VEĆ VIĐENO?

Arhiva - /PRI/VIĐENJA Arhiva

Sliči li dubrovačka poslijeizborna politička slika ili konfiguracija onoj predizbornoj ili su ipak "evidentirana" značajna odstupanja u "tonalitetu" prvo je pitanje nakon prespavane prošle svibanjske nedjelje. Cjelovitu, objektivnu i zaokruženu ocjenu ipak nije moguće dati bez onoga najvažnijeg – izbora novog ili starog dubrovačkog gradonačelnika, dakle Tea Andrića s desnog ili Andra Vlahušića s lijevog "boka" dubrovačke političke panorame. Postavilo mi se i pitanje možebitne preuranjenosti ovih mojih /pri/viđenja rezultata prvog izbornog kruga, ali dvojba je otklonjena izborom novih gradskih vijećnika, odnosno Gradskog vijeća Grada Dubrovnika, što ipak omogućuje "lociranje" nazovimo ih tako dobitnika i gubitnika, sve u svemu uglavnom ove mirne, kulturne, neinventivne i dosadne predizborne i izborne političke utakmice. Najprije, po mojoj teoriji i spoznaji o vlastitoj precijenjenosti, pa i narcisoidnosti i ne samo političara, nego i onih koji to navodno nisu, a to su svi ostali, ne zavaravajmo se, dakle svi su nezadovoljni, a neki i očajni. Poglavito oni koji su "bez alata i zanata" i politika im je egzistencija. Priče o tobože glupom narodu koji ne zna razlikovati dobro od zla, poštena čovjeka od lopuže i sve tako obično dolaze u poslijezbornim valovima, dimi i pršti na sve strane, onda se pomalo stišavaju i tako u ciklusima oživljavaju. Ja tako o narodu uopće ne mislim, a niti o tome često razmišljam. Narod je za mene zadana veličina, sa svojim mentalitetom ili duhom, uglavnom nepromjenljivim u dugom vremenskom spektru, a poglavito ne mislim da moj glas ili bilo čiji drugi vrijedi dvostruko, pa i deseterostruko više, kako to inače često čujem. Držim se one da je demokracija ipak najmanje zlo od svih mogućih zala, čak i unatoč činjenica da politička, pa ča i vojna diktatura može biti ekonomski čak i bolja, kakvih primjera ima. Usudio bih se reći da među takozvanim apolitičnim, stručnim i umnim ljudima ima puno više diktatorskog nego demokratskog potencijala, a nerijetki su i među nama koje bi svoje političke i druge neistomišljenike jednostavno ukidali. Uostalom, duga povijest, a bez brige i budućnost ratova i nemira posljedica je upravo manjka demokracije i viška diktature.

Uglavnom, izbori su pokazali da je Dubrovnik i dalje politički kulturan, demokratičan i razmjerno šarolik, u rasponu od umjerene desnice do umjerene ljevice, s neznatnim repovima, uglavnom desnih krajnosti. Ako se pođe od definicije konzervativizma kao političkog svjetonazora nesklonog promjenama, očuvanja po svaku cijenu nekih tradicionalnih vrijednosti koje to u suvremeno doba zapravo nisu i stalnog pozivanja i kukanja za Dubrovačkom Republikom i uvjerenjem da se od toga i ove ili one rente u vezi s njom može trajno dobro živjeti, onda se može ipak zamisliti kao umjereno konzervativan grad sa svojom čeljadi, barem u znatnoj većini. Ovaj put podijeljeni lijevi blok okupljen oko Vlahušića i HNS-a i Nika Šalje i SDP-a izborio je devet vjećničkih mandata, jedan manje nego u prošlim izborima i to je, moguće i golema cijena raskola na ljevici, ako neda ruke još i Pero Vićan sa svojim DDS-om, što neće biti dovoljno bez još jedne "ručice" laburista predvođene Matkom Bupićem ili liste Srđ je Grad predvođene Igorom Miošićem. Dakle, SDP-e je veliki gubitnik, za što ne treba kriviti ni Nika Šalju ni Olgu Muratti, nego glavom i bradom njihovog šefa Zorana Milanovića koji im je vjerovao i dozvolio slobodu izbora, unatoč upozorenjima njihovih simpatizera da se moraju držati Andra Vlahušića i njegovih, jer u svojim redovima boljih nije imao. Ali, eto ih tamo. Andro Vlahušić mudro je pridobio inače posrnuli HSS i Vida Matića koji zna privući šaroliki puk, uključujući i bošnjačku manjinu i sigurno je da su mu više glasova donijeli oni nego li simpatizeri i članovi HNS-a. SDP je inače izgubio povjerenje manjina koje su u izbornoj trci ipak važne i oni su se okrenuli Vlahušiću. Time je i sam Vlahušić preuzeo golemi rizik, koji mu se ipak zasad isplatio. Za HDZ se može reći da je doživio pravu katastrofu, jer ima samo četiri svoja "autohtona" vijećnika, a potpuni poraz su ublažili radikali iz Ružinog HSP-AS s dva mandata. Jedan mandat u desnom bloku imaju i hrvatski liberali, ma što to značilo u tom nezgrapnom nazivu. Zapravo i ne vidim na koji će način to desnica formirati većinu u Gradskom vijeću Grada Dubrovnika. Za tako što treba im 6 još šest "gostiju" iz Hrvatskih laburista – stranke rada, Dubrovačkog demokratskog sabora i Stranke za Grad. No, i tako nešto, takav ništa drugo nego hibrid golih interesa u politici nije nemoguć. Posve je pogrešno, barem po meni, mišljenje kako je Pero Vićan najveći gubitnik ovih izbora jer nije dobio 4 presudna, nego "samo" 3 mandata, koje navodno može objesiti mačku o rep i što će ga za sva vremena ukloniti s dubrovačke političke pozornice i moći. Tako nešto je moguće samo ako laburisti i "srđevci" svih šest mandata pridruže koaliciji koju predvodi Niko Bulić i HDZ ili četiri mandata pridruže lijevom bloku. Znam da se Bupićevim laburistima to neće svidjeti, ali po svim političkim analitičarima i teoretičarima zapali su u najlijeviju od svih lijevih stranaka možda i ne znajući, tako da ne bi mogli ni u kojem slučaju koalirati s HDZ-om, nego samo s lijevim blokom. Doduše, mogu i nigdje. A nigdje bi po nekoj političkoj logici trebala biti i sva trojica vijećnika Srđ je Grad, jer projekt Golf Park Dubrovnik podržava i desna i lijeva koalicija, doduše nešto otvorenije Andro Vlahušić. A Pero Vićan je, uskočit će on negdje, bez brige, bilo kome milo i drago. Postoji i opcija da se izbori ponove, ako laburisti i "srđevci" složno, niti s jednim mandatom se ne priklone nikome, ali mi se čini malo vjerojatnom. Lesarovi Hrvatski laburisti – stranka rada predvođeni ambicioznim Matkom Bupićem, po meni, postigli su vrlo dobar, ako ne i odličan rezultat s tri izborena mandata. Siguran sam da će oni to doživjeti kao neku provokaciju s moje strane, jer koliko znam Bupić je računao da će ih puk dubrovački prepoznati kao neku novu političku silu, ničim okaljanu, obiteljskim i radnim vrijednostima okrunjenim i da će on biti novi dubrovački gradonačelnik. To se međutim, nije dogodilo i tu je narod, koliko čujem od njihovih pristalica, kriv. Bupić zapravo nije tom istom narodu ponudio ništa konkretno, osim apstraktnih, pa i demagoških parola o njihovom poštenju, neokaljanosti i navodno mogućem moralu u njihovoj inačici politike. Inače morala i nemorala u politici ima u jednakoj mjeri, kao i u ostalim područjima, ako se uopće možemo suglasiti što je to moral, a što nemoral. Što se liste Srđ je Grad tiče, bliže sam uvjerenja da je doživjela neuspjeh nego uspjeh, ako se uzme u obzir njihov, moglo bi se reći i trijumf u nedavno propalom referendumu za ili protiv projekta Golf Park Dubrovnik. Da su dobili barem 50% glasova onih koji se i formalno protive tome projektu, s 5.000 glasova imali bi čak i relativnu većinu u Gradskom vijeću Grada Dubrovnika. Ipak, postali su nezaobilazni čimbenik u političkom životu Dubrovnika, što i za samu demokraciju nije loše. Ne slažem se s onima koji tvrde da je Dubrovnik Regija doživjela krah zbog loših ljudi koje vodi inače dobra ideja. Niti je Vjekoslav Vierda bio loš gradonačelnički kandidat niti je Igor Žuvela pogrešna osoba za političko jačanje ideje dubrovačkog regionalizma. To je najobičnije licemjerje. I sam sam prošao tu školu i tvrdim vam da ljudi odbacuju ideju dubrovačke autonomije zbog nametnutog straha od tobožnjeg rastakanja hrvatskog korpusa i teritorija. Jednostavno, za takvu ideju ne postoje ni demokratski ni politički preduvjeti, bar još za neko vrijeme, što ne znači da na njoj ne treba i dalje inzistirati.

Vrlo kratko o županijskim izborima. Tu je bilo sve jasno i prije izbora. Pobjednici, na čelu s HDZ-om i Nikolom Dobroslavićem, "snagom koja pokreće", poštenim, umjerenim i stranački poslušnim čovjekom i koji ništa nisu učinili u protekle četiri godine, osim stalnog "baćenja" Pelješkim mostom, autocestom, transgraničnoj suradnji i euro fondovima, bez ikakvog učinka, nadmoćno su pobijedili u utrci za župana, a nešto slabije u odnosu na županijsku skupštinu, jer im nedostaje par mandata za apsolutnu većinu, ali to će već naći bez problema. Objektivno govoreći glasači i ne haju što je uopće županija, fućka im se i ako već trebaju glasati, onda će za kakvog-takvog "našeg", a nipošto za možebitno i odličnog njihovog. Posao im je olakšao bezlični Mirko Duhović iz Korčule i novi parlamentarac Oleg Valjalo, koji je digao i sidro iz Dubrovnika i potpuno promašena lista koalicije SDP-HNS-HSS. Po meni, trebali su kandidirati za župana nekoga iz Dubrovnika, iako možda i to ne bi donijelo prevagu.

Sve u svemu, na hrvatskom jugu, što se ovogodišnjih lokalnih izbora tiče, nisu donijeli ništa novo, nikakve svježine i barem naznaka za promjene nabolje. Za tako što ovdje i dalje nema političkog potencijala i ovaj put zaključujemo s onom "dobilo se što se zaslužilo". Političko tržište posve je jednako tržištu robe, novca i radnog kapitala, samo su u nijansama drugačije metode prodaje ili zavođenja.

HNB tečajna lista

25.06.2017
Srednji
JPY JPY
100
5,968305
CHF CHF
1
6,831213
GBP GBP
1
8,449090
USD USD
1
6,637328
EUR EUR
1
7,413232
$ Odabir valute
= Odabir valute