/NE/ŽELJENE PORUKE

Arhiva - /PRI/VIĐENJA Arhiva

Kad je Žalbeno vijeće Haškog tribunala oslobodilo svake optužbe za ratne zločine hrvatskog generala Antu Gotovinu /i Mladena Markača, koji se tek uzgred spominje, znam i zašto/ nastao je, po meni posve razuman i emocijama nabijen delirij svekolikog običnog i neobičnog hrvatskog puka. S Hrvatske i hrvatskog naroda skinuto je breme navodne genocidnosti, uglavnom prema Srbima, što je i pravno i politički promatrano značajan iskorak, koji bi se moralo ukloniti podosta trnja na inače teškom putu ka svekolikom boljitku i razvitku. Naravno, ni ta haška presuda neće, sudeći po reakcijama srpskih vođa, pa nerijetko i običnog puka, svjetovnih ili duhovnih /crkvenih/ "ni za dlaku" promijeniti njihov neprijateljski gard prema Hrvatskoj i Hrvatima, pa i onima koji se tako opredjeljuju. Za njih je to samo potvrda "bjelosvjetske" zavjere prema Srbiji, Srbima i pravoslavcima, koja eto traje sve do današnjih dana, počevši od raspada bivše države.

Na ovom mjestu citirat ću razmišljanje hrabre i razumne Danice Drašković, inače žene /ne znam je li još uvijek nakon ovoga/ deklariranog četnika Vuka Draškovića, koja upućuje na potrebu potpune katarze Srbije i Srba, koje je naravno minorno i "izdajničko" kod tamošnje većine, ali ipak je dobar znak da tamo ipak nisu svi isti i da ih ima, zasad vrlo malo, a vjerujem da će ih s vremenom biti sve više. Dakle, Danica Drašković piše: " Dosta je bilo mržnje, potpišite i vi sada ugovor sa Albancima da ste susedi, ljudi, da ćete sarađivati i ekonomski i politički civilizovano, u miru. Ne vidim u tom zahtevu nikakav problem za Srbiju. Pa valjda to hoćemo, valjda je dosta sukoba, stradanja, paljenja carina, postavljanja balvana i barikada, ubijanja vojnika stranih država, valjda nećemo još. Ratovali smo dosta. Išli smo u Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu, pa najzad na Kosovo. I šta smo uradili? Poraženi svuda, isterani smo iz Slovenije, Hrvatske, iz Bosne i naravno i sa Kosova. Ostavili smo krvave zločinačke tragove za sobom koji se sada otkrivaju po Haškom tribunalu, na suđenjima našim političkim i vojnim komandantima. I šta sad? Već dvanaest godina razvlačimo poraze, ne priznajemo da smo krivi, da smo zločinci, agresori, da smo u tuđe zemlje slali vojsku i kriminalce, ubijali, pljačkali, palili, rušili, silovali. Hoćemo da to prodamo svetu kao patriotizam, odbranu naroda i teritorija, ali ne ide. Surova istina groblja na tom putu od Knina, Vukovara, Srebrenice, Sarajeva do Kosova, hladnjače pune albanskih civila po jezerima Srbije, policijski poligoni puni sakrivenih, prenetih sa Kosova, leševa Albanaca, opljačkane banke, porušene kuće, rasturene porodice, to su tragovi naše sramote koji govore na svim jezicima sveta i jasno opisuju udruženi zločinački poduhvat, baš kako su rekli haški tužioci. Evropa je u svemu u pravu, mi smo u svemu krivi i moramo prihvatiti ne sedam nego i sedamdeset sedam zahteva da nas prime u članstvo i da budemo bar malo amnestirani za sve što smo radili i uradili u zadnje dve decenije. Sedam tačaka je sedam slamki spasa za Srbiju, izbavljenja i ozdravljenja, povratka u civilizovani svet. Svih sedam je u našem interesu, nijedan nije na štetu ni naroda ni države. bar zasad...". Ne vjerujem da je citirano razmišljanje Danice Drašković imalo licemjerno, jer ga je stalno i u najvećoj opasnosti zastupala. Jednako kao što nije ni licemjeran poziv hrvatskog generala Gotovine da se Srbi vrate, ako žele u svoju domovinu Hrvatsku i da je Hrvatska domovina svih onih koji je takvom prihvaćaju, za što ga je optužio radikalni srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić. Ta Gotovina je mogao, nakon svega što je prošao u Domovinskom ratu, govoriti, pa i huškati hrvatski narod na nove mržnje i malo tko bi mu tu imao što zamjeriti. Jer, riječ je o čovjeku golemog kredibiliteta, za razliku od mnogih drugih. A ipak se ponio i kao pravi ratnik, i kao domoljub, pa ako hoćete i političar po nekoj mojoj mjeri.

Možda i treba biti hrabar pa priznati da bi, po ekstremnim hrvatskim desničarima, kojih uvijek ima i bit će ih, kao i kod svih naroda na "brdovitom Balkanu", jer to je ipak nepromjenljiva zemljopisna činjenica, bila također "bjelosvjetska" zavjera protiv Hrvatske i Hrvata da je odluka bila suprotna, odnosno da je presuda za Gotovinu i Markača bile osuđujuća. Nesporno je, i ne samo po meni, da su Hrvatska i Hrvati vodili obrambeni i oslobodilački rat, za svoju neovisnost i samostalnost, na što se i povijesno i politički ima pravo, da dalje ne mudrujem. Iako se, opet po meni i u obrambenom i oslobodilačkom ratu mogu i čine zločini na nedužnim civilima i imovini neprijateljske strane posvuda, a bilo je toga i u Hrvatskoj. I ne treba ni to prikrivati i mora se, što bi se reklo do kraja procesuirati, bez obzira na razloge zbog čega je do zločina dolazilo. Koliko god nekima to teško padalo, osveta nije rješenje, nego samo ponovan povratak na ratne i slične puteve.

Iako sam svjestan da nekim, rekao bih i neizlječivim, uglavnom desnim hrvatskim radikalima, poruke generala Ante Gotovine, u najmanju ruku nisu po mjeri, pogotovu one kojima poziva Srbe na povratak u svoju domovinu Hrvatsku ili one da se okrenemo budućnosti i ostavimo rat prošlosti i sudu povijesti ili priznanju legitimiteta i legaliteta demokratski izabranih, sada lijevih vlasti, meni se čine antološkim. Ne toliko po njihovoj neupitnoj razumnoj snazi, koliko po čovjeku, dakle generalu Gotovini koji ih je izrekao. Da ih je moja i sličnih meni malenkost izrekla, od spomenutih radikala odmah bi bio svrstan u klasu jugonostalgičara ili komunjara. Sve u svemu, general Gotovina je u par spomenutih misli nacrtao skicu jedne suvremene, europske i prosperitetne Hrvatske, bolje od bilo kojega hrvatskog političara s lijeva na desno. Možda i upravo zbog toga što je Gotovina po profesiji vojnik, a ne političar, vjerovali ili ne. A hoće li Hrvatska takva i biti, ovisi o svima nama, našim glasovima, samopouzdanju i vjeri u sebe i nikome drugome. Znao sam da je tome tako i odavno i milo mi je kad se potvrdi da sam bio u pravu, jednako kad mi netko argumentima dokaže da u nečemu nisam u pravu. Nitko od nas nije savršen i bezgriješan, samo je pitanje kako ćemo se s tom istinom nositi. Moramo se, kako negdje pročitah puno brže odmaknuti od "života u ratu" ili "od rata" i naviknuti životu u miru, stalno raditi na sebi i biti gospodarom svoje sudbine, koju dokazanu "frazu" iskustvo drugih i uspješnih stalno potvrđuje.

HNB tečajna lista

20.08.2017
Srednji
JPY JPY
100
5,769743
CHF CHF
1
6,546400
GBP GBP
1
8,115265
USD USD
1
6,296589
EUR EUR
1
7,392195
$ Odabir valute
= Odabir valute