LJUDI /NI/SU KAPITAL?

Arhiva - /PRI/VIĐENJA Arhiva

Kad se posljedica nečega dokazuje stalnim ponavljanjem navodno istog uzroka čovjek ipak mora početi i sumnjati o uzroku, a onda i o posljedicama. Može li se dogoditi da deset puta ponovljena istina, ma kako je tumačili, postane zapravo laž? Znamo za onu po kojoj deset puta ponovljena laž navodno postaje istina. Je li dakle istina da su slobodno tržište, opća financijska kriza, makroekonomska politika i takozvani neoliberalni kapitalizam uzrokom plime otkaza, stečajeva i bankrota sve dužeg niza poduzetnika svih veličina, uglavnom u realnom sektoru. Treba iznova napomenuti da je realni sektor onaj dio ekonomske aktivnosti u kojemu se stvaraju nove materijalne, pa i intelektualne vrijednost, dakle proizvodnja i s njom povezane usluge. U to ne spadaju financijski sektor, javna uprava i uopće većina korisnika proračuna na svim razinama i tamo, kako je razvidno, puno ja manje i otkaza i stečajeva i bankrota, što je tema za sebe. Siguran sam da nije, barem ne potpuna istina "plima otkaza, stečajeva i bankrota" posljedica već spomenutih uzroka, odnosno kako socijalistički duh kaže "trulog kapitalizma" sa svim svojim sastavnicama. Dati nekome otkaz ugovora o radu, odnosno otpustiti ga s radnog mjesta, s razlogom ili bez njega, sad svejedno, svakome je poduzetniku ili poslodavcu vrlo jednostavno i opravdati to najčešće tehno-ekonomskim viškom, profitnom logikom, surovošću tržišta i kapitalizma, nesklonom makroekonomskom politikom ili političarima. Međutim, sve više vjerujem kako takva obrazloženja, ako ih uopće i ima, nisu potpuna, a nerijetko i uopće nisu istinita, odnosno ne odgovaraju činjenicama. Očito je, barem po meni, da u podosta slučajeva "otkazomaniji" pridonose i nesposobni domaći, a možda čak još i više strani poduzetnici, poslodavci i menadžeri. Mnogi od njih vrlo su slabo obrazovani, ne razumiju što se uopće događa u njihovom poslovnom okruženju, nikako se ne prilagođavaju tržištu, novim tehnologijama i trendovima, a ovakvo i ne od jučer hrvatsko poduzetničko ozračje pogoduje kojekakvim mešetarima i špekulantima s kratkoročnim i prolaznim ciljevima. Takvi, naravno, nemaju nikakve motivacije, pa ni potrebe da razvijaju postojeće i uvode nove poslovne ideje i pothvate, čak se i prirodno ponašaju, jer su im to omogućili i neuređena hrvatska država i političari "bez alata i zanata", pravno i strateški. Hrvatsku strani ulagači doživljavaju uglavnom kao svoje prodajno, ali ne i nabavno tržište, čast /po/nekim izuzetcima, najbolji, pa i osrednji brandovi ovdje ne nalaze svoje proizvodno stanište i sve u svemu ponekad mi sve ovo sliči na jedan oveći shopping centar i tržište nekretnina. Apsurdno je to da hrvatske vlasti, bilo koje da jesu, ili iz neznanja ili svjesno, opet svejedno, nisu ni do danas, a tko zna i kad će, izgraditi čvrsta pravila igre, jednaka za sve poduzetnike na koji će se način ponašati kako bi se nacionalna dobra, a u koje su na prvom mjestu ljudi, optimalno i na dugi rok održivo iskorištavala i u interesu poduzetnika i u interesu radnika, odnosno posloprimaca. Mislim da je takva kombinacija moguća, ali za nju treba i znanja i hrabrosti i vizije odgovornih, bez sterilnih kompromisa, ali i bez predrasuda o "našim" i "njihovim". Jer svaki je onaj koji je Lijepu našu prihvatio kao svoju domovinu i svoju sudbinu dobrodošao. Nije to nikakva suspenzija slobodnog tržišta, kapitalizma ili demokracije, svaka prosperitetna država to radi i zbog toga joj ide dobro i u kriznim vremenima. Ali, da budem konkretan. Primjerice, Lukšić grupacija posljednjih mjeseci užurbano i neselektivno otkazuje svojim i dugogodišnjim i stručnim i vrijednim zaposlenicima u svojim hotelima s najviših pet zvijezdica jer se ne uklapaju u njihove profitne ciljeve, a i sami su priznali da tu nisu zbog domoljublja. U redu, to je njihovo pravo, takva je ekonomska demokracija i kapitalizam, znamo i sami da su tu zbog profita i nema im se što zamjeriti. Čine sve ono što im je takav sustav i ovakva "pravna" država omogućila. Ali, ta ista država morala bi pri kategorizaciji hotelskih objekata propisati koliko i kakvih radnika hotel kategoriziran s pet zvijezdica mora imati, sukladno međunarodnim hotelskim standardima, koliko mjeseci mora biti otvoren i sve tako. Ako, u ovom slučaju Lukšićima to "ne paše", onda neka se prilagode tako postavljenoj nacionalnoj kategorizaciji hotela i spuste za par zvijezdica postojeće visokokategornike i neka onda slobodno ostvaruju svoje profitne i druge interese. A takvih primjera ima još koliko hoćete i to je zapravo jedan kaos na hrvatskom tržištu rada. Koje je uzgred, posve neusklađeno s obrazovnim sustavom ili obratno, kako hoćete. Hrvatska je, ali i Dubrovnik prepun takozvanih marketinških i menadžerskih stručnjaka ekonomskog usmjerenja bez ijednog dana radnog staža ili bolje rečeno "teoretskih", a ne "životnih" stručnjaka na poslovima za koje su se školovali. Problem je u tome što se radnik i rad sagledava računovodstveno, kao "trošak osoblja", a ne kao ulaganje i to najvažnije ulaganje, jer znanje, stručan i vrijedan radnik "temeljni" su kapital svugdje. Osim kod nas, gdje se ljudi tretiraju kao višak i balast, na koju "temu" ima i grotesknih obrazloženja "poduzetnika, poslodavaca ili menadžera". Tako mi je jedan "uvaženi" dubrovački menadžer rekao kako ima sve resurse za konkurentan tržišni nastup, ali da mu nedostaju stručni ljudi, koje uzgred nije spreman platiti po učinku, pa ni po radu. Ljude treba plaćati po učinku, a ne po radu, jer svatko može raditi, ali ne može svatko stvarati nove vrijednosti i to se treba platiti. Sve u svemu, "firma" spomenutog menadžera, a nije mali broj takvih, zbog toga nam je djelomice i ovako, zapravo nema temeljni resurs, stručne ljude i kao takva nema nikakvih izgleda na slobodnom tržištu i u konkurenciji s "firmama" kojima su ljudi najveća vrijednost. Kakvi smo, sad će mnoge zaintgrirati koji je to menadžer, a tvrdim vam da je skoro pa svaki kao spomenuti. Najlakše je prekrižiti ruke, čekati da se povuku oblaci i pojavi sunce, poklope sve okolnosti i onda pokrene. Ali tako što nikad se u jednom trenutku neće dogoditi, a nekmoli će dulje potrajati. Iskustveno sam došao do zaključka da se postojeća i nova radna mjesta i dugoročno stabilni profiti i nove vrijednosti stvaraju novim prihodima i novim, tržišno potvrđenim poslovnim idejama i pothvatima i malo tko je redukcijom troškova i ulaganja, osobito na radnoj snazi, odnosno ljudskim potencijalima postao i prosječan, da i ne pričam o uspješnom poduzetniku. Ponovit ću, za stvoriti veće prihode i zaposlenost trebaju i veća znanja, vještine i umijeće tržišne prilagodbe, a za manje troškove svega toga treba znatno manje, ako i uopće treba. A bogme, treba i uređena pravna država, ekonomska demokracija i protočnost ljudi, ideja i roba, dokinuće svih mogućih, uključujući i duhovnih monopola i sve tako. To, naravno nije jednokratan posao za vođe, političare i ostale odgovorne, pa i sve nas ostale, ali važno ga je pokrenuti i ubrzati, odnosno uspostaviti takozvanu rastuću krivulju. Završit ću ovu ovu priču kako svatko može biti poduzetnik, u to nas uvjeravaju i mediji i političari, ali vrlina je samo rijetkih biti uspješan i na dugi rok održiv poduzetnik, u što nas ne uvjeravaju ni mediji ni političari. A mnogi takvima, dakle uspješnim poduzetnicima stalno "potkučavaju i noge i ruke i glavu" i pravo je malo čudo kako su se neki uopće i održali u tako nepodnošljivim uvjetima.

HNB tečajna lista

12.12.2017
Srednji
JPY JPY
100
5,641360
CHF CHF
1
6,457199
GBP GBP
1
8,562218
USD USD
1
6,396985
EUR EUR
1
7,545883
$ Odabir valute
= Odabir valute