STATUSNO ILI KAPITALISTIČKO DRUŠTVO?

Arhiva - /PRI/VIĐENJA Arhiva

U kakvom to mi društvu živimo, statusnom ili kapitalističkom? Odmah ću odgovoriti, još uvijek više u statusnom, nego kapitalističkom i to je po meni ozbiljnim razlogom usporenog hrvatskog "hoda" i otuda ideja za ovu, naizgled nejasnu i nezanimljivu temu. Ali, najprije, što je statusno, a što kapitalističko društvo? Statusno je društvo ono u kojemu je položaj pojedinca, njegovih prethodnika i nasljednika utvrđen stupnjem ekonomske snage skupine kojoj pripada, a koja nije posljedica poduzetničkog ili radnog angažmana na otvorenom, slobodnom i konkurentnom tržištu. I obratno, kapitalističko je društvo ono u kojemu je položaj pojedinca utvrđen njegovim poduzetničkim ili radnim angažmanom na otvorenom, slobodnom i konkurentnom tržištu. Prema tome, položaj pojedinca u statusnom društvu posljedica je utjecaja netržišnih čimbenika, okolnosti ili "slučaju" pripadanja određenom formalnom činu, kasti ili nasljednoj skupini. Ovdje je riječ o društvu, a ne naciji kao širem pojmu i statusnim privilegijama koje mogu proizlaziti iz pripadanja određenoj, najčešće većinskoj naciji u nekoj državi, makar ima i toga, bez iluzija, pogotovu u slabije razvijenim zemljama i demokracijama. Feudalizam, pa i Dubrovačka Republika, tipični su primjeri klasičnih statusnih društava. U statusnim društvima, koja su uglavnom i statička, sve je unaprijed određeno, počevši od položaja pojedinca do njegovih razvojnih granica. Tu nema nepredvidivih "iskakanja", "jabuke ne padaju daleko od stabla" i tu vrijedi ona "da bi se znalo gdje hoćemo moramo znati odakle potičemo". Jadniku je predodređeno da bude jadnik cijeloga života pa i njegovim nasljednicima, bogatom da bude bogat, bez ikakve veze s njegovim istinskim sposobnostima i tržištem rada, kapitala i robe. U kapitalističkom društvu položaj pojedinca određen je njegovim istinskim sposobnostima i snalaženjem na tržištu rada, kapitala i robe, vlastitim poduzetničkim i radnim znanjima i vještinama, bez obzira na njegovo podrijetlo, status njegovih prethodnika i druga obilježja na koja nije mogao utjecati. Pripadnici statusnog društva gorljivi su protivnici načela jednakosti pred zakonom, uglavnom su konzervativnih svjetonazora i u najširem smislu najvažnije im je tko je netko, a ne što je netko. Nasuprot njih su pripadnici kapitalističkog društva, gorljivi branitelji načela jednakosti svih pred zakonom, uglavnom su liberalnih i progresivinih svjetonazora i u najširem smislu najvažnije im je "lovi li mačka miševe, a ne koje je boje mačka". U kapitalističkim društvima "jabuke mogu padati i daleko od stabla", ima puno nepredvidivih "iskakanja", neizvjesnosti i vrlo malo čuđenja. Kako piše Ludwig von Mises: "Nitko nikada nije tvrdio da u neobuzdanom kapitalizmu najbolje prolaze oni koji bi, iz točke gledišta vječnih standarda vrijednosti, trebali imati prednost. Ono što kapitalistička demokracija tržišta donosi nije nagrađivanje ljudi prema njihovim "istinitim" zaslugama, inherentnoj vrijednosti i moralnoj uzvišenosti. Ono što čovjeka čini manje ili više uspješnim nije procjena njegovog doprinosa iz perspektive bilo kojeg "apsolutnog" načela pravednosti već procjena od strane njegovog sugrađanina koji primjenjuje procjenu svojih osobnih potreba, želja i ciljeva. Upravo je to demokratski sustav tržišta. Potrošači su vrhovni – to jest, suvereni, oni žele biti zadovoljeni..." Ukratko, u kapitalističkom društvu od male je ili nikakve važnosti što mi držimo o sebi i svojim navodnim zaslugama, važno je što o nama drže potrošači, tržište ili oni koji su, primjerice politički izbornici, kako to znamo često reći, neuki ili glupi narod, kad je riječ o političkim vođama. Naravno, ne postoje ni čisto statusna ni čisto kapitalistička društva, nigdje na kugli zemaljskoj i vjerojatno je da nikad neće ni postojati. Stvari ipak nisu baš tako jednostavne za takve podjele. Ono što je posve sigurno i što je "na terenu" potvrđeno, da su društva u kojima se pojedinci uspinju ili padaju uglavnom temeljem netržišnih kriterija, slučajnog podrijetla ili nasljednog statusa nerazvijena društva i društva slabih perspektiva. Za razliku od društava u kojima se pojedinci uspinju ili padaju uglavnom temeljem tržišnih kriterija, vlastitih vještina i /ne/znanja, kao i "potpunog /ne/razumijevanja okolnosti mjesta i vremena" koja su razvijena društva i društva dobrih perspektiva. Statusna društva uglavnom su "raj za mediokritete", "leže na močvari", s "teškoćama su u disanju", slabe "protočnosti" i "ventilacije". Kapitalistička društva možda i nisu raj, ali svakako su pogodno tlo za htijuće, vješte, riziku sklone i hrabre, "udišu čist zrak", "protočna su" i s "odličnom ventilacijom" i zbog toga su i bogata i sadržajna, unatoč toga što sad i jesu u krizi, ali bez bojazni da će se na tako visokoj ekonomskoj bazi posve urušiti. Trebalo mi je puno, puno vremena za shvatiti i prihvatiti sve te prednosti kapitalističkog spram statusnog društva, individualizma spram kolektivizma, neizvjesnosti spram izvjesnosti, nesigurnosti spram sigurnosti i sve tako. I shvatiti da sve što smo dobili to smo i zaslužili, ni manje ni više, u krajnjem. Pa i shvatiti i prihvatiti da ne postoji nikakva analogija ni logičan slijed ni racionalna usporedba nečega sadašnjeg, navodno puno goreg s prošlim i davno prošlim s navodno puno boljim tim prošlim i davno prošlim vremenima i ljudima. Svako vrijeme ima svoje zakone, uvjete, ljude i razloge i nitko ne može donijeti objektivan sud u tim stvarima što je bolje, a što gore. I tko to tamo tvrdi, primjerice da je na prostoru "slavne" Dubrovačke Republike nekad bilo sve bolje nego sada. A što mislite, da u Dubrovačkoj Republici nije bilo nasilja, ubojstava, kriminala, rasizma i kojekakvih "izama"? Usuđujem se reći, koliko sam čitao, da je bilo puno više nego sada na istom prostoru. Dubrovačka Republika bila je, da i to ponovim, čisto statusno društvo sa svim svojim, uglavnom nedostatcima i manama, a sada smo na prostoru kakvog – takvog, ipak kapitalističkog društva sa svim svojim već spomenutim prednostima i boljitcima. I inače smo skloni precjenjivanju davnih i "odavnih" vremena, ljudi i prostora i potcjenjivanju novih i najnovih vremena, ljudi i prostora, sa slabim dokazima. Da i ne pričam koliko smo površni, povodljivi i "predrasudni" u izvođenju zaključaka, donošenju odluka i /pr/ocjenjivanju nekoga ili nečega, pa i otuda treba nalaziti korijene i ondašnjih i sadašnjih i budućih nevolja. Toga će uvijek biti, ali držim da treba i moguće je da bude puno, puno manje i tek tada će biti, možda ne puno, ali ipak bolje. Međutim, to je teško bilo kome izvana nametnuti, to dolazi iznutra i iskustveno.

 

HNB tečajna lista

18.10.2017
Srednji
JPY JPY
100
5,689852
CHF CHF
1
6,530849
GBP GBP
1
8,459397
USD USD
1
6,381966
EUR EUR
1
7,502639
$ Odabir valute
= Odabir valute