POREZNA /RE/PRESIJA

Arhiva - /PRI/VIĐENJA Arhiva

Da Hrvatska još od osamostaljenja do naših dana i po svemu sudeći upitno dokad nije imala niti će imati djelotvornu i njezinim posebnostima prilagođenu /makro/ekonomsku politiku notorna je činjenica. A tome je tako što su sve dosadašnje vladajuće nomenklature i elite, pod raznim "firmama" poput domoljublja, opće ili javne dobrobiti, nacionalne ugroženosti, straha od obnove bivše države i sl. zapravo vodile računa o osobnom probitku i održanju na vlasti i sve tako. Ustvari, vodila se takozvana populistička, a ne ekonomski, pa i politički produktivna i dugoročno održiva /makro/ekonomska politika. Formalno smo prihvatili kapitalizam sa svim njegovim sastavnicama, a stvarno ga mrzimo i socijalističkog smo mentaliteta, a tome su snažno pridonijeli upravo političke vođe, koji nikad nisu narodu sasuli u lice ono što mu spada, a to je da se, ukratko, formom ne mijenja suština sama po sebi, da je narodna sudbina i sudbina svakoga od nas u našim rukama, a oni su tu da pripomognu u okviru svojih "nadležnosti", nikakve mesije i parci. Naravno, takvu istinu reći znači odmah izgubiti potporu narodne većine i ljudski je to, nitko ne voli poraze. Međutim, jedno je kad skupu cijenu plaćaju pojedinci, a nešto posve drugo kada plaća narodna većina. Na takvoj matrici je građena i "njegovana" i hrvatska porezna /fiskalna/ politika kao neizostavna sastavnica ukupne ekonomske politike /uz monetarnu, dohodovnu i vanjskotrgovinsku/. Dakle nikada, pa ni sada nije ni oblikovana, a nekmoli provedena funkcionalna, razvojno održiva i suvremena, nazovimo je tako hrvatska /makro/ekonomska politika u kojoj će sve njezine spomenute sastavnice svaka za sebe, ali i između sebe i kao cjelina omogućiti stalan i ubrzan rast i razvitak hrvatskog društva i države. Čovjek si postavi sam sebi pitanje je li takvo što, nakon svega uopće i moguće. Dakle ipak u ograničenim resursima i tu se ne zavaravajmo, imati naprednu po svim važnim obilježjima racionalnu hrvatsku državu ili naprosto se pomiriti s činjenicom da smo takvi kakvi jesmo i nikako bolji ne možemo biti, jer uvijek i u svemu mi imamo ono "ali". Nekad mi dođe da i ne znam što bi više i pisao kad je o ekonomiji riječ, uzgred u koju misli svatko da se razumije i zna i što se tu uopće ima reći. O poreznoj politici pisao sam još 1999. komentar u jednom drugom listu pod nazivom "Porezni bumerang" i sad kad sam ga ponovno pročitao ne gubi ništa na svojoj aktualnosti, dakle ništa se dogodilo nova nije i u temeljnim crtama sve je isto, osim što je takozvana Lafferova krivulja koja je odonda krenula svojom uzlaznom putanjom dosegla svoj vrh. A kako negdje pročitah, Lafferova krivulja "je grafički prikaz odnosa poreznog opterećenja i prihoda države. Odnosno, to je u biti samo fensi naziv za činjenicu da mrtvi magarac, čak i ako ga se tuče, više neće moć vuć teret. Ili, drugim riječima, nakon određene točke, nakon određenog stupnja poreznoga opterećenja, prihodi države se sa daljnjim povećanjima poreznog opterećenja počinju smanjivati". To je ono s čime se sad suočavamo i što znaju i trpe samo poduzetnici ili takozvani realni /gospodarski/ sektor, koje do zadnjega i najcrnjega iznimno cijenim i poštivam i divim se ničemu drugome nego njihovoj hrabrosti, čak i ludosti. Nisam ni čuo ni pročitao da je ijedna država na kugli zemaljskoj doživjela ekonomski uzlet i renesansu na visokim poreznim, ali i ostalim parafiskalnim i sličnim davanjima. Rad, proizvodnja i ekonomski rast osobito su izloženi stravičnim davanjima i to se može nazvati i poreznom presijom, pa i represijom zadnjih mjeseci i to, ako se ne zaustavi, zakonomjerno vodi u potpuni bankrot i hrvatske države i društva, a ionako smo već na rubu. Hrvatska naprosto mora uravnotežiti i na resursim i komparativnim prednostima graditi i izgraditi nacionalno gospodarstvo, u čemu je /uz monetarnu/ od ključne važnosti porezna politika i praksa. O tome se i u stručnim i manje stručnim krugovima već desetljećima govori i mudruje, ali malo toga se mijenja i prilagođava stalno novim uvjeta i Hrvatska se pretvara u jedan ništa drugo nego oveći market. Evo svaki "bogov" dan mi "batimo" o turizmu, točnije ugostiteljstvu, sladoledima, trgovini i sl., a o proizvodnju, poljoprivredi, malim poduzetnicima i obrtu i sl., i sličnim potencijalima sve manje. Prioritet i aktualne hrvatske porezne politike i prakse su ubiranje proračunskih prihoda po sve većim stopama, a ne smanjivanje, odnosno racionalizacija proračunskih rashoda i javne potrošnje na svim razinama i dovođenje u sklad i održiv međusobni odnos proračunskih prihoda i rash.oda koji će dati prostora i mogućnosti gospodarskom oporavku i rastu. To je moguće samo širenjem porezne osnovice na sve društvene čimbenike i stanovništvo, ali s istodobnim smanjivanjem poreznih stopa i na dobitak i na dohodak, kako to pokazuju primjeri europskih, ali i ostalih tranzicijskih zemalja koje su se izvukle iz recesije i "utrle" putove dugoročno održivog ekonomskog rasta. Ne može se u stravičnoj antipoduzetničkoj klimi, fobiji lopovluka i kriminala koja je usmjerena prema htijućim i sposobnim, dakle onima koji "razumiju" okolnosti mjesta i vremena kakvo jest, onima koji se brzo prilagođavaju tržišnim i tehnološkim izazovima, jalom i gušenjem poduzetničkih sloboda stvarati otvorena, zdrava i ekonomski razvijena država i društvo, toga nigdje nema. Kapitalizam je trijumfirao, neće propasti, bez brige iako jest u krizi, naprosto zato jer je pobijedio zavist, kako pronicljivo veli ugledni američki katolički teolog Michael Novak. Na kraju nešto što baš i nije ili možda ipak jest s današnjom kolumnom. Naime, posljednjih mjeseci izložen sam ne baš zanemarivim raznoraznim pritiscima, pogrdama i insinuacijama anonimnih i "transparentnih" prišivajući mi neki privid nevidljivog moćnika, takozvane sive eminencije, navodne sveznalice, isključive, frustrirane i zločeste osobe. Naravno, ne pada mi ni na kraj pameti ni braniti se ni opravdavati pred bilo kime, naprosto ne vidim zašto. Vjerojatno da svojim komentarima i izgledom neke kao da izazivam i naravno da sam svjestan rizika pisanja i svoga izgleda, pa sam ga i preuzeo. Jedino što mogu reći kako se ne osjećam nikakvim moćnikom i uopće nemam takve porive. A da je tako i da sam moćnik ili "regulator" i da je po mojemu, uvjeravam vas da bi bilo puno bolje svakome i ne bi se događalo ovo ružno što nam se događa tu po Gradu. Iznosim, kao što i kolumna slovi vlastita /pri/viđenja nekoga i nečega, koja nisu nikakvi zakoni ni svete knjige, nikoga na ništa ne obvezuju i ne pripadam nikakvim formalnim i neformalnim interesnim i što ti ja znam skupinama, izabrao sam teži životni put i ne žalim nimalo zbog toga. Ono što volim razmjenjivati je mišljenja i stavove o meritumu stvari, dakle kad pričamo o jabukama, onda pričajmo o jabukama, njihovoj cijeni, kakvoći i sve tako, a ne tko ih je proizveo, kakvog je izgleda, vjere, nacije proizvođač jabuka. Nažalost, prostor i vrijeme je takvo da je najčešćoj čeljadi, povodljivoj, površnoj ili ne, svejedno, prevažno tko je taj što nešto hoće, a ne što zapravo hoće. Prevažno je kakve je boje mačka, a ne lovi li miševe, po stoti ću put. Svatko od nas koji misli, što naravno ne znači da i ispravno po nekim kriterijima misli, zapravo ima izbor između bijega u sebe i bijega od sebe i to će biti jedna zasebna kolumna. Usrdno bih samo zamolio da me nitko ne sažaljeva, niti me uvrštava u žrtve niti trpa po svojoj logici u nekakve interesne ili bilo kakve skupine. To što se moji stavovi i razmišljanja možebitno poklapaju s nekim interesnim i ostalim skupinama samo je slučajno, jer naprosto je nemoguće bez toga preklapanja kad se ima u vidu koliko je raznih interesnih i ostalih ljudskih skupina. Biti u poziciji ne znači biti u pravu, ali biti i u opoziciji, također ne znači biti u pravu po nekom automatizmu. A što je pravo, što krivo, vječno je pitanje i kad se to riješi možda će i svijeta nestati, jer više neće biti razloga za postojanje.

HNB tečajna lista

17.10.2017
Srednji
JPY JPY
100
5,693381
CHF CHF
1
6,523686
GBP GBP
1
8,468133
USD USD
1
6,366542
EUR EUR
1
7,506153
$ Odabir valute
= Odabir valute