinu na lokalnim izborima. Međutim, pred glasačkom kutijom onda dođe ono "ali", kao i u svemu ostalom i zaokruži se suprotno. Razmišljajući o tome, držim kako najčešći birač u tome suprotnom lakše prepoznaje vlastite interese i moćnike koji će ih navodno ostvariti, što se uvijek pokaže u krajnjem kao zabluda, koje inače kao da smo stalni zarobljenici.

HNB tečajna lista

18.10.2017
Srednji
JPY JPY
100
5,689852
CHF CHF
1
6,530849
GBP GBP
1
8,459397
USD USD
1
6,381966
EUR EUR
1
7,502639
$ Odabir valute
= Odabir valute