EKOLOGIJA VS EKONOMIJA

Arhiva - /PRI/VIĐENJA Arhiva

Čitajući nedavno, bar za mene, znamenitu knjigu "Ekonomika i okoliš" Ebana S. Goodsteina zaključio sam i to ću priznati, koliko su moja znanja o ekologiji ili okolišu zapravo jadna, a nisu bogzna što ni i o sve aktualnijoj temi – odnosu između ekologije i ekonomije, ekologa i ekonomista. Usuđujem se reći, makar to nije nikakva utjeha, niti bilo kakve usporedba s bilo čime, recimo tako lošijim, ne mogu biti utjeha za bilo koga, da ta osobito ekološka, ali i ekonomska znanja na primjenljivoj ili aplikativnoj razini kod goleme većine, pa čak i vođa raznih ekoloških pokreta također nisu bogzna što, pa možda su i manja. Svi ti, nerijetko i žestoki sukobi, nazovimo ih tako "ekologa" i "ekonomista" završe na čisto političkim, pa i politikantskim prepucavanjima, čak i vrlo ružno. Pri tome sam se i osobno uvjerio da su takozvani ekolozi, "čuvari okoliša u najširem smislu", možda i dobronamjerni "skrbnici" navodno neograničeno i neizmjerno lijepe prirodne dubrovačke baštine ustvari manje demokratični i više isključivi od takozvanih političara, kako ih oni zovu, ma koje opcije potonji bili. Znam da će podosta njih biti ljuti, ali za mene jedini pravi i svijetu uvijek privlačni simbol Dubrovnika su njegovi očuvani miri, u širem smislu povijesna jezgra kao cjelina, a ne Srđ, odnosno plato Bosanke. Apsolutni sam zagovornik svekolikog pluralizma, demokracije i različitosti, to je bogatstvo za svako društvo i državu, uvjet njihovog progresa i perspektiva. Međutim, to nipošto ne znači da primjerice neka civilna udruga ili alternativa, samo zbog toga što je civilna udruga ili alternativa oporba prevladavajućem razmišljanju, po nekom automatizmu u pravu. Čuo sam na vlastite uši i bio svjedok vrlo ružnih reakcija, pa i posredstvom medija od strane navodno neovisnih i neutralnih "alternativaca" kako su njihovi suparnici, možda i protivnici, dakle aktualne vlasti i zainteresirani ulagači obični neznalice, primitivci, profiteri i društvene štetočine, bez valjanih argumenata, ali i prostora za demokratski i hladni dijalog. Raspravljat se na najširoj demokratskoj osnovi, u ovome slučaju o odnosu ekoloških i ekonomskih ciljeva i posljedica u nekome projektu, primjerice o HE "Ombla" i "Golf Parku Dubrovnik" može i mora, ali s jasnim i stručnim argumentima i "za" i "protiv", mirno i uljudno. Ali se mora i o tim i svim drugim, i ne samo za Dubrovnik značajnim ulaganjima donijeti i konačna odluka na nadležnim tijelima u okviru hrvatskog političkog i zakonskog sustava kakav jest, unatoč tome što nije svima po volji i neće nikad ni biti. Sve ostalo vodi u anarhiju, sa znamo kakvim posljedicama. Pri tome, valja znati i to da nijedan poduzetnički pothvat nije posve lišen rizika i privatnog i javnog, ekološkog i ekonomskog. Nedvojbene su i koristi i žrtve i ne može biti samo jedno ili drugo. Na navodno mogućoj potpunoj sigurnosti i izvjesnosti propao je i socijalizam i komunizam, a na potpunoj nesigurnosti i neizvjesnosti razvio se kapitalizam sa svim svojim blagodatima, naravno i s ponekad grubim posljedicama, koje su ipak znatno manje, ako ćemo objektivno sagledavati svijet koji nas okružuje. Nema se argumenata za tvrdnju da je jučer bilo bolje nego danas, makar u materijalnom smislu, ali već u duhovnom i nisam siguran. Ma koliko da je taj kapitalizam sad u krizi, jednako kao i demokracija, sve alternative koje se nude dokazano su lošije i vode u totalitarističke i kolektivističke poretke u kojima nema mjesta za svakog čovjeka "pod suncem", pa čak nema ni "stajaćih mjesta". Prirodno je za one koji zapravo dijele, a ne stvaraju nove vrijednosti da se opiru bilo kakvim promjenama, da mistificiraju ekologiju i svoju navodnu skrb za okoliš, pa i to da su im nepodnošljivi koji drugačije razmišljaju. Makar i sami ne znaju da su i oni političari, a nerijetko im nisu mili ni oni koji imaju ni oni koji nemaju, ma kako su došli do onoga što imaju ili nemaju. Naravno, i umjetnik i nastavnik i slični stvaraju novu, iako ne materijalnu, nego duhovnu vrijednost i to jednako treba cijeniti. Međutim, netko prije njega mora stvoriti novu materijalnu vrijednost, platiti poreze, doprinose, dobavljače i državu kako bi umjetniku, nastavniku i ostalim "neproizvodnim" strukama omogućio stvarati i zarađivati. Negdje pročitah kako je pet stotina najboljih svjetskih poduzetnika i menadžera ravno po znanju i stručnosti pet stotina znanstvenika. S time da se spomenutih pet stotina najboljih svjetskih poduzetnika suočava s milijunima nepoznanica i izazova, a znanstvenici i stručnjaci u nekoj grani ipak znatno manje. "Arhitektura" tržišta, industrije, poduzetništva i profita nerijetko nije baš prijemčiva oku nekog estetičara, ekologa ili umjetnika, tako je i po cijelom razvijenom svijetu. Nekima je i mrska, kao i njezini stvaratelji i poduzetnici, to je bar razvidno i teško da drugačija može biti. Oni koji dobronamjerno upozoravaju na devastaciju okoliša, ali i oni kojima je to paravan za nešto drugo, uglavnom ne nude nikakva rješenja i najčešće sve svode na frazu o "održivom razvoju" ili nekoj ravnoteži između ekoloških i ekonomskih interesa, ne objašnjavajući i ne dokazujući kako je to moguće postići. Ekologija, za razliku od ekonomije nije egzaktna, zapravo je relativna i najčešćoj čeljadi više odgovara pozivati se na nju, osobito ako je ta čeljad situirana, odnosno egzistencijalno osigurana. To još uvijek ne znači da "ekolozi" ili zeleni nisu u pravu, ali jednako tako i ne znači da su baš uvijek u pravu. Kao i u svemu ostalome, što je naša svakidašnjica, golema većina, ne samo onih koji hinjeno ili iskreno "skrbe" o okolišu, znaju što neće, ali ne i što hoće, uzgred da je to što hoće i izvedivo. Bit ću i konkretan, na temelju raspoloživih informacija i dokučivih znanja, za mene je HE "Ombla" po cost-benefit analizi /koristi, uglavnom ekonomske naspram štetama, uglavnom ekološkim/ štetan projekt, ali je "Golf Park Dubrovnik", bolje ga je nazvati "Turistički centar Dubrovnik" prihvatljiv projekt u gabaritima i koncepciji kakva je predočena, jer će od njega izravne ekonomske koristi na dugi rok imati i naše šire područje i naši sugrađani. Imat će i ulagač, čega se ne treba bojati, ta zašto bi uopće i ulagao i kako bi se svijet uopće pokretao i razvijao. Ipak, o potonjem projektu bilo bi poželjno organizirati referendum, ne zato što je gradonačelnik Andro Vlahušić referendum građanima obećao i na tom obećanju navodno dobio izbore. Ma dajte molim vas, krećem se svakodnevno među najčešćim biračima i nitko tada nije ni spominjao referendum kao motiv njegove odluke, nego najčešće se glasovalo protiv dotadašnje HDZ-ovske vlasti i Dubravke Šuica. A da birači pamte obećanja, u Gradu bi se svake godine trebale mijenjati vlasti, a to se nešto baš i ne događa. Ovdje se izbori ne dobivaju, nego ih gube dotadašnji vlastodršci i tako će opet biti u svibnju 2013. Osim ako sadašnji vlastodršci predvođeni Androm Vlahušićem uvjere većinu birača da je sve moralo biti kako je bilo i da se obećanja nisu mogla ispuniti jer su bila izvan njihove moći. Referendum o "Golf Parku Dubrovnik" iznimno je potreban i važan jer će dati odgovor na pitanje u kojem će smjeru ili uopće neće ići Dubrovnik u idućih možda i pola stoljeća. Međutim, referendum mora biti stručno pripremljen, s jasnim dokazima o njegovim pozitivnim utjecajima na lokalnu ekonomiju i održiv okoliš, inače ga nema smisla ni održati. Ne može se referendum, čak ni zakonski održati tek tako, bez valjane argumentacije, odnosno razloga i glasač mora biti upućen o onome o čemu se izjašnjava. Iako se, barem je moje razmišljanje takvo, i referendumi svode na izjašnjavanje o ovoj ili onoj vlasti ili pojedincu, dakle ovoj ili onoj politici, a ne o meritumu stvari. Jer i ovdje je važno tko, a ne što stoji iza nečega ili nekoga, ne razmišljajući o budućim posljedicama odluke, a to nam se i u drugim, pa i osobnim područjima događa. Pored toga, što je zadaća prije svega u ovom slučaju Grada Dubrovnika i njegovih stručnjaka, potrebna je i procjena financijske snage i vjerodostojnosti ulagača, čvrsta bankarska jamstva i sve ostalo da će se projekt realizirati u svim sastavnicima i rokovima kakav je predočen i donešen. Nedopustivo bi bilo da se projekt obustavi zbog nedostatka novca, da se manje utroši u zaštitu okoliša nego što studija utjecaja na okoliš predviđa i slično, što bi "proizvelo" suprotne, odnosno negativne i nepopravljivo štetne učinke i za Grad Dubrovnik, njegovo stanovništvo, okoliš i sl. Činjenica je u ova dva desetljeća da su nam ulagači druge ili treće klase, sumnjivih nakana i ne znam kakvog kapitala. To je jedna zasebna tema, to zbog čega Dubrovnik nije privlačan uglednim svjetskim brandovima i poduzetnicima. Uzgred, usrdno bi preporučio političarima da se klone bilo kakvih obećanja, pa i onih koja se u trenutku iznošenja čine realnim, jer živimo u iznimno promjenljivom i brzom vremenu i nerijetko se događa da ono što se danas čini realnim, već sutra je utopija. Istini za volju, najčešćem uhu mila su obećanja, čak i kad je svjestan kako se ne mogu obistiniti, ali mi se čini, nakon svega, da ta vremena pomalo i prolaze.

HNB tečajna lista

25.06.2017
Srednji
JPY JPY
100
5,968305
CHF CHF
1
6,831213
GBP GBP
1
8,449090
USD USD
1
6,637328
EUR EUR
1
7,413232
$ Odabir valute
= Odabir valute