EUROPSKI /IZA/ZOV

Arhiva - /PRI/VIĐENJA Arhiva

Čini se ipak približno točnom dosta rasprostranjena ocjena kako pristup Hrvatske Europskoj uniji malo koga oduševljava, dakle i najčešće Hrvate i najčešće "Europljane", barem što se znakovitog 1. srpnja 2013. tiče. Zakonski ili "papirnato" gledano prilagodili smo se mjerilima i pravilima strogih i vrlo kompliciranih, pa i krajnje birokratiziranih "sjedinjenih europskih država", obećali da ćemo ih bez ostatka primjenjivati i sve u svemu da ćemo biti drugačiji, bolji i privlačniji nego što doista jesmo. Prelazimo li ipak Schengen s "figama u džepu", odnosno koliko smo pri tome i licemjerni, ne želim biti nikakav zloguki prorok, ali malo što mi, ne samo kako je sada, već i poodavno ukazuje da neće upravo tako i biti. Ne znam točno kakva su zapravo većinska viđenja Lijepe naše bila na samim njezinim počecima, ali znam da je sada malo tko s njome zadovoljan, od dna do vrha. Bolest samoprecjenjivanja dosegla je endemijske razmjere, socijalistički mentalitet također, vjera u sve i svašta, a najmanje u sebe naša je stalna svakidašnjica, poznati hrvatski jal ne jenjava, a nismo baš ljubitelji ni slobode ni demokracije ni ljudskih prava, osim kad se nas tiče. Za sve naše jade uvijek su nam krivi drugi i drugačiji, nikad mi sami a niti nam se čisti najprije naš nerijetko "šporki đardin" iako svi mislimo da znamo kako bi trebalo očistiti tuđi i stalno se "prtimo" u tuđe i strano. Eto, s takvom prtljagom Hrvatska se, Hrvati i ostali naši /su/građani ili državljani ukrcavaju u europski vlak i pristupa europskom braku koji se ponekad čini da je pred raspadom. Koliko god se nekima činilo da nije tako, temeljna ideja Europske unije ekonomskih je a ne političkih korijena. Smisao je da se ta zajednica ukupnim ekonomskim potencijalom i snagom ravnopravno i konkurentno nosi sa SAD, Kinom, Japanom i Rusijom, a u novije vrijeme i brzorastućim ekonomijama Indije i Brazila. Ipak, u toj utakmici, Europska unija zasad zaostaje, ponajprije zbog posrnule grčke, ali sve više i portugalske, španjolske i talijanske, pa čak i francuske ekonomije, a i hrvatska je takva. Nijemci su na rubu živaca održavajući i debelo plaćajući tu i takvu Europsku uniju, a mogu samo zamisliti kakvi bi mi bili da smo u njihovom položaju. Ajmo reći golema nas većina drži i uvjerava da nismo zaslužili to što imamo, točnije zaslužili smo puno više jer smo "bogomdani" za to puno više, samo nas ovaj ili onaj mrski neprijatelj stalno u tome sputava, a već se sve glasnije čuju glasovi da će nas u tome i Europska unija sputavati. Uvijek i svugdje točno znamo što nećemo, a nikad što hoćemo a da je to "hoćemo" i na terenu provedivo. Neskloni smo promjenama, strah nas je tržišta, konkurencije, takozvanog krupnog kapitala, profita i "profitera", dakle svega onoga što je razvijeni svijet i ne samo materijalno, nego i duhovno učinilo onakvim kakvog znamo i kojega se ne bi odrekli i primjerice prihvatili sjevernokorejski model. Ako bogatstvo i novac kvari ljude, koji ionako svi odreda i oduvijek nikad i nisu bili bogzna što, sigurno je da ih bijeda i siromaštvo kvari još i više, na kraju i uništava. Ali i bez obzira na sve, treba primiti makar na znanje da je za Hrvatsku i njezin svekoliki puk ipak velik iskorak i stjecanje formalnog članstva u Europskoj uniji. Nisu rijetki ni oni koji tvrde da tamo pripadamo od svojih /pra/početaka i što nas zapravo i gnjave s tim procedurama, kažu takvi. Ne spadam u takve, ako je to kome važno. Kako bilo, Europska unije otvorila je vrata Hrvatskoj, treba to shvatiti kao odličnu prigodu i ništa više. Koliko ćemo je iskoristiti ovisi više ili manje od nas samih, s tim da je odgovornost političkih vođa ipak veća. Ali i njih sami biramo i opet dođemo do sebe samih. Ono što je posve izvjesno, morat ćemo "moždane vijuge" puno više napregnuti, smoći puno više snage, volje i strpljenja, više smisleno i ciljano raditi i po svemu sudeći manje zarađivati. Ako to nećemo, hoće netko drugi, bez brige. Netko sve ranije promašaje, zablude i dugove treba kad-tad platiti. Proces globalizacije, a u tome je dio i Europska unijom zapravo je nezaustavljiv, milo nam ili ne bilo. Rekao bih da je i povijesno prirodan, ma koliko se opirali i možemo se samo priključiti i od njega imati koristi ili isključiti s teškim posljedicama u svim područjima. Neutemeljen je i strah od navodnog gubitka hrvatskog nacionalnog suvereniteta i identiteta u europskim integracijama kojega siju stalno budni desni radikali i konzervativne skupine. Makar mi i nije baš jasno što je to "nacionalni identitet" i što je nacija uopće, osim vrlo zavodljiva vodvilja za slabašne i lako zapaljive ljudske duše koji svoje utočište nalaze u kolektivu i pod skutima navodno jačih. Koliko ćemo ga imati, dakle suvereniteta i identiteta, koji nikad više neće biti epruveta ni bilo gdje, ovisi o našem umijeću prilagodbe na svim razinama. Iako su, istini za volju, rastući uskogrudni nacionalizam, antisemitizam i populizam najveći politički problemi i Europske unije, s čime su se nedavno suglasili i svi važniji europski dužnosnici. Međutim, istodobno su zaključili da ga treba učinkovito i svoditi u minimalne okvire, jer uvijek će ljudskih gadova biti i ima ih posvuda. Nipoto ostavljatii ga po strani, da se taloži i "kiseli". Problemi se ne uklanjaju taloženjem ili "kiseljenjem", jer smrad postaje sve nepodnošljivijom, nego brzim i djelotvornim rješenjima, uključivši i represiju, pri čemu se mora održati i politički pluralizam i demokracija i sloboda za sve, što nije nimalo lako. Osobito je to teško u takozvanim tranzicijskim zemljama, kakva je i Hrvatska. Unatoč svemu spomenutom, dakle i brojnim unutarnjim i vanjskim teškoćama, ulaskom u Europsku uniju stekli smo važne pretpostavke za neku bolju hrvatske budućnost. Pa i promjenu na bolje garda najčešćeg hrvatskog čovjeka koji je uglavnom razočaran, jalan, depresivan i mrzovoljan. Na takvim se temeljima ne može gradit nikakva ni osobna ni kolektivna bolja budućnost, to je izvjesno. Moram priznati da sam ovu kolumnu o hrvatskim europskim perspektivama nevoljko ništa drugo nego odradio, tek toliko da budem aktualan ili "in" stalno u primisli koliko smo uopće daleko i koliko smo uopće spremni prihvatiti nešto što je dokazano bolje i uspješnije od postojećeg i koliko smo spremni ukloniti tvrdnje i praksu svega onoga što je dokazano lošije i neuspješnije u nizu proteklih godina, desetljeća i stoljeća. Najgore će biti, a već i takve glasove čujem iz redova, nazovimo ih tako, hrvatskih političkih elita, da će nam za sve nove muke, nove demokratske standarde i promjenu čak i vijekovima taloženih loših navika i mentaliteta oslonjenog na državu i njihove vođe biti kriva Europska unija. Znate, mi to ne bismo učinili tako, ali tjera nas na to Europska unija, koju su tako zdušno prihvatile i lijeve i desne hrvatske političke opcije, isključujući naravno njihove ekstremne "krakove". Takav alibi za možebitne političke, ekonomske i moralno-kulturne neuspjehe treba odmah odbaciti i uopće ne otvarati rasprave na tu temu. I inače je vrijeme rasprava o svemu i svačemu, a ne o meritumu stvari u brzorastućem svijetu odavno prošlo i tamo se odavno ne čeka da se "poklope sve okolnosti koje nam idu u prilog" pa da se pokrenemo. A nepravdi i nevino oštećenih uvijek će biti, naravno i u razvijenom kapitalizmu i u Europskoj uniji, ali svakako puno, puno manje nego u svim ostalim političkim, ekonomskim i moralno-kulturnim sustavima.

HNB tečajna lista

18.10.2017
Srednji
JPY JPY
100
5,689852
CHF CHF
1
6,530849
GBP GBP
1
8,459397
USD USD
1
6,381966
EUR EUR
1
7,502639
$ Odabir valute
= Odabir valute