TOMISLAV KARAMARKO /2/

Arhiva - Osoba Dana Arhiva

TOMISLAV KARAMARKO

karamark

Možda i ne bi trebalo davati osobito značenje izboru Tomislava Karamarka za novog, četvrtog po redu predsjednika HDZ-a, da nije riječ o ipak najjačoj hrvatskoj političkoj stranci, a još više da nije riječ o posve mogućem idućem vođi hrvatskog naroda i premijeru, barem kako piše u Ustavu.Tema o liku i djelu Tomislava Karamarka već je potrošena, svakako da nije "pao s neba" i HDZ je izabrao predsjednika sukladno trenutačnom odnosu snaga u toj stranci, ne spekulirajući kako je do njega došlo. Držim da do nikakvog raskola u HDZ-u nakon ovih izbora neće doći, vrana vrani oči kopati neće, kad se sve slegne i kad se shvati i prihvati da su i dalje interesi vječni, a sve ostalo je prolazno i da gubitnici ipak nemaju gdje drugdje ići, jer se već pokazalo i dokazalo da "odmetnici" nisu uspijevali sa svojim "bijegovima" ili u novim strankama. Sigurno je samo to da policijski milje iz kojega dolazi Karamarko u vrh hrvatske politike "jamči" drugačiji karakter vlasti, kako i sam kaže "croatizaciju" Hrvatske i neku novu hrvatsku neovisnost, ma što to uopće značilo. Opet će se "propitkivat" tko je veći, tko manji, a tko nikakav Hrvat, dok i inače politički neatraktivne, ali egzistencijalno prevažne teme poput posrnule ekonomije i socijalne države bit će u drugom planu. Naravno, to je i legitimno i demokratski, a i kakva bi to desnica, ovaj put na čelu s Karamarkom bila da nije takva. U vremenima grubim, a ova su takva, uspinju se inače i desne i konzervativne političke opcije sa svojim mantrama o navodno izdanim nacionalnim interesima, udbašima i kosovcima svuda oko nas, "krivim" ili "pravim" Hrvatima i sve u svemu iznevjerenim očekivanjima od vladajuće lijeve koalicije. Za takve teme i dileme HDZ-ovcima se optimalnom osobom učinio Tomislav Karamarko, ne ulazeći sad još i u neke teorije zavjere i urote po kojima je on došao na vrh hrvatske desnice. Uzgred, njegova pobjeda nije nikakvo iznenađenje, izgradio je najbolju infrastrukturu i ispleo mrežu svojih ljudi tamo gdje je to i najvažnije i zapravo su svi protukandidati ispali samo autsajderi, osim Milana Kujundžića koji je "pao" tek u drugom krugu i vjerujem onima koji su znali za ishod ovih stranačkih izbora još i prije mjesec dana. Ipak mi se čini začuđujućim da nakon svega što se na izborima izdogađalo nije prošao upravo Milan Kujundžić, inače ravnatelj kliničke bolnice "Dubrava", koji je također čvrsti desničar i antikomunist, ali nije ni oportunist, niti kompromitiran niti iz policijskog miljea kao Tomislav Karamarko. Tu se pokazala jedino i samo nadmoćnost Karamarkove logistike, ma što pod njom predmnijevali. Ostaje i otvoreno pitanje kako će funkcionirati tandem Tomislav Karamarko – Drago Prgomet na vrhu HDZ-a. Naime, Prgomet je izabran za zamjenika Karamarka i Kujundžićev je čovjek, ali je i tu vjerojatno kako problema neće biti. Je li Karamarko prirodni sljednik Iva Sanadera ili je nešto posve drugo, tek će se vidjeti. Međutim, po meni nije Sanaderov "kalibar" ni po gardu, ni po karizmi ni po liderskom potencijalu. Uostalom, Sanader je dokazao svoj reformski kapacitet, zatomio je pritajene nacionalističke strasti, ubrzao pristup Hrvatske Europskoj unijii na neki način učinio Hrvatsku prihvatljivom zemljom onima koji su nam važni. Ali i Ivo Sanader bio je, reklo bi se žrtva vlastite pohlepe, uostalom kao i mnogi drugi, uključujući i poduzetnike koji se nisu imali snage obračunati s onim jačim u sebi, beskrajnom voljom za moći i taštinom. Na tom teškom poslu relativno uspješno ga je nasljedila Jadranka Kosor, ma što i o njoj držali i to joj treba priznati. Ali ni njezina "leđa" nisu mogla izdržati teret pandemijske korupcije razvijene osobito u HDZ-u i nije se na vrijeme riješila onih istih koji su je sada svrgnuli, a to su Tomislav Karamarko, Božidar Kalmeta i slični likovi. Ne zavarajmo se, minus joj je bio i to što je žena. Biti političar nije lako, politika je okrutna, traži puno strpljenja, hrabrosti i rizika i što bi se u šahu reklo, treba povući prave poteze u otvaranju, središnjici i završnici da bi se pobijedilo. Ali, nije to baš tako teška logika ili matematika, nije potrebno računati na desetine varijanti, potrebno je, što bi rekao duhoviti Xavielly Tartakower, davni francuski velemajstor, pronaći samo jedan, ali najbolji idući potez i sve tako. Hoće li se HDZ pod vodstvom Tomislava Karamarka reformirati, preobraziti u suvremenu konzervativnu stranku i bez licemjerja prihvatiti europske demokratske standarde i svekoliku "baštinu" i ima li uopće potrebe za takvim čime ostaje za vidjeti. Ali već u startu kaže Karamarko da računa i na ljevičare, ako su po njegovom domoljubi, tim toliko izlizanim i nejasnim izrazom, koji uvijek ostavlja prostore za manipulacije. Po meni, domoljub je onaj koji djelom, a ne riječima, daje doprinos svojoj državi, poštiva njezina pravila demokratskim putem donesena, ali je istodobno i kritičan ako se ta pravila ne poštivaju, bez obzira na vjerska, nacionalna, politička i sl. uvjerenja. Jer postoje različiti putovi do istog cilja i to treba uvijek imati na umu. Možda lik i djelo Tomislava Karamarka čak i neće biti uopće važni na predstojećim lokalnim, pa onda i općim izborima, ako bude opet po onoj da se glasuje protiv nekoga i nečega, a ne za nekoga i nečega, bez obzira na činjenice. Poneko slovo izrečeno nakon pobjede, inače na riječima škrti Tomislav Karamarko pokazuje da ne nudi ništa osim floskula o potrebi zaštite navodno ugroženih nacionalnih interesa ma što i oni značili, otklonu navodno "crvene", ovaj put zbilje, a ne opasnosti i potrebi zbijanja opet navodno poremećenih hrvatskih redova, potrebi, ponavljam "croatizacije" Hrvatske i "nove neovisnosti". Takva retorika i "program" bio je prihvatljiv u danima stvaranja hrvatske države, a sad su neka druga vremena i "bauljanje" po prošlosti, našim nedavnim i davnim precima i revanšizam, kojemu je i ljevica sklona, da ne bude zablude ne vode ni u kakvu bolju budućnost. U međuvremenu se desnica predvođena HDZ-om nije dokazala produktivnom u najvažnijem po meni, dakle u ekonomiji i Hrvatska je tu gdje jest, s golemim ne samo ekonomskim, nego i svim drugim povezanim problemima, tko to hoće uočiti, a znam ih koji to baš i neće. Hoće li toj desnici hrvatski narod "ustupiti" ponovno vlast i hoće li Tomislav Karamarko taj isti narod uvjeriti u potrebu toga "ustupka", tek će se vidjeti. Jedina prednost HDZ-a predvođenog Tomislavom Karamarkom u srazu s lijevom, vladajućom garniturom predvođenom SDP-om i Zoranom Milanovićem je u tome što se juriš na vlast čini ipak lakšim od obrane vlasti. Zapravo je aktualna Vlada skoro pa stečajni upravitelj Hrvatske. A biti stečajni upravitelj jako je nezahvalan posao, jer mora čistiti "đardin" koji su uprljali njegovi prethodnici, oni uglavnom isti koji su taj "đardin" i uprljali i koji će ponovno jurišati na taj "đardin". Da se mene pita kao što ne pita, nikad više ne bi dopustio pristup političkim vrhovima onima koji su se dokazali neuspješnim, da ne rabim još teže riječi i znam ih tu po Gradu podosta, da ne idem dalje. Međutim, politička demokracija je takva i podosta obične i neobične čeljadi je takva da vrlo brzo zaboravi sve te nedavne i davne promašaje i uvijek im se čini najbitnijim je li "počinitelj" "njihov" ili "naš" i po tome se opredjeljuju i ničemu drugome. I onda nikako ne razumijem čemu toliko čuđenje svemu onome što je ovakvo kako jest, čemu ta grozna kuknjava i čemu sve te silne priče o navodno glupom narodu. Tamo gdje emocije i iracionalno odlučuje, tamo razumu nema mjesta, a politika i izbori to su i ne samo ovdje. To možda i nije toliko problematično kad se odlučuje u okolnosti snažne ekonomske baze, ali je vrlo loše, kako je sad u Hrvatskoj, kad se odlučuje na vrlo niskoj ekonomskoj bazi.

 

HNB tečajna lista

21.08.2017
Srednji
JPY JPY
100
5,769743
CHF CHF
1
6,546400
GBP GBP
1
8,115265
USD USD
1
6,296589
EUR EUR
1
7,392195
$ Odabir valute
= Odabir valute