DUBRAVKA ŠUICA /3/

Arhiva - Osoba Dana Arhiva

DUBRAVKA ŠUICA

dubravka suica

Može li se Dubravka Šuica prometnuti iz političkog gubitnika u političkog dobitnika i ponovno se, za otprilike 14 mjeseci vratiti na položaj dubrovačke gradonačelnice, gdje je u dva mandata /od 2001. do 2009./ "stolovala"? Ako je suditi po uvjerljivoj pobjedi za čelnika dubrovačkog HDZ-a, unatoč najavama njezinih stranačkih protivnika da joj je došao kraj zbog navodnih afera, pada političkog kredibiliteta uzrokovanog gubitkom gradonačelničke "fotelje" i uopće "zamorom materijala", to možda i neće biti nemoguća misija. Naravno, ovisit će to i o tome koliko je doista dubrovački puk /ne/zadovoljan radom i učincima aktualnog dubrovačkog gradonačelnika Andra Vlahušića i uopće, recimo tako lijeve koalicije. Treba znati ili barem po meni, da je HDZ na krajnjem hrvatskom jugu i dalje pojedinačno najjača politička stranka, pa i to da je Dubravka Šuica prve neposredne izbore izgubila dobrim dijelom i zbog pretjerano samouvjerenog, možda čak i bahatog "garda", što podosta birača odbija. Pokazuje se stalno da za najčešćeg dubrovačkog, pa i hrvatskog birača, nisu važni možebitni "repovi", afere i ostale "nepodopštine". Bitno je kako će se sve to oblikovati u prihvatljiv "gard" i koliko svoj, uglavnom osobni interes u svemu tome može prepoznati spomenuti najčešći birač. Odnosno, koliko će u kandidatu za vlast prepoznati "našega", a koliko "njihovog" i to treba stalno ponavljati, barem kad je o politici riječ i ne samo na našim prostorima. Nemam nakanu ni na koga aludirati, ali grdno se varaju svi oni koji tvrde da je recimo poštenje, skromnost, pa čak i stručnost neka osobita prednost i vrijednost u okrutnoj političkoj utakmici. Jednako tako je zabluda, kako Friedrich Hayek s pravom piše, opet po meni, da bi skupina pametnih ljudi, nazovimo ih intelektualaca ili kako hoćete bolje obavljala takozvane javne poslove na opću dobrobit svih od skupine uvjetno rečeno manje pametnih i razboritih. To bi bio ništa drugo nego "vašar taštine" u kojemu bi se vrlo teško donosile učinkovite političke i sve druge javne odluke, kako se stalno ispostavlja i u drugim područjima. Svaka politička stranka ili skupina i na bilo kojoj razini mora imati čvrstog, odlučnog i voljnog vođu, nazovimo ga "Cezara", a oni koji ga "servisiraju", podržavaju i plješću mu i kad treba i kad ne treba, mora imati i te "cezaroide", po mogućnosti da ih je što više. Obična, pa i neobična čeljad kloni se politike, uglavnom iz egzistencijalnog straha i te "poslove" prepušta spomenutim "cezarima". To po sebi i ne mora uvijek biti loše, naprotiv, jer netko mora i odlučivati, a svatko može pričati koliko ga je god volja. Danas na dubrovačkoj političkoj pozornici, a ako im se što loše ne dogodi i još zadugo, postoje samo dvoje vođa ili lidera koji su to cijelim svojim habitusom posve "opremljeni". To su Andro Vlahušić, recimo tako s lijevog i Dubravka Šuica s desnog političkog spektra, makar mi se nešto muti u glavi karakter suvremene hrvatske ljevice i desnice. Spomenuti su vrsni znalci političke tehnologije, imaju osjećaj za izbornu matematiku, znaju trpiti izravne i "bočne" udare i što je najvažnije, imaju nevjerojatnu volju i energiju za moć. S pravom kaže Gustave Le Bon kako je u politici volja i energija najvažnija, a ne znanje i razum koji uvijek "proizvode" sumnje. Sumnje koje sputavaju i priječe donošenje odluka i čine ih neučinkovitim. Najčešćem puku imponiraju voljni i odlučni, ne ulaze dublje u njihov lik i djelo i uglavnom teško ili nikako ne mijenjaju svojega kandidata, ma što taj učinio. Osim ako je u nečemu posve razvidno "prekardašio" da ga svo more ne bi opralo. Priče o tome, barem u hrvatskoj politici i opet na svim razinama kako je prošlo vrijeme za "stare", potrošene, navodno i korumpirane i amoralne i došlo vrijeme za nove, mlađe, neopterećene i školovane ljude priče su za naivne, kakvi da jesu izbori, ipak se demokratski potvrđuju. Vrijednost političke demokracije po meni je, ponovit ću to da što se tražilo to se i dobilo. Makar to što se dobilo i ne mora biti bogzna što, a i vidimo na puno i previše mjesta da nije bogzna što. Ima podosta primjera gdje se diktatura pokazala učinkovitijom, a ne baš rijetkima ni demokracija nije mila. Međutimtada se ne može tvrditi kako se dobilo ono što se tražilo ili kako to što smo dobili ili izgubili nismo zaslužili. To je ponekad možda i apsurdno, ali mi se takvim čini. Iako su stranački izbori jedno, a "građanski" nešto posve drugo, čini se da je Dubravka Šuica na putu povratka na dubrovački tron, a vidjet će se, možda i u vrh HDZ-a na nacionalnoj razini. Doduše, umnogome ovisi o tome koga će lijeva strana dubrovačke politike istaknuti kao kandidata ili možda više kandidata, ali ponavljam, po meni boljega od Andra Vlahušića nema i ne vidim ga tako skoro. A ovisi i o tome kako će birači tretirati političku i materijalnu "baštinu" Dubravke Šuica u njezino doba, a kako "baštinu" Andra Vlahušića, odnosno što će sve zaboraviti, a što neće. Kako bilo, dobro je da se Dubrovniku ne može dogoditi Kerum i slični. Ovdje osjećaj za mjeru ipak nikad nije iščezao i za vjerovati kako i neće.

HNB tečajna lista

18.10.2017
Srednji
JPY JPY
100
5,689852
CHF CHF
1
6,530849
GBP GBP
1
8,459397
USD USD
1
6,381966
EUR EUR
1
7,502639
$ Odabir valute
= Odabir valute