PATERNALISTIČKI DUH

Arhiva - /PRI/VIĐENJA Arhiva

Moguće je da je to i moja paranoja, ali kao da na svakom mjestu susrećem ništa drugo do "socijalističkog" čovjeka, odnosno kako iz "svake paštete izlazi". Posvuda se grmi o neoliberalizmu i ne znajući o čemu je tu riječ, o krupnom kapitalu koji navodno sve "guta pred sobom", o okrutnim mirnim i ratnim profiterima, o teorijama zavjere i urote i beskrajnim nepravdama prema navodno poštenoj čeljadi, o gomilanju bogatstva bogatih na račun siromašnih, o "truloj" Americi i jednako takvom kapitalizmu i sve tako. Mnogi u stvari i nisu svijesni ničeg drugog do svojeg, ustvari socijalističkog, pa čak i komunističkog svjetonazora, iako su nominalno njihovi žestoki protivnici. Kako to da su se i socijalizam i komunizam pokazali kao politički, ekonomski i moralno posve promašeni sustavi, a liberalni kapitalizam obratno, politički, ekonomski i moralno posve učinkoviti sustavi i da ipak, tako mi se čini većina, naravno ne bučno, ali "između četiri zida" kuka za "dobrim starim vremenima". To je ništa drugo nego licemjerje prve vrste, ali u našim uvjetima politički vrlo kurentno. Problem je u tome što je, nazovimo je tako poduzetnička klasa ili njezin udjel u ukupnoj populaciji stvaratelja novih vrijednosti vrlo nizak i sukladno tome, većinsko hrvatsko biračko tijelo čine oni koji dijele ili "kljucaju", čini se realno sve manji ekonomski "kolač". To je stanje, nazovimo ga tako "paternalističkog duha", dakle onih čija je sudbina u rukama i glavi političkih i duhovnih moćnika, a ne u njima samima. Tu se može govoriti i o nasljeđu iz prošlih, socijalističkih vremena, nedostatku slobodarskih i demokratskih tradicija, tržišta i potrošača kao jedinog mjerljivog arbitra u procjeni nečijih vrijednosti. Dakle, nema jasnog i opipljivog mjerila, osim u ekonomskim aktivnostima, nema onoga "kako nije važno što mi držimo o sebi, nego što onaj koji koristi naše vrijednosti drži o njima kroz kupnju, političku odluku ili izbor". To da golema većina drži sve najbolje o sebi, da se sama precjenjuje i da je u konačnosti i narcisoidna, to je nezaobilazna činjenica. I ako nisi takav, slabi su ti izgledi za društvenu promociju. Često se spominje kako nam je potrebna moralna ili duhovna obnova, uspostava novog sustava vrijednosti, a otkako znam za sebe ni moralna ni duhovna obnova ni uspostava novog sustava vrijednosti nisu mogući, jer nikad nisu konzistentno ni postojali da bi se mogli obnavljati ili uspostavljati. Tako nema ni toliko izvikanog neoliberalizma, jer na ovom prostoru nikada liberalnog kapitalizma ni tržišta ni pune demokracije nije ni bilo. A da je bilo, siguran sam u to, sad bi drugu, puno "milozvučniju pjesmu pjevali". Međutim, ne treba zbog toga "optuživati" takozvani obični puk ili "ljude iz naroda", makar je i tu riječ o lako povodljivim skupinama za i ne osobito vještim političkim i sličnim manipulatorima. Ljude je obuzeo svekoliki egzistencijalni strah, nametnut od jačega i moćnijega. A strah i demokracija ne idu skupa i ne vode ka dobrom. S pravom veli Meša Selimović: "Boj se ovna, boj se govna, a kad ću živjeti." A meni se čini da nam mnogi od političara i duhovnika nameću stalno strah i obećavaju nekad bolji život. Ispostavi se nerijetko da se to nikad i ne dogodi u ovozemaljskom. Gledajući i slušajući takozvane ugledne hrvatske ekonomiste, njihova razmišljanja i ideje, usudio bih se reći da su skoro pa svi socijalistički, neovisno koje su političke opcije nominalno. Skoro da uopće ne rabe termine poput slobodnog tržišta, ekonomske demokracije, poduzetničkog duha, da i ne govorim koliko "ne razumiju okolnosti mjesta i vremena". Njihove konstrukcije su čisto teoretske, temeljene na zastarjelim ekonomskim modelima, neživotne i neprilagodljive. Uopće ne upozoravaju na potrebu snage i vjere svakog pojedinog čovjeka u ekonomskim stvarima, minoriziraju moć samopouzdanja i ne mogu razlučiti "kukolj od žita", utvrditi u globalizacijskim i konkurentnim uvjetima stvarne hrvatske prioritete. Pa i to je svojevrsna klasa egocentričnih ljudi i tome se doista čudim, ali i onima koji su ih tome učili. Ako je čovjek stručnjak u nekom području, neću reći i znanstvenik, jer je i to postalo opasno, onda mora jasno reći i dokazati da "vuk ne može biti sit i ovce na broju" i mora ukazati na neminovne kolateralne žrtve neke ekonomske politike, primjerice. S tim da će u tome slučaju, odnosno ukupni opći učinak za boljitak zajednice i naroda u takvom slučaju biti veći. A posao je političara da "vuk bude sit i ovce na broju" i to su skupljači "glasačkog perja". Na žalost, i tim se poslom netko treba baviti, ali kod nas se baš svatko bavi jer je najisplativiji. I što je najvažnije, nemjerljiv je, za razliku od posla nekoga poduzetnika kojega tržište ili potrošač odmah nagrađuje ili kažnjava. S pravom, barem po meni veli Ludwig von Mises da su ekonomske znanosti, a ne /samo/ prirodne ili humanističke podigle razvijeni svijet onakvog kakvog znamo i kojemu smo jako zavidni, ali kojega se ipak ne bi odrekli i vratili na prijašnje "položaje". Ni taj svijet nije idealan, nikad svijet i neće biti idealan po nekom našem "obrascu", ali sve drugo što se tako uporno nudi dokazano je manje učinkovito i vodi u ovakvu ili onakvu, ali ipak diktaturu. Oni koji se bune protiv liberalnog kapitalizma, krupnog kapitala, profiterizma ili konzumerizma, siguran sam i u to, bili bi diktatori još i gori od onih protiv koji se bore, samo da se dokopaju vlasti. U njihovom svijetu, u tim zatvorenim, neću reći uvijek i nedobronamjernim skupinama, nema mjesta pridošlicama. Za razliku od svijeta slobodnih poduzetnika gdje su stručne i sposobne pridošlice, ma odakle i koje su boje kože, uvijek dobrodošle. Zaključit ću, sve dok se ne oslobodimo stega paternalističkog duha, uvjerenja u /sve/moć države, političara i duhovnika i ne vratimo se sami sebi, vjeri u svoje mogućnosti i snage, nema ni osobnog ni općeg boljitka. Ne kaže se tek tako "Pomozi sam sebi, pa će ti i Bog pomoći". Takav bi koncept trebala zastupati i okupljati ljude na njemu neka nova i "životna" politička stranka, samo što smo još "miljama" daleko od takozvane kritične mase za njegovo bezrezervno prihvaćanje i utjecaj bar na ekonomske procese. Problem je u tome što nas je golema većina zapravo zarobljenik socijalističkih ideala o nekom navodno pravednom i harmoničnom društvu, a ne kapitalističkih činjenica i argumenata o društvu i pojedincu kakvi jesu i kakvi su oduvijek bili i njihovih dokazano učinkovitih puteva ka materijalnom, ali i duhovnom boljitku, ma što on značio. Ali, kad malo dublje promislim, najčešćem puku milije je živjeti u svijetu iluzija i tlapnji koje mu nude socijalističke, ali i ostale kolektivističke ideologije i prakse, makar i bijednije, nego u kapitalističkom i liberalnom svijetu u kojemu se mora suočavati sam sa sobom, s egzistencijalnim rizicima i izazovima na slobodnom i konkurentnom tržištu, s različitima i sudjelovati, a ne biti pasivni i jalni promatrač životne utakmice. Sve hrvatske političke vlasti, lijeve ili desne čine sve da tako i ostane. Suština je u tome da nas trajno učine ovisnim, istim ili barem sličnim, a ne tvoriteljima vlastite sudbine i snage samopouzdanje u čemu bi nas one morale samo ohrabrivati svojim mjerama, ali ništa više od toga. Ali što je tome tako, i sami smo, u najmanju ruku golema većina i odgovor na ta pitanja moraju naći sami sebi, a ne druge opterećivati sa svojim jadima i nepravdama i ubijati im svaku nadu, volju i optimizam, u svakidašnjici u kojoj jesmo, od jutra do sutra. Dosta nam je i svojih jada, a nekmoli još i tuđih i pustite htijuće, voljne i oni koji znaju bar na miru da popiju kavu i što već ne, ne kvarite im dan i vrijeme koje je najveća dragocjenost svojom jalnošću, znatiželjom, u konačnosti i frustracijama. Koliko će ovozemaljski život lijep i ugodan ovisi o nama samima u najvećoj mjeri, iako nikad ne u potpunosti i to nema veze s nikakvim ideologijama, vjerama, državama, sustavima i poretcima.

HNB tečajna lista

27.06.2017
Srednji
JPY JPY
100
5,932697
CHF CHF
1
6,808040
GBP GBP
1
8,426199
USD USD
1
6,625323
EUR EUR
1
7,405786
$ Odabir valute
= Odabir valute