PAPA FRANJO

Arhiva - Osoba Dana Arhiva

PAPA FRANJO

 

Ako ništa drugo, novi papa Franjo /Jorge Mario Bergoglio, Buenos Aires 1936./, u izjavama, pa i komunikaciji s vjernicima, popriličito se razlikuje od svojih prethodnika. Na neki način, zacijelo time i šokira najkonzervativnije slojeve Katoličke crkve, osobito crkvene elite i hijerarhiju, koja zna biti i griješna, nerijetko i materijalno pohlepna, sudeći po najnovijim financijskim skandalima Vatikana, ali i njegovih brojnih viših i nižih sastavnica. Papa Franjo to potvrđuje i svojim ponašanjem, svojom skromnošću i istinskom privrženošću siromašnim i potrebnim, pa je upravo među takvim vjernicima možda i najomiljeniji u nizu desetljeća, pa i stoljeća. Ono čime je i ponajviše uzburkao inače neupitne i nedodirljive, same po sebi, već i srednje, pa i najviše crkvene strukture, pored već spomenutih materijalnih malverzacija, svakako su njegove izjave po kojima je "kršćanska ideologija bolest koja tjera ljude od Crkve" ili kako su "ateisti koji čine dobro iskupljeni kao i katolici". "Homoseksualce, ili preciznije one koji su takve orijentacije, ne treba osuđivati i marginalizirati i mora ih se integrirati", kaže papa Franjo. A držim znakovitom i ovu njegovu izjavu: "Ako je Bog, stvarajući svijet, dao čovjeku slobodu, tko sam ja da se u to miješam? Mi osuđujemo duhovni progon koji nameće bilo koji vjerski službenik svojim naputcima". "Papa Franjo ovih je dana ponovno, jednom neuobičajenom odlukom, iznenadio svjetsku javnost, a u prvom redu katoličke vjernike i kler. U pripremama za Sinodu o obitelji, koja će se održati 2014. papa je organizirao veliku anketu kojom želi provjeriti stavove katoličkih vjernika o temama kao što su homoseksualni brakovi, pobačaj, život u izvanbračnim zajednicama, dakle, pitanjima o kojima Vatikan zastupa izrazito konzervativne stavove", kako pročitah u nekim medijima. Sve dakle ukazuje da se papa Franjo upustio u propitkivanje aktualnosti i popularnosti nekih vjekovnih kršćanskih kanona, možda i neki korigirani pristup katoličke Crkve pitanjima i problemima suvremenog društva. Naravno, tu ne može biti niti govora o bilo kakvoj revoluciji, pa ni reformi katoličke crkve, niti bilo koje druge, osobito monoteističke vjere niti odstupanja od temeljnih načela i kanona, ako se pravilno protumače i izjave i način komunikacije, u ovom slučaju pape Franja. Ne mogu se svete knjige niti primjerice Deset Božjih zapovijedi mijenjati, ali mogu načini i metode približivanja njihovim odredbama. Uostalom, nisam ni taj koji bi o svemu tome mogao nešto meritorno napisati, osim da mi se njegove poruke doista dopadaju, jer u njima uočavam znatno tolerantniji, odnosno snošljiviji pristup prema drugačijima, po vjeri ili svjetonazoru. Koliko će to prihvatiti katolička nomenklatura, ostaje za vidjeti. Meni je kod pape Franja zanimljiva činjenica da je on prvi "papa isusovac i prvi papa iz Argentine, Novog svijeta i južne hemisfer, te prvi papa neeuropljanin nakon 1272. /Grgur III/. Naime, u spomenutim zemljama, prema mišljenjima uglednih katoličkih teologa, poput Amerikanca Michaela Novaka i sličnih, još od davnih vremena pa i sve do danas, osobito među najčešćim vjernicima, ali i tamošnjoj crkvenoj nomenklaturi utjecajan je takozvani kršćanski socijalizam. On je razvidan osobito u zemljama Latinske Amerike, ali i njihovim nekadašnjim europskim kolonizatorima, poput Španjolske i Portugala, a donekle i u Francuskoj, Hrvatskoj, Mađarskoj, Slovačkoj...U najkraćem, kršćanski socijalizam "karakterizira neprijateljstvo prema kapitalizmu, korporacijama, biznisu..istodobno prihvaćajući ideale demokratskog kapitalizma kao što su privatno vlasništvo i osobni imetak, pluralistički politički sistem, otvorenost i trpeljivost moralno-kulturnog sustava, pa čak i ekonomske tehnike kao što su tržište i osobna stimulacija!!!" kako piše spomenuti Michael Novak. Dodao bih, kršćanski socijalisti, a krivo bi im bilo da ih tako nazovete, prihvaćaju sve postulate, odnosno normativne temelje demokratskog kapitalizma, ali nikako ne prihvaćaju i s gnušanjem odbacuju njegove činjenične posljedice i rezultate, poput profita, "krupnog kapitala", "bešćutnih poduzetnika" i sl. Svakodnevna je to priča i s naših prostora, ali i puno ozbiljnije, nerijetko i nepremostiva prepreka ekonomskom oporavku, o napretku da i ne govorim. U glavama i ne samo kršćanskih socijalista, nego i ostalih socijalista i komunista za jad i bijedu nižih i siromašnih slojeva, jedini i isključivi krivci su "buržuji", pohlepni kapitalisti, poduzetnička klasa, "eksploatatori" i njihovi zaštitnici ili eksponenti. Njihovi ciljevi, poput iskorijenjivanja ili ublažavanja siromaštva, neke, po meni ipak iracionalne jednakosti, nesumnjivo su humani, pa i vrlo popularni, ali kako se njima barem približiti, dokazao je upravo demokratski kapitalizam i ekonomski aktivizam. Socijalizam, u kakvom god obliku, a uvijek je u nekom društvenom ili kolektivističkom, zapravo povijesno gledano sustav koji ih je od tih ciljeva udaljio, unatoč ponekom kratkotrajnom i kao što se ispostavilo neodrživom uzletu. Ne može se, kako tvrde kršćanski socijalisti za sve tegobe prezrenih, potlačenih i siromašnih, kriviti bogati, kapitalisti ili poduzetnici. I opet se držim Michaela Novaka koji piše: "Oni /kršćanski socijalisti op.a./ zanemaruju činjenicu da su mogi današnji bogataši "odbijanje od obilja" iskusili pred vrlo kratko vrijeme, u doba rata velike krize ili u siromašnoj obitelji. Gotovo su svi ljudi ljudi, i bogati i siromašni, upoznali bol poniženja. Gotovo su svi iskusili tuđu mržnju. Pokatkad i sirotinja mrzi. Pokatkad i bogati /a i mnogi koji to nisu/ iskazuju uobičajene i herojske moralne vrline. Pokatkad i sirotinja tlači pripadnike drugih klasa, vjera i etničkih grupa. Pokatkad bogati shvaćaju sudbinu sirotinje pa se muški bore ne bi li joj pomogli...Sveti Augustin u svom komentaru 34. stiha Psalma 72 nudi drukčiju mudrost: "Nije tu bitan prihod već želje...Pogledaj bogataša što stoji kraj tebe: možda on sa sobom ima mnogo novca, ali ne i pohlepe; dok ti, koji nemaš novca, imaš mnogo pohlepe." Nisam ja taj po mnogo čemu da bi se uopće usudio tvrditi da je papa Franjo kršćanski socijalist u svemu. Tek možda po svojoj osjetljivosti prema siromašnim i potrebitim, što je i inače crta isusovaca. Na kraju, nije mi to ni bila nakana opisa 266. pape. Ali, ponovno ću, dopadaju mi se njegova razmišljanja o onima koji nisu katolici, pa čak ni vjernici uopće i bude nadu za veće razumijevanje u različitostima i s različitim. A to u ovim nemirnim vremenima i prostorima nije malo. Makar uvijek ostaje otvoreno pitanje koliko će ga i kako rimokatolička crkva od vrha do dna prihvatiti. Ali da ne bude nesporazuma, to podjednako vrijedi i za ostale vjere i njihove vođe od vrha do dna.

HNB tečajna lista

21.08.2017
Srednji
JPY JPY
100
5,769743
CHF CHF
1
6,546400
GBP GBP
1
8,115265
USD USD
1
6,296589
EUR EUR
1
7,392195
$ Odabir valute
= Odabir valute