KAKO U MEĐUVREMENU?

Arhiva - /PRI/VIĐENJA Arhiva

Moglo bi se reći kako se skoro pa cjelokupna idejna, programska i kreativna "baština" svih dubrovačkih političkih stranaka i neovisnih lista unatrag možda i otkako je samostalne Hrvatske svodi na problem cestovne prometne odsječenosti ili izoliranosti našega područja od matice zemlje. Naravno, nitko razuman ne može zanijekati taj problem, opterećuje on i ukupan materijalni, pa i duhovni razvitak krajnjeg hrvatskog juga, narušava teritorijalnu cjelovitost države i stvara animozitete prema središnjim hrvatskim vlastima koji ga, vjerojatno u moru puno većih problema nikad nisu ni osjećali kao nešto suviše važno. Iako je za Lijepu našu Dubrovnik oduvijek bio geopolitički i strateški važan, ipak, kako potvrđuje politička i izborna kombinatorika, on je od sekundarne važnosti za sve hrvatske političke elite i vrhove. One to nikad neće priznati i zapravo prema Dubrovniku imaju jedan licemjeran odnos, ponoseći se njime pred "bijelim svijetom" i zaboravljajući sve to, tu kad su doma, odnosno na unutarnjem planu, davajući mu niže prioritete, osobito u prometnoj infrastrukturi. Politika je jedna okrutna utakmica ništa drugo nego međusobno suprotstavljenih materijalnim interesima povezanih skupina i njihovih vođa i igra brojki, posvuda i tu ne treba imati nikakve zablude. Ne možete imati bogzna kakvu političku snagu oslanjajući se samo na "golo" domoljublje, lokalpatriotizam ili patetične vapaje ako to nije temeljeno na konkretnim, materijalnim interesima onih kojima se obraćate. U suštini, to je traženje privilegija za "svoje" na uštrb "njihovih" što u konačnosti i ne mora, a najčešće i nije takozvana opća dobrobit. To nije prizivanje ravnopravnosti i jednakih mogućnosti za sve, to je prizivanje neravnopravnosti i nejednakih mogućnosti za sve i to je izvor trajnih sukoba, uključujući i ratove i toga će biti svugdje, u manjoj ili većoj mjeri i u tko zna koliko dalekoj budućnosti, a najvjerojatnije i uvijek. Dakle, od one stare i poštenim nakanima "iskovane" misli "zaboravite privatno, držite se javnog" malo je kad što i bilo, a razvidno je da veću izbornu težinu imaju oni koji "zaboravljaju javno i drže se privatnog". I ovdašnjoj čeljadi, kako se ispostavlja puno više se dopadaju oni koji se drže potonjeg, odnosno privatnog, koji imaju nešto ili puno materijalnog, koji su, makar i prividno moćni, živopisni, "nenormalni" i sve u svemu malo tko prema takvima može biti posve indiferentan. Točnije "zaokružiti" možebitno stručnog, ali i mirnog, "pitomog", poštenog i "svačijeg prijatelja". Dojam o takvima je uglavnom kako su "posve u redu", ali jednako tako da su i neučinkoviti, ma što značila ta "neučinkovitost". Nejasno je i "čija je" takva čeljad, a ozbiljan im je nedostatak i "što ne znaju za sebe, a kako će za nas". Po meni, sve bi to zapravo trebale biti prednosti, a ne nedostatci u nekoj idealnoj političkoj demokraciji, ali kako je i sa svim drugim idealima, nesretno skončaju. I ne odsad bogohulno je za većinu tvrditi da je i Pelješki most i auto-cesta sve do Prevlake za nas ovdje od iznimne važnosti, ali da ipak nije od najvećeg prioriteta s obzirom na ekonomsku snagu hrvatske države. To je za mnoge, osobito za političare ili one koji to kane postati praktično smrt, makar je posve jasno da je u kratkom roku ostvarenje tih projekata utopija i da je to "vapaj žednog u pustinji" već niz godina. Bit ću iskren, neko moje skromno znanje ekonomije govori mi kako bi svaka takozvana cost-benefit analiza spomenutih projekata pokazala da je riječ o neisplativim projektima, odnosno onima kojima je koeficijent ispod jedan, dakle daleko su manje koristi od troškova u nizu idućih godina. S druge strane, sve govori kako se moramo i teritorijalno i prometno integrirati u hrvatski prostor, ne smijemo biti otok, ali i biti otvoreni za stalna i još uvijek neprevaziđena posezanja velikosrpskih projektanata, koja istini za volju neće prestati ni nakon izgradnje Pelješkog mosta i auto-ceste Zagreb – Dubrovnik u cjelini. Međutim, potpuno je izvjesno da smo izgubili već deset godina, a izgubit ćemo zacijelo još deset svodeći sav politički program i sadžaj na potrebu izgradnje spomenute prometne infrastrukture, bez obzira o kojoj je političkoj opciji riječ. Vrlo je važno i već i odavno je trebalo uočiti da život i razvoj krajnjeg hrvatskog juga ne može stati zbog toga što nema Pelješkog mosta i auto-ceste. A ponovit ću i to da neće sve odmah i u kratkom roku nabolje krenuti kad se spomenuti objekti i izgrade. Kako nam je receptivni turizam, i to je posve izvjesno na rekao bih i neograničeni rok glavna skupina gospodarskih djelatnosti, jer on nije zasebna djelatnost i dalje ostaje temeljno pitanje zbog čega bi turisti i izletnici dolazili, trošili i dulje boravili u našim krajevima, a ne kako bi dolazili. Dakle, moramo imati tržišno privlačnu i konkurentnu ukupnu turističku ponudu, a ponuda nisu ni ceste ni mostovi. Uostalom, bezbroj je profitabilnih turističkih stjecišta na otocima, povezanih zračnim putem ili sporim brodovima, ali se prometni nedostatci, pa i prirodna ograničenja s "turističkim i poduzetničkim umijećem" višestruko nadoknađuju. Za takvo što potrebna je iznimna kreativnost, inovativnost, poduzetnost i upornost, brza prilagodljivost i nikad miran san. Znači, moraju se dati odgovori za život i razvoj "u međuvremenu", a toga, barem po meni, jako puno nedostaje i u programima političkih stranaka i onih, nazvat ćemo ih neovisnih. Makar takvih stvarno i nema, jer su svi ovisnici ovih ili onih interesa, kako da jesu "upakirani". Stanje čekanja i išćekivanja nekoga i nečega, cesta, mostova, moćnika i sl., kakvo traje već godinama, kao i svojevrsna kuknjava, makar nerijetko i opravdana, pogubno je za perspektive i Dubrovnika i hrvatskog juga uopće. Možda grubo zvuči, ali "svatko se o svom jadu zabavio", skoro svaka zemlja, pa i cijeli svijet i ako svatko od nas ne učini maksimalno što može, ako se u kratkom roku ne uklone prepreke htijućim poduzetnicima, ako ne prestane strah od profita i bogaćenja i ako se i dalje budemo mirili s prosječnošću, uspoređivali s gorim i najgorim, slabe su nade da će biti bolje, od ekonomije do demografske slike ovog dijela hrvatskog neba i zemlje. Ali nisam baš ni siguran, sudeći po svakidašnjici i ne samo političkoj, da potrebna "kritična masa" i uočava "problem međuvremena" i nisam baš siguran jesu li jače silnice progresa ili silnice regresa i ne odgovara li ipak baš ovakav "ritam Grada" većini. Ako je tako, onda ni po kojem pravu bolje nismo ni zaslužili, ma koliko se stalno trsili da jesmo. Možemo mi čekati da se poklope sve okolnosti koje nam idu u prilog i uklone sve okolnosti koje nam ne idu u prilog, možemo tražiti od svakoga političara ili svakoga od nas, običnih i neobičnih, da budemo idealni "po svim parametrima", ali nikad se neće poklopiti sve okolnosti i nikad i nitko od nas nikad neće biti idealan, pri čemu je važno da ukupno dobro nadjača ukupno loše i ništa više, ali idealno je neostvarivo i s tih "položaja" mora se graditi i nadograđivati po nekim općim mjerilima bolja sadašnjost i budućnost, bar za što veću "većinu", iako nikad za sve. Jer riječ je o čisto subjektivnom poimanju boljega, sreće i uspjeha.

 

HNB tečajna lista

25.06.2017
Srednji
JPY JPY
100
5,968305
CHF CHF
1
6,831213
GBP GBP
1
8,449090
USD USD
1
6,637328
EUR EUR
1
7,413232
$ Odabir valute
= Odabir valute