ANTUN MARAČIĆ

Arhiva - Osoba Dana Arhiva

ANTUN MARAČIĆ

maraiantun

Nisam, što bi se reklo "stručno" kompetentan za ocijeniti je li Antun Maračić, takozvani čuveni umjetnički fotograf po takozvanim umjetničkim elitama zavrijedio četvrti mandat ravnatelja Javne ustanove u kulturi "Umjetnička galerija Dubrovnik", osnivač koje je, sa svim pravima i obvezama Grad Dubrovnik, što znači da ih on, dakle politika, razriješava i postavlja. Moguće da je riječ o genijalnom ravnatelju i umjetniku, vrag bi ga znao, ali sudeći po takozvanim kulturnim elitama, krajnje zatvorenim i slabo "ventilacijom opskrbljenim" duhovnjacima i svima onima koji nas pritiskaju s onim što je za nas dobro, uzorito, moralno i sve tako, čini se da Antun Maračić to i uistinu jest, dakle zbog kojega će srušiti cjelokupna kulturna struktura grada kao kula od karata. Ali eto primitivni i neuki političari, odnosno demokratski i legalno izabrani zastupnici običnog i neobičnog puka, dakle vlasnika, to ne razumiju i navodno ga nasilno "ruše" i ne produljuju mu mandat na još četiri godine. U takav opis, bolje reći klopku "turobne sudbine" Antuna Maračića uklopio se meni inače dragi, a za ne baš rijetke uvijek budne "domoljubce" upitno hrvatski književnik Miljenko Jergović, pišući o jadima i žrtvi ne baš ni mladog Antuna Maračića pred tobožnjim nasrtajima dubrovačkog provincijalizma, političke bešćutnosti i elementarne nepristojnosti gradskih vijećnika koji su odlučili kako su odlučili i dali prednost "političkom aparatčiku" Vesni Delić Gozze, možebitno članici HNS-a. Takva razmišljanja o ovome "eklatantnom" primjeru uplitanja "mrske" politike i političara u nedodirljivu svetinju zvanu kultura, umjetnost ili struku naša su svakidašnjica i potrajat će to još dugo. Kao da su politika i političari, nije u ovome "predmetu" ni važno kojih su opcija, neki divljaci, primitivci, nasilnici i sve tako, a kultura i kulturnjaci nešto po sebi uzvišeno, umno i umjetničko. Ma dajte molim vas, u zbilji ništa drugo nego beskrajnog licemjerja, narcisoidnosti i ljudske pokvarenosti, kakva je oduvijek bila, nazovimo je tako, "politička klasa" izložena je kakvoj-takvoj, ali ipak demokratskoj proceduri i svakodnevnom stresu, "mila je majka" spram "kulturne klase", koja tome nikad nije izložena, osim međusobnim narcisoidnostima i taštinama. Antun Maračić i svi ostali "antuni maračići" i ona takozvana ugledna gospoda od Zagreba do Dubrovnika koja se digla na "sve četiri noge" morala bi znati i priznati da je nečijom političkom voljom došla do vrhova nečega o čemu ne presuđuje tržište, odnosno njegovo veličanstvo potrošač i da nečijom političkom voljom ne mora biti vječno na vrhu, ma što god držali o sebi. A naravno da drže sve najbolje i to je prirodno i to je pozicija ravnatelja u gradskim i sličnim ustanovama. I otkuda pravo i obraz Jergoviću i "jergovićima" da blate i ponižavaju Vesnu Delić Gozze, spuštajući je na razinu običnog stranačkog poslušnika, provincijskog kulturnjak, skoro da je i iz džungle izašla i da ne idem dalje. Gospođu i ne poznajem, ali očito ima sve formalne uvjete, pa i reference, možda u drugim umjetničkim djelatnostima, za vođenje "Umjetničke galerije Dubrovnik." Hoće li biti bolja ili lošija od Antuna Maračića, tek će se vidjeti. Pa i onako se neće ništa dramatično dogoditi ako bude čak i lošija. Jer u kojem promilu, primjerice, postoje oni koji će presuditi jesu li fotografija ili fotografije Lokruma Antuna Maračića bolje od fotografije ili fotografija nekoga fotoamatera. Pregledao sam na stotine fotografija Lokruma od umjetnika po zvanju do onih koji to nisu po zvanju i taj mi se Lokrum uglavnom uvijek čini istim, lijepim ili ružnim, ovisno o vremenu i one Antuna Maračića nisu čudesne, kako ih je opisao Miljenko Jergović. Najlakše je, pa i najpodlije, bez ikakvih valjanih argumenata, što kod nas baš tako nije ni rijetko, za neostvarene vlastite ambicije i frustracije svakoga uvrstiti u "tor" političkih poslušnika, plaćenika i ništavila, konvertita i što ti ja znam. "Prati ruke" od mrskih političara, "krupnih kapitalista", "profitera", običnih i neobičnih poduzetnika, onih navodno niskih estetskih kriterija i tome slično. Nema velikih muka za steći potporu takvom stavu, svakim danom sve je više onih frustrirajućih ambicija, precijenjenih i gubitnika prema nekim mojim parametrima. Kako ne bi bilo nesporazuma, iako će ga biti, svi sukobi, ratni, politički, kulturni, vjerski i slični, sukobi su materijalnih interesa i interesnih skupina, koji su nerijetko toliko "prozirni" da se vide "prostim okom". A nije ni u tome problem u "slučaju Maračić" i sličnim. Pravi problem hrvatskog društva i države je što i ne od danas vlada potpuno ravnodušje kod podosta puka, posebice onih koji nisu na slobodnom tržištu rada, robe i kapitala kad propadne, recimo neki poduzetnik i na stotine i tisuće ljudi ostanu bez posla, država i lokalna zajednica bez ubranih poreza itd. I što neodgodivo putujemo u ropstvo ni zbog čega drugoga nego mentaliteta nesklonog promjenama navika i "garda" i što su nam predodžbe svijeta u nama i oko nas nepromjenljive, statične. I što smo nespremni za rat sa samim sobom i izazove kojima smo svakodnevno izloženi, na žalost i bez naše volje. Antuna Maračića izabrao sam za osobu tjedna ne zbog ocjene njegovog lika i djela, zašto i nisam kompetentan, nego samo zbog čistog primjera čime se "opterećuju" naši mediji i svakidašnjica, kakvi su nam jadni prioriteti i u što trošimo ono što nam je najograničenije i najkraće, um, vrijeme i energija. Ali, kao što negdje pročitah, u zemlji Hrvatskoj u kojoj se ništa ne događa oko stvaranja novih duhovnih i materijalnih vrijednosti odavno, u zemlji "distributivne" ekonomije, vijesti poput ove o "smjeni" Antuna Maračića ili lomu noge Tarika Filipovića i intrige u vezi Sulejmana Veličanstvenog i o tome da je Luka Modrić asistirao asistentu kod gola Ronalda, nije nimalo čudno da su "udarne igle" medijskih naslovnica i komentara. Još da nema ni toga, bio bi totalni kolaps. Nisu potrebne ponekad ni ove moje /po/dulje mudrolije. Dovoljno je pročitati veću medijsku naslovnicu i lako je zaključiti gdje smo i kamo kanimo ići, ako nam se uopće negdje i ide, jer po medijskoj svakidašnjici se lako naslućuje ne baš blistava sutrašnjica. Ali, spoznao sam i to da nekome i nije blistavo ono što ja držim da je blistavo i sve tako i trebamo se "batrgati" i s time u ovom kratkom i prolaznom ovozemaljskom životu.


HNB tečajna lista

11.12.2017
Srednji
JPY JPY
100
5,656939
CHF CHF
1
6,440155
GBP GBP
1
8,648926
USD USD
1
6,423148
EUR EUR
1
7,540134
$ Odabir valute
= Odabir valute