POSTOJI LI NACIONALNI INTERES?

Arhiva - /PRI/VIĐENJA Arhiva

Otkako je, to treba stalno ponavljati, formalno, ali sve manje i stvarno neovisne Hrvatske, desna politička opcija i njezini pristaše uzeli su sebi za pravo da su oni jedini "pravi", odnosno "istinski i dokazani zaštitnici nacionalnih interesa", dakle nacionalno osvješteni i domoljubni Hrvati. Dočim su pristaše lijeve politička opcije "krivi", odnosno "lažni i nedokazani zaštitnici nacionalnih interesa", dakle nacionalno neosvješteni i "nedomoljubni" Hrvati. Po takvoj matrici protekli su uglavnom svi naši dosadašnji opći i lokalni politički izbori, u kojoj je donedavno uglavnom bolje prolazila desnica, odnosno konzervativci. I to za zemlje poput Hrvatske, sa slabom ili nikakvom demokratskom i državnom tradicijom, uz to još i tek nedavno neovisnom i suverenom zemljom, opet formalno, a vrlo upitno koliko i stvarno, uopće nije začuđujuće i tako je i drugdje. Uzgred, izraz hrvatski građani kao pojam skoro da se i ne rabi među najčešćim običnim i neobičnim pukom, a čeljad se najčešće prepoznaje po vjeri ili nacionalnoj pripadnici, dakle prepoznaju se po tome jesu li katolici, pravoslavci ili muslimani, potom Hrvati, Srbi, Bošnjaci i sve tako, dakle po tome tko su, a ne što su. To mi je odvratno, to je naravno moj problem i ne treba ga nametati bilo kome drugome i treba uvažavati takav način "konverzacije" i takvu svakidašnjicu, ali moje skromno mišljenje je da se time ne davaju odgovori na način i postupke rješavanja problema i sadašnjosti i budućnosti. Dokaza za to ima koliko hoćete, uostalom, opet po meni zbog toga smo tu gdje jesmo i po svemu sudeći teško da će biti bolje, ako uopće treba biti bolje, jer ima ih nemali broj koji drže da i ne treba biti bolje ako će to bolje "učiniti" "njihovi", a ne "naši". Razmišljanja, pa i djelovanja nerijetkih "vrte" se oko one "radije ćemo pasti travu i biti svoji na svome, nego uživati u životu i navodno ne biti svoji na svome". Dok je god one po kojoj je "važno koje je boje mačka, a ne lovi li miševe", teško će se probijati putovi do kakvog-takvog boljitka barem za golemu većinu, bez zabluda ikad za sve bilo gdje. Naravno, treba biti realan, odnosno na zemlji, "važno je koje je boje mačka", ali ne bi trebalo biti presudno barem tamo gdje se odlučuje o sadašnjosti i budućnosti i stvaranju novih materijalnih i duhovnih vrijednosti. Možete mi govoriti štogod hoćete, ali nikakav odgovor ili rješenje mi niste dali ako kažete "znaš, on ti je Hrvat, Srbin, Bošnjak, katolik, pravoslavac, musliman i sve tako". Naprosto ne znam što bi s time dalje. Ali ako kažete da je taj i taj liječnik, inženjer, čistač, pitur, "čuvar plaže u zimskom razdoblju" i sve tako, dobar ili loš, dobio sam odgovor ili rješenje, zadovoljan njime bio ili ne. I oduvijek su mi bile mile rasprave na tu temu, a ne o nečijem podrijetlu, vjeri, naciji, svjetonazoru i sl. Ali, takvih je rasprava premalo i uopće rasprava i rada u smjeru poboljšanja nečeg materijalnog i duhovnog. Takav "tempo" nameću zapravo političari ili politikanti, bez obzira koje su opcije, lijeve, desne, liberalne...Na tim temama ne skupljaju se glasovi, njime se ne mogu zavesti birači i općenito uzevši oni koji trče za političkom vlašću i moći nisu dobar "štof" ako u "račun" ne uzimaju prije svega tko su, a tek onda što su. Otuda nerijetko i teška razočaranja nakon gubitka izborne utakmice. Oni koji imaju nakanu uspeti se na političke vrhove, moraju biti slika i prilika većine izbornika ili birača, a oni koji od te slike odstupaju, moguće čak i u nekim detaljima, nemaju nikakvih izgleda. Politika u slabije razvijenim demokracijama, netržišnim sustavima i zatvorenim društvima nešto je posve drugo od politike u razvijenim demokracijama, tržišnim sustavima i otvorenim društvima, a mi nismo još uvijek takvo, makar ne treba, što se toga tiče biti nezadovoljan i ovim kako jest. Ima ih i puno gorih i to je ipak neka utjeha. Ipak, uvjerenje sam da bi moglo biti bolje ako se oslobodimo manipulacija ili zavođenja političara, primjerice oko sintagme "nacionalnih interesa" s desnog ili u novije doba "hrvatskih interesa" s lijevog spektra hrvatske političke pozornice. Najčešćem puku zadaje se "strah u kosti" pred spomenom navodno "ugroženih nacionalnih interesa" ili opet navodno "hrvatskih interesa". Pri tome ni oni koji time "mašu" ni oni koji to "gutaju" i koji opredjeljujuće djeluje u njihovom izboru za ovoga ili onoga političara, svjesno ili nesvjesno ni sami ne znaju o čemu je tu uopće riječ, svejedno. Reklo bi se, ne znam o čemu zborite, ali svakako dobro zborite, osobito ako to još i ponavljate i što glasnije izgovarate. Otprilike "nacionalni interes" ili "hrvatski interes", kao i u bilo kojoj drugoj zemlji bio bi neki svenarodni koncenzus oko temeljnih vrijednosti države koja im je zajednička, a to su granice, nacionalna sigurnost, pravo vlasništva i pravo na slobodu. Recimo da taj, kakav-takav koncenzus postoji oko granica, nacionalne sigurnosti i prava vlasništva, ali je sigurno da ih ima podosta nezadovoljnih ovakvim hrvatskim granicama,, ima ih koji i na posve drugačiji način uredili nacionalnu sigurnost, a ima i onih koji bi neravnomjerno i nepravedno raspodjelili javnu i privatnu imovinu. Međutim, oko još jednog temeljnog prava, prava na slobodu uopće ne postoji niti će ikad biti moguć. Prema tome, ne postoji koncenzus oko sva četiri temeljne vrijednosti, ne postoji takvo što kao "nacionalni interes" ili "hrvatski interes". Kako pročitah u jednom dnevnom listu jedno, po meni pametno razmišljanje o tome da ne postoji ta četvrta temeljna sastavnica spomenutog koncenzusa, pravo na slobodu. "A ne postoji, jer barem 90% (naša slobodna procjena) građana smatraju da je ograničavanje i narušavanje slobode njihovih sugrađana – čak i kad namjera nije očuvanje interesa broj (1), (2) i (3), što bi možda bio kakav-takav izgovor – u redu. Kao recimo što? Kao bilo što: zabrana istospolnih brakova, prisilno financiranje vjerskih institucija, PDV, zabrana privatnog pečenja rakije, zabrana uzgoja marihuane, nerazumna ograničenja slobode govora, zabrana rada u fušu, otimanje novca putem poreza za legalno i ilegalno pomaganje javnih i privatnih firmi proračunskim novcem i drugim pogodnostima, zabrana pijenja alkohola na javnom mjestu, prisilno prikupljanje pretplate na državnu televiziju, obvezno obrazovanje, itd. Sve to su metodi prisile i dokle god postoji jedan građanin koji se slaže s ovom tvrdnjom, nacionalni interes po ta četiri pitanja ne može postojati. U slobodnom društvu postoji dogovor oko elementarnih interesa kao što su četiri pitanja navedena gore, a drugi “nacionalni” interesi osim ta četiri ne postoje. Sve ostalo su interesi pojedinaca i grupa. Prema našem skromnom znanju jedna – možda jedina – zemlja u kojoj je postojao solidan koncenzus oko pitanja nacionalnog interesa bile su SAD krajem 19. stoljeća. Oko interesa grupa ne može postojati nacionalni koncenzus, jer po definiciji ne radi se o interesu svakog pojedinog građana, a gdje oni postoje kao nacionalni interesi to je dokaz da je riječ o neslobodnom društvu u kojem se interes grupe predstavlja i nameće kao nacionalni interes. U zemlji u kojoj ne postoji koncenzus niti oko ta četiri osnovna pitanja – granica, sigurnosti, prava vlasništva i slobode – ne može biti govora o postojanju “nacionalnih interesa.” Zaključit ću ovu, vjerojatno za mnoge i tešku temu na način da se u Lijepoj našoj, pod "firmom" zaštite nacionalnih interesa s kojom su se dobivali, a moguće da će još uvijek i dobivati politički izbori na svim razinama dogodila besprimjerna pljačka i rasprodaja tih istih nacionalnih bogatstava, jer još nisu "sve kosti oglođane". Oni koji su na to ukazivali, ukazuju i ukazivat će slabih su izgleda u izbornoj proceduri i demokraciji na naš način. Ali, to ne znači da ne treba i dalje na to upozoravati i netko i to treba činiti.

HNB tečajna lista

11.12.2017
Srednji
JPY JPY
100
5,656939
CHF CHF
1
6,440155
GBP GBP
1
8,648926
USD USD
1
6,423148
EUR EUR
1
7,540134
$ Odabir valute
= Odabir valute