OLEG VALJALO

Arhiva - Osoba Dana Arhiva

OLEG VALJALO

olegvaljalo

U posvemašnjoj oskudici kompetentnih, politički socijaldemokratskih profiliranih ljudi, posebice mlađih, i ne samo tu, na dubrovačkom, nego i na ukupnom hrvatskom prostoru, čini se da je vrh SDP-a rješenje našao tu, za "domaće zadaće", čovjeka za mnoge s neupitnim pedigreom – Olega Valjala. Dakle, zahuktalu crvenu zvijezdu sa statusom hrvatskog europarlamentarca, s adresama u Zagrebu i Bruxellesu. Inače Dubrovčanina, koji će pokušati, u pokojem vikendu, zavesti red i vratiti ugled ovdašnjem, inače ozbiljno posrnulom i ošamućenom SDP-u. Po meni, uzrok fijasku dubrovačkih socijaldemokrata jasno je na onima koji su ga ovdje vodili, od Olge Muratti preko Tatjane Bonačić do anonimnog korčulanskog stomatologa Davora Penića, a zacijelo i svih onih koji su ih podržavali. Središnjica SDP-a posve je u pravu kada je takvu organizaciju raspustila, ma kakve, možda i najbolje nakane imali spomenuti i ini. U politici se uspjeh mjeri brojem glasova birača, jednako kao i u slobodnom tržištu i ekonomiji – profitom. Treba, istine radi, priznati da biti član SDP-a, prihvaćati i boriti se za socijaldemokratske vrijednosti u uvjetima koji za nju, kao i za liberalne ideje ni ovdje ni šire nije nimalo pogodno političko podneblje i potrebna su ujednom i znanja, i mudrost, i poštenje, pa i ponajviše elementarna hrabrost, a usudio bih se reći i egzistencijalna neovisnost. Takvih je tu po Gradu jako malo, ne ulazeći u razloge što je tome tako. Čudi me kako su vodeći dubrovački socijaldemokrati upali u klopku svojih političkih suparnika koji su im "pljeskali" na njihovim nedavnim listama za lokalne izbore, uključujući i kandidate za župana i dubrovačkog gradonačelnika. Upamtite ovo, ako vam vaši politički protivnici govore, koji ionako nikada neće glasovati ni u snu za vas, što je i inače prvorazredno licemjerje, kako ste lijepi, pošteni, pametni, razumni i tome slično, onda to trebate prepoznati i znajte da tu nešto nije u redu, po onoj "Čuvaj se Danajaca i kad darove donose". Politički izbori su posve nešto drugo, često i neobjašnjivo i to treba prepoznati. To sam naučio i iskusio, da se ne ponavljam. No, tko je zapravo Oleg Valjalo i kakav je zapravo njegov politički potencijal i može li uopće izvući iz gliba ukupno dubrovačku ljevicu? Zacijelo je riječ o pristalom, "našem", školovanom i takozvanom umjerenom čovjeku, koji po meni niti "piri niti viri", iza kojega se prašina ne diže, kakvih se namnožilo posvuda s lijeva na desno. Nisam ga nikada čuo ni vidio jasno ni glasno kako to zamišlja povratiti ne tako davno ipak zavidan ugled dubrovačke ljevice i na koji će to način potruditi se poboljšati, koliko je to moguće, položaj niže i srednje klase, ovakvih ili onakvih manjina i otvoriti perspektive razvoja Grada koji spava, s prevladavajućim rentijerskim mentalitetom, opterećenim u nekim elementima slavnom, a u nekim baš i ne slavnom prošlošću, punom "naših" i "njihovih" što je inače temeljna razdjelnica između desnih i lijevih političkih opcija bilo gdje. Pored one da socijademokracija zastupa rad, a konzervativne, desne opcije kapital. A problem je tim već što bez rada nema kapitala niti ima rada bez kapitala, što je inače izvor svih političkih i drugih prijepora suvremene i suverene hrvatske države. Najčešći puk u hrvatskom stadiju demokracije opredjeljuje se za desne političke opcije po kojima je važno tko je netko što nešto hoće ili lijeve, po kojima je važno što netko nešto hoće, ne obazirući se puno na to je li takav "naš" ili "njihov" iako ni tu stvari nisu tako jednosavne. I Oleg Valjalo pripada onoj, nazovimo je tako suvremenoj hrvatskoj socijaldemokracijii koja se potpuno odijelila od običnog i neobičnog puka, nema ga među takvim, osim na FB i nema ga u stvarnom, realnom životu ili ga bar ne vidim, tu među takozvanim narodom. Doduše, jasno je rekao da dubrovački SDP ne spada u Dubrovački dogovor, koji, kako se ispostavlja, nije ništa drugo nego beskropulozna raspodjela preostalog plijena i sinekura i to mu je politički ispravan potez, kako mi se čini. Ali od njega, koji će možebitno sutra biti i dubrovački gradonačelnik i tko zna što ne, nikad nisam čuo kako misli razriješiti recimo, status Društva prijatelja dubrovačke starine, Zaklade Blaga djela, kriminal oko Javne garaže, gomilanje viška zaposlenih u lokalnim javnim službama, poduzećima i ustanovama, nepotizam pri zapošljavanju i promociji u istim, političkim nad stručnim prioritetima tamo gdje to nikako nije potrebno. I kako uopće misli razoriti te novcem povezane i umrežene dubrovačke interesne, zatvorene i monopolne privatne skupine što se namnožiše u ovom, unutra i odavno ružnom Gradu, točnije koji ga vode nominalno ili tajno. Za to nije ni programski ni ideološki "zadužena" politička desnica, nego politička ljevica, osobito socijaldemokracija i te se zadaće, koliko je meni razvidno, kloni, odnosno bježi "kao vrag od tamjana". Ali, postavlja se i pitanje zašto bi Oleg Valjalo bio tu neki "revolucionar" i ovako mu je dobro, pače i odlično i bit će i još bolje. Jer hrvatsko biračko tijelo, dakle i dubrovačko, duboko je podijeljeno, mudrije, polarizirano na lijevu i desnu stranu, čak i bez obzira koje su mu vođe, uglavnom na SDP i HDZ i tu se i unatoč svemu ne može, nažalost, bogzna što promijeniti, osim povremene one "sjaši Kurta da uzjaše Murta". Štoviše, SDP će s Valjalom na njegovom čelu, makar i s "daljinskim upravljačem" dobiti pokoji mandat više u idućim izborima, jer naprosto teško da može manje. Oleg Valjalo, to je posve razvidno, opredijelio se političku profesiju i karijeru i to ne lokalnu, nego državnu, pa i međunarodnu i tu mu se nema što zamjeriti, kao i bilo kome drugome u traženju vlastite sreće i egzistencije. Netko bira teži, netko lakši put i tu se nikome nema što zamjeriti. A put političara po zanimanju, dozvolite mi da i to kažem, čak i ako je oporbeni, puno je lakši, primjerice od poduzetničkog puta. Jer, rezultati političara vrlo su teško ili nikako mjerljivi, uvijek ti pronađu opravdanje za svoje promašaje, poput navodno nesnošljivog nasljeđa njegovih prethodnika, nedostatka novca, unutarnjih i vanjskih okolnosti na koje se navodno ne može utjecati i sve tako. Za razliku od poduzetnika, pa i najcrnjeg, koji po sve kraćem postupku potonu zbog nesnalažanja na tržištu, slobodnom ili dirigiranom, svejedno. Čast izuzetcima, kojih naravno ima, ali politička profesija, i na samo u dubrovačkim, nego i u hrvatskim okvirima postala je utočište onih koji se u realnom, stvarnom životu, na tržištu nisu potvrdili ili dokazali i to je naša zbilja. O tome ću jednom drugom zgodom nešto detaljnije. Kako bilo, Oleg Valjalo pobjegao je od one kako je ipak biti najteže "prorok u vlastitom selu", makar i bio izabran za predsjednika dubrovačkog SDP-a, pa i tu mu se nema što zamjeriti. Uostalom, to je pitanje SDP-a, ali svakako i Grada uopće, zbog čega i ovo pišem. Mišljenja sam da bi ta uloga ili položaj više spadala nekome koji tu i odavno i dalje i živi i radi i koji je tu svakidašnji, makar imao i nešto slabije "reference". Međutim, takvih, uz sve to i hrabrih, čini se da među dubrovačkim sdp-ovcima nema, a to dalje znači u najmanju ruku dugi put oporavka ovdašnje političke ljevice. Što mi se čini ipak štetnim za ukupne političke, ekonomske i demokratske perspektive krajnjeg hrvatskog juga. Jer i desna, konzervativna strana nije ništa bolja, štoviše sve je i radikalnija.

HNB tečajna lista

25.06.2017
Srednji
JPY JPY
100
5,968305
CHF CHF
1
6,831213
GBP GBP
1
8,449090
USD USD
1
6,637328
EUR EUR
1
7,413232
$ Odabir valute
= Odabir valute