ANTUN

Arhiva - Osoba Dana Arhiva

ANTUN

Golema je većina nas u formiranju vlastitog političkog, socijalnog i moralnog profila pod snažnim, pa i odlučujućim utjecajem vanjskih političkih, vjerskih i medijskih vođa i ostalih "uglednika", koncepcija, obrazaca i ideja. Vodimo se i zavodimo egzistencijalnim, ponajviše materijalnim interesima i motivima, iako stalno tvrdimo da tome nije tako. I da ne moraliziram, to mi se čini prirodnim stanjem i ogavne su mi priče o vrijednostima poštenja, morala, uljudbe, što sve naravno treba imati prioritet spram materijalnog, osobito od onih koji se drže navodnim zaštitnicima svega toga. Naravno, sve su te vrijednosti neupitne u nekom idealnom svijetu, nekoj nirvani ili raju, što nikad i tko zna kad će i hoće li ikad biti. Neupitno je i to da bi svako ljudsko biće trebalo k tome težiti, čak i živjeti za tako uzvišene ciljeve, ali znamo da nije tako. Zapravo je suprotno, najčešće smo destruktivni i pohlepni i netolerantni ako nam se ukaže prigoda ili nam to politički, ekonomski i moralni sustav omogućuje, istodobno ne nudeći nikada provediva rješenja za brojne i sve veće društvene, ekonomske i moralne probleme. A takav nam "gard", po meni omogućuju svi sustavi koji se temelje na populizmu i kolektivizmu, o čemu sam gore nešto napisao. Svi protivnici populističkih i kolektivističkih ideologija, dakle nacionalizma, komunizma, fašizma, nacizma, vjerskog fundamentalizma, državnog kapitalizma i socijalizma, od političara, znanstvenika, novinara do umjetnika, svi oni i posvuda, negdje manje, negdje više, izloženi su žestokim pritiscima, prijetnjama, pa i svakovrsnom pojedinačom, ali i kolektivnom nasilju. Jednostavno, antipopulisti ili individualisti su za golemu većinu, svjesno ili nesvjesno, izopćenici, luđaci i tko zna što sve ne u najrogobatnijem smislu. Pa i u najrazvijenijim demokracijama, da i ne pišem o totalitarnim sustavima, ograničava im se pristup javnosti i medijima, ne da im se "živa mira", sad svejedno jesu li i oni uvijek u pravu. Problem je u tome da se tako objektivno ne sagleda lice, ali i naličje, pozicijski i opozicijski stav o nekome ili nečemu, što nam uvijek, u krajnjem, svakome od nas dobro dođe, dakle ono "za" i "kontra". Pa evo i meni, koji imam kakav-takav kritički diskurs prema hrvatskoj, posebice dubrovačkoj zbilji, politici, moralu, ljudima. Iznova ne tvrdeći da je to neka moja metafizička istina ili pravo. Tako mi pade napamet koliko sam mlak u toj svojoj kritici čitajući razmišljanja stanovitog Antuna na jednom hrvatskom burzovnom portalu. Moguće da je Antun i Dubrovčanin, sudeći po svojim stavovima o ovdašnjim svakidašnjim ekonomskim, pa i nekim drugim prijeporima. Ali, ne onaj kakva je većina, precijenjena, zatvorena, konzervativna, nerijetko i licemjerna, kakvu je i Antun, pa i svatko tko dublje u dušu i duh najčeščeg Dubrovčanina, prepoznao i s čime se posve slažem. No, i to nije toliko važno kod meni omiljenog Antuna, uostalom kao ni to što takav diskurs i "panoramu" Grada koji spava i kojemu su za sve možebitne nevolje uvijek krivi oni drugi i drugačiji, manjine ovakve ili onakve, "luđaci", "komunjare", država, političari... Jer, mi ćemo ovdje još neko vrijeme preživjeti, naći ćemo nešto za "ćopnuti", nema nas puno, mali je i prostor, ali ako nastavimo u ovakvom jednoličnom, sporom i neinventivnom ritmu, kuknjavom, jalom i bijesom, bit ćemo posve progutani od nepoželjnih. Nitko kao Antun po meni, nije tako jednostavno, razumljivo, argumentirano, pa i duhovito, kroz svoje blogove razorio, osobito ekonomske zablude socijalizma, kolektivizma, populizma i antikapitalističkog mentaliteta, što su najraširenije bolesti sadašnje hrvatske države i društva. Protivnici takozvanog krupnog kapitala, kapitalizma, profita, profitera, slobodne tržišne utakmice, konkurencije i bogaćenja navodno bez rada, jer se ovdje pod radom uglavnom predmnijeva fizički, ali ne i umni rad, naprosto ne shvaćaju i ne prihvaćaju, na sve načine, da time još i više nanose štete sami sebi, a posebice svojim nasljednicima, mladim naraštajima i uopće opstojnosti hrvatske države i društva. Izračunajte sami, primjerice, koliko od kune prihoda "mrskog" kapitalista ili poduzetnika, pa i najgoreg, imaju njihovi zaposlenici, država, dobavljači, vjerovnici, prosvjeta, kultura, šport i svi ostali. Mnogi se i raduju kad spomenuti ulagači i pokretači ekonomije, "truli" kapitalisti i "lopovski" poduzetnici" ne uspiju u svojim nakanama, kada su u u mukama i kada na kraju propadnu. Socijalisti i njima slični obično imaju i kolosalne i nazovimo ih humane ciljeve, mlataraju o nekakvom idealnom svijetu, idili ili nirvani, u kojoj, usudio bih se ustvrditi da nema mjesta za sve dobronamjerne. Pa i one koji vole i ovaj Grad i Hrvatsku, ali ne po recepturi onih koji ga neovlašteno i nedemokratski prisvajaju, pa i pljačkaju. Pri tome ne dopuštajući drugima i drugačijima i "obilježenima" pristup njihovim udrugama, sinekurama i izvorima materijalne moći, jer nam duhovnu ne mogu i kad bi htjeli ukrasti. Svi spomenuti kolosalni ciljevi, naravno za mnoge djeluje privlačno, zavodljivo, jedino što ne daju odgovor tko će to sve i platiti, odakle novac, kvalitetna i mobilna radna snaga, a bogme još i pamet, za koju smo umislili kako je imamo u izobilju i po rođenju ili krvi. Završit ću ipak s Antunom /o.p. nije glavni urednik ovoga tjednika, da ne bude zabune/, koji piše: "Lijepo je rekao Lovrinčević “beskrajna varijanta užasa”. Bez da se ova država reformama protrese uzduž i poprijeko, po svim vertikalama društva mi nećemo dočekati značajnji održivi gospodarski rast. Prvo i osnovno što se u ovome društvu mora napraviti je da se konačno počme obračunavati s populizmom koji je zarazio javne medije. Tu najveću odgovornost imaju premijer i predsjednik države ali i vođa opozicije. To je preduvjet otriježnjenja nacije, da narod shvati kako se mađioničarskim politikama ne može doći u blagostanje i da ti koji im danas obećavaju skretanje u lijevo mogu skretati u lijevo gologuzi samo na semaforima sa svojim službenim automobilima a ti koji im obećavaju da će se Hrvatska u par godina pretvoriti u industrijsko-proizvodnu silu da to mogu prodavati samo neukim ljudima. Jer da bi to postigli treba vam obrazovna strategija, treba vam pola milijuna imigranata radnika, potpuna porezno-fiskalna stimulacijska reforma i masu masu toga, a to neće ići preko noći. A dotad treba preživjeti i održati stabilnost financijskog sustava. Zato sam više puta ponavljao da je po meni današnji predsjednik države najveći populist od svih do sada. Dopuštam da on ne razumije hrvatske gospodarsko-ekonomske probleme i da ga savjetuju krivi ljudi, ali to ga ne abolira od odgovornosti što je dopustio da u ovom društvu populizam uđe u svaku poru našeg društva. Obećavao je “novu pravednost” a ta pravednost bi trebala biti i pravo naroda da zna istinu a istina je da mi nismo ni bogati, ni tako lijepi, mladi a bogme ni pametni kako se to nama čini. To je osnovni preduvjet da se svi zajedno trgnemo dok ne odemo u “beskrajnu varijantu užasa”. Zemlja u kojoj nam o konkurentnosti i tržišnoj ekonomiji dva puta tjedno na javnoj tv govore Nadežda Čačinović i Srećko Horvat nema nikakvu šansu da se trgne i izvuče iz ponora u koji srljamo." A ja bih potonjima dodao još i Nina Raspudića, Mata Kapovića, Ljuba Jurčića, Dragutina Lesara i njima slične "uvažene" koji po javnim medijima, osobito HRT-u raspaljuju zablude i strasti ionako frustriranom puku i nikome za ništa i ne odgovaraju, jer to nominalno i ne moraju. Međutim, urednici barem javnih medija i svakidašnjice morali bi ravnopravno "pripustiti" i ljude poput Antuna i sličnih da nam i oni kažu ono što nam, po meni stvarno i pripada, od vlastite precijenjenosti do "antiprogresivnog" mentaliteta. Pa onda činimo što nas je volja. Ionako ćemo dobiti ono što smo zaslužili, ni manje ni više. Ma koliko se s time mirili, zlovoljni ili jalni bili. Jer nama je, složili se ili ne, potreban jedan posve drugačiji, suvremeniji i prodorniji pristup i djelovanje u uvjetima u kojima jesmo i koji se dnevno mijenjaju. Moramo prihvatiti, barem u ekonomiji, vrijednosti kapitalističkog sustava i svega onoga što je dovelo do puno boljeg ukupnog stanja i standarda većine stanovništva u razvijenim državama. Oni koji taj sustav nisu prihvatili, siromašniji su u svakom pogledu, makar je nekima i to prirodno stanje i ne treba im naturati nešto, po nama bolje. Statička i statusna društva poput hrvatskog osuđena su na smrt, dinamička, kapitalistička i otvorena društva "osuđena" su na život, ma koliko i on znao biti težak. I nema toga političkog, ekonomskog i moralnog sustava koji ljudske ideale i blagostanje može jamčiti za svakoga i to nije ni moguće. Ali, ima i to ovoga potonjega koji je tim ciljevima ipak i sve u svemu bliži i održiv na "neodređeno vrijeme". Ne morate čitati ni prihvaćati Antuna ni mene ni slične, ali morate se sami potruditi naći bolju mogućnost za sebe ako vam nije dobro. Nitko to za vas neće učiniti. Ni država, ni stranka, pa uglavnom ni najbliži...

HNB tečajna lista

12.12.2017
Srednji
JPY JPY
100
5,641360
CHF CHF
1
6,457199
GBP GBP
1
8,562218
USD USD
1
6,396985
EUR EUR
1
7,545883
$ Odabir valute
= Odabir valute