PRIJEVREMENI IZBORI?

Arhiva - /PRI/VIĐENJA Arhiva

Kad sam pročitao i ovako ili onako saznao da bi nam proračunski deficit u 2013. mogao dosegnuti i vrtoglavih dvadeset milijardi kuna, da bi nam bruto domaći proizvod /BDP/ u nizu idućih godina u najboljem slučaju mogao rasti svega za 1 do 2 postotna boda /umjesto bar 6% godišnje da se dostigne prosjek EU i pristojan životni standard i zaposlenost/, da ćemo morati uvoziti na stotine tisuća radnika za održivu ekonomiju i konkurentno poduzetništvo, da nam slijedi zapravo niz ustavnih referenduma od definicije braka do ostalih elementarnih ljudskih prava, jer ovo sad nije to to prema rastućem populizmu, konzervativizmu i kojekakvim društvenim i sličim predrasudama, što nas, ljutili se ili ne, vraća "nase". Kad p/r/omislim o svekolikom ozračju svakidašnjice, dubokom pesimizmu, apatiji i razočaranju sad već i goleme većine, jednostavno i ne uočavam nikakvo "svjetlo na kraju hrvatskog tunela". Prisjetim se ubitačnih riječi Thomasa Bernharda /doduše o Austriji pedesetih godina prošlog stoljeća/ koji veli: „Država je struktura koja je trajno osuđena na propast, stanovništvo je struktura nezaustavljivo osuđena na podlost i duhovnu slabost“. Vrijedi li ta misao i za Hrvatsku, "nestbeschmützera" Bernharda, što u prijevodu znači pljuvača, pa i izdajnika vlastitog "gnijezda" tj. domovine i naroda, kako su ga razapeli austrijski nacionalsocijalisti i klerikali, svakome na volju. Meni u tome ima neke istine i u našim, hrvatskim uvjetima i bit će još i više, ako se nastavi ovim "tempom". Štoviše, nije da se kraj ove, rekao bih čak i agonije, ne nazire. Letalni završetak, stečaj, bankrot ili kako hoćete, iako to tehnički ili pravno nije moguć za državu, već je stvarno posve izgledna opcija. Ne mogu ni zamisliti okolnosti ili stanje u kojemu je nacionalna ekonomija, kako hoćete, u kolapsu, s vrlo slabim ili nikakvim izgledima oporavka, a da je pri tome ili istodobno politička, demokratska i socijalna stabilnost države neupitna. Naravno, te nestabilnosti nisu posljedica samo ekonomskog kolapsa, iako je njegov "ponder" najveći. Tome još i za dugi rok treba dodati hrvatske povijesne stranputice i muke, od političkih, teritorijalnih, kulturnih, religijskih do socijalnih. Povod današnjoj kolumni je sve glasnije "šaputanje", pa i provociranje i od vladajućih i od opozicije prijevremenih hrvatskih općih, odnosno parlamentarnih izbora. Najprije, mišljenja sam da su prijevremeni ili izvanredni izbori ipak potrebni, čak već i u idućih nekoliko mjeseci, u najmanju ruku zbog činjenice da je aktualna, lijeva vlast, vodeći zemlju na samo dno i u ekonomiji, pa skoro i u svemu drugome izgubila svaki i unutarnji i vanjski kredibilitet, ma koliko joj nakane bile i najbolje i to joj se, izbornom kušnjom mora dati na znanje. Ovoj se Vladi mora priznati da nije demagoška, da se hrabro suočava s nasrtajima političke destrukcije sdesna i da joj, s obzirom na teško nasljeđe te iste desnice nije lako. Međutim, ponovit ću, nije pronašla u ove dvije godine nikakvu terapiju za oporavak, osobito ekonomije, a nije iskazala ni osobitu hrabrost u suzbijanju svekolike korupcije i gospodarskog kriminala, za što je, u krajnjem i dobila mandat. Po meni, zauzela je obrambeni, a ne aktivistički "gard" i predugo se bavila i još uvijek bavi sama sobom, a najveći je problem što od samog početka nema nikakvu čvrstu strategiju niti zna odvojiti bitno od nebitnog u upravljanju državom. I ovoj, ali i bilo kojoj drugoj hrvatskoj Vladi bit će teško premostiv problem što mora i svojim mjerama i uvjeravanjima i primjerom ukazati sveokolikom puku da je socijalizam i nominalno i stvarno okončan i da mu nema druge nego prihvatiti politički, ekonomski i moralni sustav kakav je zapisan u inače suvremenom ustavu i nominalno kapitalističkom ustroju hrvatske države u svim svojim sastavnicama. Od demokracije, političkog pluralizma, vladavine prava do slobodnog tržišta, privatnog vlasništva, otvorenog društva, sekularne države...Ne znam kako će to netko shvatiti ili prihvatiti, ne znam je li to isključivo zadaća ove ili bilo koje Vlade ili možda angažirane inteligencije, ili oboje, ali moralo se i mora, na ovaj ili onaj način ukazati svakome da nismo toliko ni pametni, ni bogati, ni lijepi da ne bi morali stalno i puno više učiti, biti strpljivi, skromni, ne nalaziti krivce stalno u drugima, ovakvim ili onakvim, nego da smo i sami krivci za mnogo štošta i da smo sami kovači i krojači svoje sudbine. Zadaća političara, osobno je tako vidim, vratiti vjeru narodu u njegove mogućnosti, stvarati povoljnu stvaralačko i poduzetničko ozračje, optimizam i nadu, pa makar se i morali žrtvovati i odricati. Ne treba puno uma za spoznati da se ni revolucijama, ni ustavima ni zakonima, samim po sebi, ma koliko lijepo izgledali i bili sukladni najvećim civilizacijskim i kulturnim standardima razvijenih zemalja i narodni mentalitet, zbilja, ekonomija i sve ostalo ne mijenjaju. To se događa samo njihovom provedbom, poštivanjem, na kraju i promjenom, kako se to umno kaže, mentalnog sklopa. I to je glavna zadaća političkih elita, struke i aktiviteta. Na takvom tragu tek su neke minorne političke stranke i nešto malo hrabrih i neovisnih intelektualaca, uglavnom lijeve i liberalnije orijentacije. To bi definirao nekim svojim trećim hrvatskim putem ili političkom opcijom, o čemu se u posljednje vrijeme priča kao spasonosnom hrvatskom izlazu. Obično se čuje, kako navodno ne valjaju ni jedni ni drugi, dakle uglavnom ni SDP ni lijevi ni HDZ ni desni, a sve ankete, pa i niz idućih izbora iznova će potvrditi ništa drugo nego licemjerje stava o "istima" i opet će većina izabrati spomenute, a možebitno treće zacijelo neće, jer eto nisu ni oni, dakle ti treći ono što bi ta većina ili glasačke postrojbe htjele. Jer, taj treći navodno nije "naš", prepošten je, nema iskustva, a ne zavaravajmo, za nerijetke nije uopće ni domoljub, nije lijep, upitno mu je i podrijetlo, prošlost...Kad su spomenutog Thomasa Bernharda upitali zbog čega navodno mrzi svoj, austrijski narod, odgovorio je da to uopće nije istina, dakle da je posve obratno i da on voli svoj narod, ali ne i svoju državu, njezine korumpirane i licemjerne vođe, političke, kulturne i vjerske koje su taj isti narod grdno prevarile i učinile ga nacističkim, malograđanskim i primitivnim. I meni je to prihvatljivo i siguran sam da se to odnosi i na sve ostale države i narode koji su pali u te, ništa drugo nego zablude i zamke. I uopće ne mislim da je netko protiv naroda, ako je protiv nekoga od njegovih vođa ili političke stranke, kako smo to znali čuti. Pa i ako je protiv nekoga od vjerskih dostojanstvenika da je time i protiv Boga. Makar je to teško većini objasniti, što ne znači ne pokušati ili odustati. Tu je pitanje "cijene" koju smo spremni platiti za svoj životni stil ili filozofiju i zna se, primjerice da je "moralu skupa cijena". I nemam ja što ni zamjerati ni nezamjerati, niti nametati bilo kome, ali jesam uvjerenja da su kapitalistička, tolerantna i otvorena društva boljih perspektiva. Uostalom, to se već i stoljećima potvrđuje, ma koliko i ona prolazila povremeno kroz veće ili manje teškoće, poput ovih sadašnjih. Kako bilo, Hrvatskoj su, i ne od danas, nego i odavno, potrebne, rekao bih čak i neizbježne promjene, radikalne reforme i države i društva skoro pa svugdje, jer skoro ništa ne "štima", od čistača ulica do predsjednika države. Pa ako treba i politički izbori na mnogim razinama i svake godine, a ne svake četiri. Nisam baš siguran da nam trebaju toliko vizionari, jer uglavnom su nam razvojni gabariti i mogućnosti poznati, potrebni su nam vođe i lideri s autoritetom i integritetom, demokratskim habitusom, djelotvorni lijekovi, osobito za ozdravljenje ekonomije. Politika može i po sebi jest častan posao, to je stalna skrb o općem i javnom, vladavini prava i onoga najboljeg u narodu. Ona traži hrabre, sposobne, tolerantne i strpljive ljude. Nisu ni političari sveci, i oni su kao i svi ostali ljudi, sa svojim vrlinama i manama, ali ipak im spomenute vrline moraju biti u "debelom suficitu". Nažalost, deficit kompetentnih političara, neovisno o njihovim uvjerenjima, u hrvatskim prilikama je očit i problem je u tome što se to prenosi i na nove, mlađe naraštaje koji u politici, pa i politikanstvu /pro/nalaze svoj egzistencijalni probitak, što se ponekad iskazuje i u karikaturalnim i tragikomičnim slikama i prilikama. Meni mnogi od njih sliče na pionire iz ondašnjih vremena, makar je sad stranački pluralizam i demokracija, barem nominalno. Ali nisu oni krivi zbog toga što su takvi, kao što nije ni lopov kriv što je lopov i sve tako. Krivi su oni koji imaju ovakve ili onakve ovlasti pa im to dopuštaju, naravno zbog vlastitih, nipošto općih ili javnih interesa. Međutim, problemi i priče o suvremenoj hrvatskoj državi i hrvatskom društvu puno su složenije i izvan su dometa mojega uma. Žalosti me tek to da ne uočih ni na znanstvenoj razini barem jednu objektivnu dijagnozu, niti, nazovimo je tako učinkovitu terapiju, lišene bilo kakvih utopija i predrasuda, s vjerodostojnom argumentacijom. Takozvani ugledni, osobito humanistički i ekonomski znanstvenici i stručnjaci, netko manje, netko više, ništa drugo nego lijepo opisuju ili prepričavaju hrvatsku povijest i stvarnost o ovome ili onome. I tu stanu i dalje nemaju nemaju nikakva operativno provodiva, produktivna rješenja ovih ili onih društvenih i ekonomskih tegova, o moralnim neću. Što bi šahisti rekli, neovisnošću, međunarodnim statusom i članstvom u EU stekli smo "dobivenu poziciju", ali do pobjede ili "mata" je /još/ nismo povukli preostale poteze, odnosno ono što se zove "stvar tehnike". Općenito, nerijetko mi se učini da smo toliko umišljeni i precijenjeni posve izgubili iz glave ono što se zove "stvar tehnike". I sam sam izgubio toliko šahovskih, ali i nekih drugih "partija" zbog zanemarivanja "tehničkih pojedinosti" i činjenice "da nije gotovo kad mislim da je gotovo, nego je gotovo kad je i stvarno, empirijski ili praktično gotovo". A tko će ga znati, možda drugačiji i ne možemo biti, sad svejedno zbog čega. Kako bilo, hrvatske političke elite moraju odlično poznavati "stvar tehnike" ili bolje – političku tehnologiju, koja je posve nešto drugo od recimo – informatičke ili medicinske tehnologije. Ali, pravo da vam kažem, nakon svega, ne znam je li uopće moguća takva politička tehnologija koja će i hrvatsku državu, i njezine institucije i društvo u cjelini probuditi iz dubokog i dugog sna, letargije i depresije. Pa i čestog uvjerenja da su promjene, na svim razinama moguće i potrebne, ali da ne zadiru u privilegije i status onih koji te promjene i /p/okretanje moraju voditi. Kako bilo, ne bi se smjelo nipošto dati puno vremena, čak ni cijeli mandat onima koji zemlju Hrvatsku i narod guraju u ponor i beznađe, a jesu li to češći politički izbori, novi ljudi ili nove ekonomske metode, neka to učine oni koji su ovako ili onako za to zaduženi. U svakom slučaju, vremena je, pa i sredstava sve manje...


HNB tečajna lista

18.10.2017
Srednji
JPY JPY
100
5,689852
CHF CHF
1
6,530849
GBP GBP
1
8,459397
USD USD
1
6,381966
EUR EUR
1
7,502639
$ Odabir valute
= Odabir valute