ANDRO VLAHUŠIĆ /2/

Arhiva - Osoba Dana Arhiva

ANDRO VLAHUŠIĆ

vlahusic

Je li Andro Vlahušić, prvi neposredno izabrani dubrovački gradonačelnik u neovisnoj hrvatskoj državi opravdao povjerenje svojih izbornika /glasača/ ili ipak nije, potvrdit će idući, za kojih 14 mjeseci lokalni izbori, ukoliko se na njima iznova "ukaže" kao kandidat udružene ljevice ili tako nekako. Takva je politička demokracija i ponovit ću, nema ništa bolje, makar to uopće ne znači da navodno uspješni moraju pobijediti, a navodno neuspješni izgubiti. I ne trebamo se zavaravati, politička borba ništa drugo nije nego sukob interesnih skupina, uglavnom materijalnih, pod "firmom" općeg, nacionalnog, vjerskog ili ideološkog. Kako bilo, i idući put većina će glasovati protiv, a ne za lik kandidata, o djelu neću, jer opet za većinu ono i nije važno u toj utakmici u kojoj prostora za razum ionako je uvijek bilo jako malo, a za emocije, pa i one negativne puno više, unatoč činjenicama. Sve u svemu, Andro je Vlahušić u svojoj predizbornoj promidžbi obećao jednu vedriju, optimističniju i prosperitetniju sliku Dubrovnika, gradsku upravu kao učinkovit servis građanima i poduzetnicima, mrežu suradnika koji će mu u tome pomagati i sve tako. Naravno, kako bi drugačije i dobio glasove, moglo bi se reći čak i uvjerljivo. Najčešće biračko uho voli čuti takve glasove i tonove i to svaki "daroviti" političar zna. Taman posla, ta neće im reći istinu o Gradu koji stagnira, pa i nazaduje, svejedno čijom krivicom, što se ionako neće nikad raščistiti do kraja. I neće im reći da ni on sam, pa ni sva ta silna gradska uprava i parauprava ne može bogzna što učiniti ni u tri, a nekmoli u jednom mandatu. Andru se Vlahušiću, barem po meni, mora priznati da ima silnu volju i energiju za moć, pa i hrabrost, bez čega nema uspjeha u okrutnoj političkoj utakmici. Pri tome je važno da je i imućan ili ga bar tako mnogi zamišljaju, a i arogancija i bahatost do neke mjere je poželjna za svakoga političara kojemu je cilj vlast i moć. A koji bi drugi cilj i bio. Birači cijene mirne, pametne, strpljive i nenametljive ljude, ali im glasove ne isporučuju, svejedno jesu li lijevog ili desnog svjetonazora. Obične su tlapnje o tome kako je običnom i neobičnom dubrovačkom puku dosta više i Vlahušića i Šuica i Vićana, bar zasad i da su na ovoj političkoj pozornici potrebni posve novi, najčešće se kaže ničim opterećeni, stručni i neovisni ljudi na samim vrhovima. Uostalom, i osobno sam takvog mišljenja, ali tako razmišlja ne više od pet do deset posto biračkog tijela koji izlazi na izbore. A reći ću i to, oni koji ne izlaze na izbore uglavnom sebe precjenjuju, a one koji izlaze ili se kandidiraju potcjenjuju. Biti gradonačelnik Dubrovnika, zastupati njegove, tj. opće interese i biti na usluzi građanima, grada s burnom prošlošću, pa i sadašnjošću, ne recimo još i budućnošću, s mentalitetom kakav jest i kao svaki mentalitet na dugi, pa i najduži rok uglavnom nepromjenljivim, držim užasno teškim poslom. Ne znam je li to hrabrost ili ne, ali otkako znam za sebe i ovaj Grad, pa i ono puka što znam, uvijek je važnije bilo tko stoji iza nečega, pa i najboljega, a ne što je to nešto, pa i najbolje, pa tek onda tko. Takav gard i te sumnje, uglavnom ta zatvorenost i sklonost raznim monopolima, to pozivanje na slavnu prošlost i navodno neprolaznu rentu nije nimalo pogodno tlo za bilo što ozbiljnije pokrenuti.     A onaj koji se usudi, potvrdilo se to niz puta, mora imati nadljudsku volju i energiju, uključujući i mogućnost gubljenja vlastitog zdravlja i zbog toga su učinci dubrovačkih gradonačelnika i gradske uprave, bez obzira na političke opcije, mizerni, uključujući i najnoviju "epizodu" s Androm Vlahušićem. Za Vlahušićeva mandata bi se, po meni moglo reći kako je puno toga započeo i pokrenuo, a skoro ništa dovršio, ako se neka čuda do svibnja iduće godine ne dogode. Što bi se reklo, ostvario je "veliki promet, a malu zaradu". Popuštao je tamo gdje ni po koju cijenu nije smio popuštati, ali vrijedi i obratno, nije popuštao tamo gdje je po logici stvari i političkoj pameti trebao popustiti. Raspršio se na tisuće frontova, rasipao energiju na brojne sterilne sastanke s domaćim i stranim "ljubiteljima najljepšeg grada na svijetu", od kojih ništa nije bilo. Doduše, to su činili i svi dubrovački gradonačelnici prije njega i to je jedna vrlo loša praksa. Nema toga protokola koji bi me prisilio da se sastanem s bilo kojom, pa i najuvaženijom ličnošću da sam gradonačelnik, ako nešto opipljivo ne donese Gradu, konkretnu i izvedivu ideju, ulaganje, pa makar neka donese i kamen, kako je kažu bilo u Dubrovačkoj Republici. A ne bi nigdje ni išao ako nemam što donijeti i nikad se na Gradskom vijeću Grada Dubrovnika o tome nije ni razgovaralo o učincima tih sastanaka. Ni Vlahušiću nije uspjelo odjeliti bitne od nebitnih interesa za Grad i njegove stanovnike. Znači nije vićan strateškom razmišljanju i jasnom određivanju prioriteta, jer ne mogu se ni u sto, a nekmoli jednom mandatu riješiti čak i stoljećima kumulirani gradski problemi. "Šurovao" je manje više sa svim interesnim skupinama, nerijetko međusobno i potpuno suprotstavljenim i to će mu možda pomoći za još jedan mandat, ali teško da će se razvojni ritam Grada tako pokrenuti. Andro Vlahušić također "boluje" od viška ega, toliko svojstvenog svakom vlastodršcu, bez velikog smisla za suradnju i kooperaciju. "Vjetar u leđa" dao mu je i zakon o neposrednim izborima gradonačelnika, koji su se diljem Lijepe naše pretvorili u "lokalne šerife", ali za to ih i ne treba kriviti. Stalno tvrdim da mi nismo još zreli za takozvanu neposrednu demokraciju i mora postojati neka korektura između Gradskog vijeća i gradonačelnika, kakvo je nekad bilo Gradsko poglavarstvo i što se potvrdilo daleko boljim rješenjem. Ovako se doista upitan legitimitet i kredibilitet gradonačelnika i praktično nemogućnost njegovog smjenjivanja brani legalitetom, odnosno takozvanim pravnim pozitivizmom. To u praksi znači, pričajte vi, galamite koliko god hoćete, čak i s pravom, ali mene je izabrao narod i kako god radio, čak i protivno njegovim interesima i to je najbolji dokaz da sam nepogrešiv bar četiri godine. To je užas, to da se gruba suština brani formom i nije malo onih kojima je to najjači argument i među običnim i neobičnim biračima. Tu prestaje svaki razgovor i komunikacija s onima koji drugačije misle, ajmo reći i razboritima. Ali i bez obzira na sve pobrojano, i dalje sam na onoj da zasad vidim samo Andra Vlahušića i Dubravku Šuicu, kakvi god da jesu, na položaju starog ili novog gradonačelnika Grada Dubrovnika koji mogu proći demokratsku proceduru, kakva i ona da jest. Posve je moguće da ih ima i još, ali zbog ovoga ili onoga, možda čak i nebitnog, ali u političkoj demokraciji užasno bitnog, spomenutu proceduru teško mogu proći. Jer, i to treba ponoviti, politika je nešto posve drugo, uglavnom iracionalno, pa i emotivno, a i sam izbor može biti rezultat spleta okolnosti i uvijek se svodi na gole materijalne interese, a ne nikakvu patetiku. Primjerice, sve do nedavnog ubojstva u židovskoj osnovnoj školi u Toulouseu od strane islamskog terorista socijalistički kandidat Francoise Hollande "kotirao" je po svim anketama kao nadmoćni pobjednik za francuskog predsjednika u srazu s desničarom i ekonomski neuspješnim Nicolasom Sarkozyjem. Ali kad je ubojicu Muhammeda Meraha ubila francuska policija, "Sarku" je pobjeda praktično došla na pladanj. Naime, u prvi plan je izbila nacionalna sigurnost, a ne posrnula francuska ekonomija. Dojam je većine Francuza kako se Sarkozy može uspješnije nositi s imigrantskim terorizmom od "mlitavog" Hollandea i sve su predizborne ankete to i potvrdile. Iako se zna da je u Francuskoj vrlo jak lijevi, socijalistički blok i da je tamošnji mentalitet najčešće socijalistički. Što će biti u Dubrovniku u prvom političkom planu u svibnju 2013. tek će se vidjeti i mora se biti suzdržan u prognozama. Naime otpočela je potraga za "trećim čovjekom" koji bi imao "kritičnu masu" iza sebe i promijenio ukupan "gard" Dubrovnika i učinio ga samosvojnim, oslobođenim od stranačkih centralizama i stege koji mu nisu ništa dobroga donijeli. To mi se čini privlačnim, ali tek će predstojeći lokalni izbori i demokratska procedura potvrditi je li taj "treći čovjek" potreban. Jer, to uvijek treba imati na umu, politika je nešto posve drugo, čak i neshvatljivo, poput, recimo ljubavi.

HNB tečajna lista

25.06.2017
Srednji
JPY JPY
100
5,968305
CHF CHF
1
6,831213
GBP GBP
1
8,449090
USD USD
1
6,637328
EUR EUR
1
7,413232
$ Odabir valute
= Odabir valute