SLAVEN TOLJ

Arhiva - Osoba Dana Arhiva

SLAVEN TOLJ

slaventolj

"Gradom vladaju kriminalni tipovi" kaže tako poznati konceptualist i voditelj "Art radionice Lazareti" Slaven Tolj. To je uvijek milozvučno, uglavnom kod nezadovoljnika, pa i gubitnika, kojih kao da je s recesijom sve više ili možda točnije, kod onih koji sebe precijenjuju, a i takvih je sve više i više. Konceptualizam, kako ga ja shvaćam, nije mi baš omiljen, što je naravno osoban stav i nikoga ne obvezuje i nisam kompetentan o tome raspravljati. Ali ni o ukusima ne treba raspravljati niti ih bilo kome "naturati", što je za vlastito zdravlje i najbolje. Općenito ću reći da nisam zaljubljenik umjetnosti koja zagovara "ispravljanje krivih linija", stvaranje nekih slika ili ideja u kojima nema mjesta za sve ljude ili uopće stvaranje nekih idealnih, pokaže se i utopističkih predodžbi o svijetu i našoj misiji u njemu. Draži mi je, uvjetno nazvani kaos i nered, nego umjetni red, sklad i predvidljivost. U tome vidim nešto odvratno elitističko s potencijalom čak i kolektivističkog i totalitarnog. Svojom ili nečijom drugom voljom, svejedno, Slaven Tolj prometnuo se u jednog od vodećih kulturnih, a možda i ne htijući i političkih alternativaca u Dubrovniku, pa i šire. Treba mu priznati, koliko o tome znam, da se "Art radionica Lazareti" zahvaljujući vjerojatno najviše njemu, prometnula u doista kvalitetnu, nazovimo je alternativnu kulturnu, pa i umjetničku pozornicu. Međutim, i on sam treba priznati da mu je Grad Dubrovnik odavno, već i više od dva desetljeća, ako se ne varam u tome pomogao, dodjelom dvije lađe na besplatno korištenje na 25 godina i stalnim novčanim potporama u spomenutom razdoblju. Pri tome ga nitko nije ni pitao što to on tamo radi i može li se baš sve svesti pod izraz "alternativna kultura i umjetnost" ili tako nekako. Gradske vlasti, ove ili one, pa i najčešća čeljad, naprosto se boje suočiti s takozvanim kulturnjacima ili umjetnicima, posebice alternativnim, ali i "službenim", u strahu da ih ovi ne proglase primitivcima i političarima u najpogrdnijem značenju. Svi oni zapravo imaju "strah u kostima" i izbjegavaju "bliske susrete" s "kulturnjacima i umjetnicima" pa i kad je riječ o načinu upravljanja, kadroviranju i financijama, jer ovi će to, skupa s medijima, odmah "prevesti" na takozvane političke pritiske na "nevinu kulturu i umjetnost", uz gromoglasno i nekritičko odobravanje medija i do pandemijskih razmjera anonimusa po internet portalima i komentarima, što se nerijetko pretvara u hajke. Ne znam kako je posljednjih godina, valjda puno bolje, ali u doba kad sam bio član Gradskog poglavarstva Grada Dubrovnika, početkom ovoga tisućljeća puno toga što se tiče upravljanja, namjene i događanja u prostorima "Art radionice Lazareti" nije štimalo, dobivali smo i anonimna pisma "da se ne prtimo u Art radionicu Lazarete", a s više mjesta smo upozoreni da se i priprema "okupacija cijelih Lazareta" od strane inozemnih ulagača, protiv onih kojih se sada Slaven Tolj žestoko opire iako je riječ o privatnom, a ne "našem" zemljištu na Srđu. Naravno, ne mora ni to biti argument protiv osporavanja projekta "Golf Park Dubrovnik", ali ne mogu se oteti dojmu da smo nerijetko skloni ugrožavati tuđe interese i sami se osjećati ugroženim kad su u pitanju naši interesi. To je prirodno, ali nije baš uvijek u redu. Uzgred, ne ulazeći u umjetničke aspekte svekolike dubrovačke kulture, uključujući i alternativnu i u tim ustanovama ima politike čak i više nego u "klasičnoj" politici i licemjerno je tvrditi drugačije. A u kulturnim ustanovama gdje je vlasnik Grad Dubrovnik, koji je "per se" politička institucija i koji je odgovoran za racionalno trošenje novca poreznih obveznika, za neke i kriminalaca i "profitera", mora je i biti i tako je u cijelom demokratskom svijetu, sviđalo se to nekome ili ne. I sviđao se ili ne nekima gradonačelnik Andro Vlahušić danas, Dubravka Šuica jučer ili sutra tko zna tko. Odvratno mi je kad se, što nije rijetko, brane ništa drugo nego privatni interesi ili interesi nekih uskih i pohlepnih skupina na način da se tvrdi kako bi one bolje zastupali opće ili javne interese od onih koji su legitimnom i demokratskom procedurom izabrani da to čine i što je posve u skladu sa zakonom. Ako zakoni nisu dobri, promijenimo ih opet u legalnoj demokratskoj proceduri, a dok su na snazi moraju se provoditi i nije na njihovim provoditeljima da ih tumače i stavljaju u nejednak položaj one na koje se odnose, dakle na sve građane. To je abeceda demokracije, koju kako rekoh, kao i slobodu, svatko baš i ne voli. A volju većine, makar i nevoljko, treba poštivati, koliko god je sumnjivo kako ona nastaje. Uopće nije sigurno, da se i to razumijemo, kako bi tako komplicirani grad kakav jest Dubrovnik već i stoljećima, bolje vodili recimo neki umjetnici, navodno ničim opterećeni ili neutralni profesori ili inženjeri od nekih slabije obrazovanih i navodno primitivnih i nekulturnih, poduzetnika i sl. Ne znam, primjerice, koliko su obrazovani konavoski načelnik Luka Korda ili primoštenski Stipe Petrina, ali su po meni vrlo uspješni, a čini se i po onima koji ih biraju, dakle narodu. Politika i politička tehnologija nešto je posve drugo od kulture i kulturne tehnologije i sl. Tu "situaciju" po meni briljantno je opisao Friedrich Hayek, a sam lik vođa Gustave Le Bon i s njima se slažem, iako je jedan klasičan liberal, a drugi klasičan konzervativac. Žalosno je od Slavena Tolja da u nedostatku valjane argumentacije za svoje tvrdnje pribjegne uličnom rječniku i klevetanju i gradske vođe proglasi "kriminalnim tipovima", a i inače već godinama "gadi" lokalne političare i njima slične po raznim medijima, nerijetko bez valjane podloge i s nekih "visina" koje nemaju veze s realnim svijetom. Ne znam točno na koga se Toljeva "paljba" sve odnosi, treba ih poimence navesti, ali to je i "pljuska" dubrovačkom biračkom tijelu, odnosno svim našim sugrađanima, za koga god da su glasovali. Makar me to sve skupa ne iznenađuje i uvijek sam tvrdio da su političari zapravo demokratičniji od takozvanih kulturnjaka i umjetnika. Čak su i manje tašti i sujetni. Treba znati i to da posao političara, osobito vladajućih nije nimalo lagan kako se to čini alternativcima ovakvim ili onakvim. A i svojevrsna je hrabrost pojaviti se na kandidatskim listama, a nikakva klevetati i vrijeđati po raznim kantunima i portalima, što je naša svakidašnjica. Tolju ipak treba priznati hrabrost, što nije malo, ali to ne znači da je u svemu u pravu, pa i u onome što mu nije struka. Ne mislim ovime braniti političare, ali tvrdim da oni nisu ništa lošiji ni bolji od onih koji to nisu, od recimo ostalog običnog i neobičnog puka. Bez obzira jesu li političari na vlasti ili u oporbi. Potrebni su i jedni i drugi, a tek kad bude dovoljno bogatstva i potpuna zaposlenost, političari neće biti potrebni. A to ćemo, kako ide, pričekati još par stotina i više godina. Dokle god se moraju utvrđivati prioriteti višeg i nižeg reda, trebat će i političari. Koliko su nužno zlo, barem zasad političari, toliko su i nužno zlo svi drugi koji se "prave" da nisu ili stvarno nisu. A i inače su mi dosadile priče o "nužnom zlu", "lijenom i glupom narodu", pogledi "s visine na nizinu" i stalna uvjeravanja kako su na vlasti uvijek takozvani krivi, a izvan vlasti pravi ljudi. I tko to tamo tamo tvrdi i s kakvim dokazima da su oni na vlasti uvijek u krivu, a oni koji nisu uvijek u pravu. Tvrdim vam da "stvari" nisu tako jednostavne, odnosno nisu ni crne ni bijele i na to se treba naviknuti, kako ne bi bili u trajnom stanju razočaranja, hinjenog ili ne, svejedno. Problem je u tome što vlast, bilo kakva da jest, mora nuditi i provoditi rješenja, uzimajući u obzir puno više "varijabli" za razliku od kulturne alternative, pa i političke oporbe, koje, kakve su ovdje kod nas već i desetljećima, znaju što neće, a to je uglavnom što vlast hoće. Zaključit ću, ni sam nisam zadovoljan koječim tu po Gradu, od običnih do neobičnih ljudi, potreban je i veći kritički angažman, osobito takozvanih intelektualaca, potrebna je u ovim teškim vremenima i iznimna hrabrost za tako što, a ni osobna cijena nije mala. Međutim, ne držim ni točnim to stalno p/r/ozivanje Grada, ustvari njegove čeljadi drugačijih viđenja, jer Grad je apstrakcija, a čeljad nije. Kakav god da jest Dubrovnik i kakva god da jest njegova čeljad, nikad nije i niti će ikad biti ni duhovna ni zemljopisna provincija. Ono što sada nedostaje, to je konstruktivna, a ne destruktivna energija, pozitivan i optimističan način razmišljanja. Usudio bih se reći i vrlo česte čeljadi i uglavnom negativan "gard" prema stvarateljima novih materijalnih vrijednosti, odnosno poduzetnicima, onim istim koji su i stoljećima najzaslužniji za sve to. Koliko god to možda i apsurdno izgledalo, puno su se isplativijim pokazala poduzetnička ulaganja od ulaganja u kulturu "duha". Jer, ako je zadaća "duhovnjaka" uvijek bila učiniti čovjeka boljim, tolerantnijim, općenito duhovno zdravijim, ma što to značilo, oni u tome nisu uspjeli. Naravno, to ne znači odustati "od duhovnih ulaganja", ali znači biti obazriviji i strpljiviji prema onima koji skrbe o materijalnim vrijednostima, ma koliko god nam se ne dopadali ili im zavidni bili.

 

HNB tečajna lista

18.10.2017
Srednji
JPY JPY
100
5,689852
CHF CHF
1
6,530849
GBP GBP
1
8,459397
USD USD
1
6,381966
EUR EUR
1
7,502639
$ Odabir valute
= Odabir valute