DALEKO JE SUNCE?

Arhiva - /PRI/VIĐENJA Arhiva

Teško mi se i prisjetiti turobnije dubrovačke svakidašnjice od ove posljednjih mjeseci, pa možda i godina. Što će tek biti kad se "zahukta" predizborna kampanja ne mogu ni p/r/omisliti, makar nema nikakvog temelja da će biti vedrija i snošljivija, znajući kakvi smo. Lokalni mediji, portali i forumi prepuni su depresije, frustracija, negativne energije, neobjektivnosti i na kraju potpune neprofesionalnosti i nestručnosti. Običnoj i neobičnoj čeljadi uvijek su neki drugi i drugačiji, država, političari i kakvi-takvi poduzetnici krivi za njihove navodne ili stvarne muke ili jade, nikad ona sama sebi. Izbjegavamo se pogledati u ogledalo, ali vrlo rado zavirivamo u tuđe pjate, skloni smo "dolijevanju ulja na vatru problema", o licemjerju kao konstanti nemam što dodati, jednako kao ni ljubomori i jalu. Naravno, svega toga je uvijek bilo i uvijek će biti, ali je otvoreno pitanje "količine". Teorije urote ili zavjera dostižu vrhunac, što se odnosi i na predrasude, pa i paranoje spram htijućih i drugačijih po nečemu. Živimo i u dobu nikad većeg straha, otvorenog pozivanja na gušenje slobode i demokracije, svakovrsnih podjela i patetičnih prizivanja nekad navodno ljepših vremena sve tamo do Dubrovačke Republike. I navodnog sklada i mjere, potrebe duhovne obnove s čime i ne znam što se hoće reći, ali eto lijepo zvuči. Ma dajte, molim vas. Što se materijalnog tiče nikad nije bilo bolje, a o duhovnom neću. Tu se uglavnom "dnevni red" i ne mijenja otkako je čovjeka i vijeka i posvuda i ne samo u ovome, kako kome Gradu. Mi zapravo imamo žalostan izbor što nam ga nudi ovakva svakidašnjica, doduše i ne od jučer. Ili se povući u sebe, postati "čudak" po nečijim mjerilima ili se utopiti u kolektiv, ovakav ili onakav, prepustiti drugome vlastitu sudbinu, što najčešće i činimo. Skoro sam siguran da s mržnjom nismo rođeni, da mržnju ne nosimo u sebi, nego mrzimo nekoga ili nešto zato što nam je to netko nametnuo, zastrašio nas i odjednom u doskorašnjeg prijatelja vidimo neprijatelja. Sve naše priče, razgovori i razmišljanja i o najbezazlenijim temama, primjerice o penalu u nogometu znaju se izroditi skoro i do fizičkog obračuna i sve kao da završava u politici i ideologiji. Kao da smo posve nenaviknuti na "disonantne tonove" i druga viđenja, "kultura" pričanja o tricama i kučinama, a klevetanja posebice, razvijena je do vrhunca. Volimo fikcije, bijeg od stvarnosti, mrzimo činjenice i realitete. Stalno tvrdimo da smo zaslužili više i bolje ali da nas je netko zakinuo. Vjerujemo u moć države, političara i iracionalno uopće, prepuštamo vlastitu sudbinu drugima, a o vlastitoj precijenjenosti i navodno našoj spasonosnoj misiji više i nema smisla bilo što dodati. Biti samokritičan i skroman, čak i tolerantan najčešće se tumači kao vlastita slabost među najčešćim pukom. Čeljad koja razumije okolnosti mjesta i vremena i u nečemu je koliko-toliko uspjela, dakle oni s jakom emocionalnom inteligencijom izložena je neprekidno "baražnoj vatri", osobito poduzetnici i stvaratelji kakvih-takvih novih vrijednosti. Ostaje samo pitanje je li Dubrovnik i njegova čeljad oduvijek takav bio. Meni se čini da jest, samo što je u proteklim vremenima i političkim sustavima to potiskivano i prikrivano, a kad se "upalilo svijetlo" navodne slobode i demokracije, svo to smeće u nama jednostavno je isplutalo. Glavna je značajka dubrovačke svakidašnjice i njezinih protagonista, obične i neobične čeljadi, moćnijih i manje moćnijih do posve nemoćnih, da svatko zna i priča o onome što se neće, a nitko ne zna i ne zbori o tome što hoće, a da je to što hoće održivo s nekog ljudskog, demokratskog i moralnog aspekta. A ja vam tvrdim da sva ta negativna energija u nama, taj bijes, razočaranje i ta nesklonost za /pre/uzimanje sudbine u vlastitu glavu, ruke i noge nisu nikakvo jamstvo neke bolje i zdravije budućnosti sada pospanog i sve u svemu precijenjenog Dubrovnika i onih koji tu žive i rade, ako rade. Tražiti i ohrabrivati ono najbolje u nama, pozitivno razmišljati i aktivno se postaviti, barem po meni, jedini je put k boljitku goleme većine, nikad svih, da se i tu razumijemo.

HNB tečajna lista

18.10.2017
Srednji
JPY JPY
100
5,689852
CHF CHF
1
6,530849
GBP GBP
1
8,459397
USD USD
1
6,381966
EUR EUR
1
7,502639
$ Odabir valute
= Odabir valute