ŠTEDJETI ILI TROŠITI?

Arhiva - /PRI/VIĐENJA Arhiva

Tmurne su se prognoze mogućnosti izlaska iz duboke recesije nadvile nad hrvatskom ekonomijom i poduzetništvom i čini se da se nisu promijenile ni nedavnom promjenom izvršne vlasti, odnosno Vlade i dolaskom lijeve koalicije predvođene SDP-om i Zoranom Milanovićem. "Autori" takvih prognoza su i Međunarodni monetarni fond, ugledne međunarodne rejting agencije, makroekonomski stručnjaci, bankarski analitičari, a teško mogu drugačije razmišljati i svi oni, obični i neobični ljudi i s manje znanja koji na sebi i u sebi osjećaju sve tegobe i posljedice krize. Egzistencijalni strah "uvukao se u kosti" skoro pa svakoga od nas, povjerenje u politiku, vlast i vođe na najnižoj je razini, demokracija ne velikoj kušnji, bude se i inače nikad zatomljene kojekakve mržnje i predrasude, svakidašnjica nam je monotona i apatična, pričamo o nekoj navodno boljoj prošlosti i ne pričamo o moguće boljoj budućnosti. Besplodno se uspoređujemo s ovim ili onim, za sve naše jade kriv nam je netko drugi i drugačiji, pa i oni kojih više uopće i nema ili su daleko od nas, precjenjujemo sebe i potcjenjujemo druge, ne učimo se ni na vlastitim, nekmoli na tuđim greškama i dalje smo uvjerenja da će se formom promijeniti sadržaj. Čeljad, barem ona većina koju koliko-toliko /po/znajem djeluje mi razočarano i začuđeno, s pravom ili ne, svejedno. Kao da je sve iznenađuje i kiša i sunce i postupanje "po pravilima" i odstupanje "od pravila" i svaki, pa i najmanji poremećaj, inače sve u svemu "ustajale močvare". Ponekad mi se učini da se zapravo sve više divimo Gradu, njegovim davno prohujalim vremenima, ljudima i običajima i naprosto držimo da se to sve, samo po sebi moralo nastaviti po nekakvom automatizmu, "prirodnom" slijedu stvari i da je to netko zločesti sve zaustavio. A ja vam tvrdim da svako vrijeme i prostor ima svoja "pravila", ljude, kriterije, uzroke i razloge i nema nikakvog uporišta u tvrdnji da je nekad nešto bilo bolje od onoga danas. I svako vrijeme i prostor od ljudi traži nove prilagodbe, drugačiji tretman istih tema i dilema. I dobro je da je tako i ako to ne shvatimo i prihvatimo dogodit će nam se to što nam događa. Već i godinama, ali u posljednje vrijeme sve razvidnije i u globalnim okvirima, tako i ovdje kod nas i u Hrvatskoj i Dubrovniku središnja je dvojba koju terapiju primijeniti za izlazak iz ekonomske recesije i gospodarski oporavak – u najkraćem naglaskom na mjerama koje potiču štednju, odnosno financijsku disciplinu ili onima koji potiču potrošnju kao preduvjet proizvodnje. U neku ruku, to je dvojba između deflacije, tj. kretanja kada puno robe "trči" za malo novca ili inflacije, tj. kretanja kada puno novca "trči" za znatno manje robe. Ovo s čime se sad suočavamo zapravo je deflacija koja nije nimalo bolja terapija od inflacije, iako sa stajališta ekonomskog zdravlja države i pojedinca ni jedno ni drugo nisu dobri. Slabije nacionalne ekonomije i njihove politike sklonije su poticanju, odnosno ohrabrivanju potrošnje, time i proizvodnje, a razvijenije obratno, poticanju štednje, osobito u javnoj potrošnji. "Kolovođa" modela štednje kao lijeka protiv ekonomske recesije je prije svega bogata Njemačka, a modela poticanja potrošnje Italija, Španjolska, Portugal i Grčka. Ostale zemlje primjenjuju neki hibrid, s promjenljivim učincima. Problem je u tome i posvuda, osim u razvijenim ekonomijama, što politika poticanja štednje, drastičnog smanjivanja javne potrošnje i upravne administracije, odricanja i sustezanja čak i od osobne potrošnje njihovim zagovarateljima ne donosi većinske glasove, kako pokazuju rezultati izbora posljednjih godina u nizu zemalja. Može se govoriti čak i o političkoj demokraciji u krizi ili na umoru, jer uopće ne jamči da se njezinom procedurom može doći do najboljeg ekonomskog rješenja. U Italiji i Grčkoj demokracija je zapravo suspendirana, te zemlje vode nametnuti tehnokrati bez izbornog legitimiteta, a lako je moguće da se taj "recept" počne primjenjivati i u nizu ostalih dužničkih i dubokom ekonomskom krizom zahvaćenih zemalja. Ne dovodi se u pitanje kapitalistički poredak, ali svakako je vrlo upitna njegova možda i najvažnija sastavnica - ekonomska demokracija. Po meni, koliko god apsurdno zvučalo, najučinkovitiji lijek protiv ekonomske, pa i svih ostalih recesija je poticanje svih oblika potrošnje, uključujući čak i devalvaciju kune i rast inflacije. Apsurdno je zbog toga što je, doduše prekomjerna svakovrsna potrošnja iznad stvarnih mogućnosti i dovela do ekonomske krize posvuda, pa i kod nas, uključujući i enormnu unutarnju i vanjsku zaduženost, nelikvidnost i averziju prema novim ulaganjima i poduzetničkim pothvatima. Otprilike, uzroke ukloniti njihovim posljedicama! Neobjektivno je već sad "iz svih oružja" rušiti mjere, pa i članove hrvatske Vlade lijevog centra Zorana Milanovića, jer rezultati, makar indikativni, bit će poznati tek nakon godinu dana, a u cjelini možda tek na isteku četverogodišnjeg mandata. Jer, ovo što se sad događa, čiste su frustracije gubitnika s desnog spektra hrvatske političke pozornice, onih istih koji su s prekidom od tri i pol godine u proteklih dvadeset godina i doveli Lijepu našu na rub bankrota, ovako ili onako. Makar sumnjam da se žestokom poreznom presijom, tvrdokornom monetarnom politikom i naglaskom na raspodjelu, a ne stvaranje novih vrijednosti i njihovih protagonista mogu i zamisliti blistavije hrvatske ekonomske perspektive. Nažalost, uopće i ne uočavam, otkako je nove i neovisne Hrvatske kvalitetnu i općim interesima predanu hrvatsku političku klasu na svim razinama vlasti. Izuzetaka ima i bit će ih uvijek, ali znano je da napredak temeljen na izuzetcima nije i pravilo. Znam samo da i naša zemlja mora izgraditi, ne samo normativno, što već uglavnom i jest, nego i praktično održiv politički okvir u kojemu će svi razvojni potencijali, počevši od ljudi do prirodnih resursa, koji su i svi na neki način kao i svugdje ograničeni i tu se ne zavaravajmo, jamčiti sadržajan, slobodan i zdrav život svakom čovjeku. Meni se čini da bi tome pridonijeli svi napori koji su usmjereni u bolju budućnost, a ne "bolju" prošlost koja je ionako svršeno vrijeme i čime ništa ne rješavamo. kao i otklon brojnih nepotrebnih, osobito ideoloških podjela. Vjerujem da je takva Hrvatska i takav Dubrovnik moguć.

HNB tečajna lista

18.10.2017
Srednji
JPY JPY
100
5,689852
CHF CHF
1
6,530849
GBP GBP
1
8,459397
USD USD
1
6,381966
EUR EUR
1
7,502639
$ Odabir valute
= Odabir valute