LJUBO JURČIĆ

Arhiva - Osoba Dana Arhiva

LJUBO JURČIĆ

Skoro da i nema hrvatskog, pa i susjednih medija koji kad iskrsne neki gospodarski ili makroekonomski problem ne upitaju za mišljenje profesora zagrebačkog Ekonomskog fakulteta i praktično nepostojećeg Hrvatskog društva ekonomista, sve u svemu i kako ispada vodećeg hrvatskog ekonomista Ljuba Jurčića. Izleti tu i tamo još Guste Santini i "konzultant" Mladen Vedriš s par uhodanih fraza i to je to. I oni i mnogi drugi uvijek uspoređuju hrvatsku ekonomiju i društvo s razvijenim državama i uvijek zaključuju kako nam ne treba "puno" za dostići ih, tek neke sitnice i sve će biti opet dobro. Nema im se što tu zamjeriti, to što niču iz "svake ekonomske paštete", ne stvaraju svojim komentarima i razmišljanjima probleme ni urednicima ni voditeljima, a bogme, najčešće i onima kojih ih gledaju i slušaju. Svojom profesorskom titulom, gardom i hinjenom neovisnošću, rado su viđeni gosti, zavodljiva im je i slušna dijagnoza hrvatske ekonomije i poduzetništva, a ta je tema, pored nogometnog izbornika omiljena svakom Hrvatu i svatko drži da je zna. Pa eto, i ja držim da nešto znam i o makro i o mikroekonomiji, teoretski i praktično, ponešto znam i o našem mentalitetu i resursima, ali sam siguran da ih ima i boljih, i tu po Gradu. Čeljad je sklona precjenjivati, naravno i potcjenjivati i toga će biti uvijek, jer nerijetko su dojam ili percepcija važniji i od činjenica i dokaza ne samo u ekonomskoj, nego još više u političkoj "struci". Sjećam se davno jednog bivšeg nogometnog izbornika ondašnje države koji bi po imenu ili prezimenu ili nadimku procjenjivao hoće li taj biti dobar nogometaš ili neće. Ima i danas toga posvuda i u politici i u ekonomiji i medicini i kulturi i umjetnosti, to su takozvani "brandovi po sebi", ali to je neka druga i velim vam, vrlo zanimljiva tema, ona o takozvanim uglednim i neuglednim građanima, stručnjacima i sl.. Ljubo Jurčić je, što se brzo zaboravlja, bio ministar gospodarstva u Račanovoj Vladi, nije napravio ništa, dakle nije teoriju pretočio u praksu, a mogla bi, možda i "pravna država" preispitati neke privatizacije koje je on kao predsjednik Upravnog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju vodio. Hrvatski ekonomski znanstvenici, osim par izuzetaka, a zapravo jedini poznati i zasad nedostižni u svjetskim okvirima bio je, sa svojom Političkom ekonomijom socijalizma Branko Horvat, jer je ponudi i argumentirao nešto što je vrlo teško braniti, tj. socijalizam kao ekonomski spas. Skoro hrvatski ekonomisti su zapravo socijalistički ekonomisti, planeri i stratezi izgubljeni u vremenu i prostoru. A ako netko nije, onda je takozvani zloglasni neoliberal, a ta riječ se "vrti" već godinama kao uzročnik svih hrvatskih, i ne samo ekonomskih nevolja. Tipičan predstavnik te, nazovimo je škole, upravo je Ljubo Jurčić. A socijalistička ekonomija i njezini apologeti čvrsto vjeruju i zagovoru ključnu i svemoćnu ulogu države u ekonomskih pitanjima, naglasak davaju na preraspodjelu stvorenog bogatstva, a nikada na stvaranje novih bogatstava, na gospodarski rast. Prosječnom i ne samo ekonomskom, nego i menadžerskom umu, bliže je raditi na rezanju troškova, smanjenju zaposlenih, stvarati kapital dugovima, a daleko stvarati nove vrijednosti, povećavati prihode i poreznu osnovicu, a ne porezne stope i to je golem hrvatski problem. Po socijalističkim ekonomistima država je ta koja mora posve uređivati ekonomiju, tržište, ulaganja, a ne privatnici, kapitalisti, nepoćudni inovatori, "eksploatatori" radničke klase i sl. Stalno, posredno ili neposredno, na meti su im zastupnici "trulog" kapitalizma i da ponovim, neoliberalizma. Optužuju liberale da su bešćutnici, okrutnici i plaćenici, sluge stranog kapitala i na kraju anarhisti. Nijedan učeni liberal, naravno nije protiv upliva države, pa čak ni u makroekonomska pitanja, ali svaki učeni liberal jasno zna dokud sežu njezine granice, što joj je zadaća, a što nikako nije, kao primjerice ograničavanje slobodnog tržišta robe, kapitala i radne snage, sputavanje privatne inicijative, darovitih i sl. Uopće o tržištu, konkurenciji, izvozu, ekonomskoj dinamici i prilagodbi ne vole puno ni pričati, da ne govorim da po tim pitanjima ne nude ništa suvislog. Ljubo Jurčić tvorac je i sintagme "industrijska politika", što u glavama onih kojima se baš puno i ne čitaju zvuči pametno. Industrija je inače način masovne proizvodnje za masovna tržišta, nije to neka posebna gospodarska djelatnost. Neki dan pročitah da je Ljubo Jurčić i poduzetnik, što bi značilo da proizvodi i prodaje na slobodnom tržištu neki proizvod ili uslugu. A ustvari je rentijer, jer ima neke svoje poslovne prostore i iznajmljuje ih po Zagrebu kakvih ima i tu po Gradu podosta i čemu skoro svaki prosječni Hrvat najčešće teži. A da smo zemlja rentijera, ovakvih ili onakvih i rentijerskog mentaliteta, po meni jesmo. Imati vlastitu nekretninu ili nekretnine, biti zakupodavac, ne "bačkati" se proizvodnjom, ne imati posla s tržištem i čudnim kupcima, dionicama i svim onim što spada u takozvanu dinamičnu, modernu i konkurentnu ekonomiju ili poduzetništvo, to je san i smisao njihovog života. Kao što je i san i smisao života raditi u državnoj ili lokalnoj samoupravi, javnim poduzećima, ustanovama i ostalim proračunskim korisnicima, gdje plaća "kuri", radio ne radio...A i tome se ne treba čuditi, svatko ide lakšim, a ne težim putem, a socijalistički ekonomisti, filozofi, sociolozi upravo to i zagovaraju. Od ostalih "bisera" Ljuba Jurčića, izdvojit ću njegovu "misao" da bi hrvatska Vlada, dakle porezni obveznici trebali otkupiti vlasnički udjel /dionice/ MOL-a od posrnule INE i slijedom toga dati je Šternu i sličnima na upravljanje, pod firmom nacionalne energetske sigurnosti i stvoriti od nje ružnog socijalističkog mastodonta, s inače već groznim benzinskim crpkama, rafinerijama, tehnologijama i sl. Kaže Jurčić da bi država treba uzeti kredit od 20 milijardi kuna i podijeliti ga poduzetnicima, naravno po njihovom izboru, kako se to već i činilo u ova dva desetljeća i vidimo kako to, na svu nesreću još nije završilo. Štoviše, Jurčić tvrdi da ima još dovoljno prostora za državno zaduživanje, da javni dug nije problem. Lako je dokazati da svako daljnje zaduživanje je ionako već golemi financijski teret novim hrvatskim naraštajima, da onemogućava poželjan i održiv gospodarski rast i netko i njemu i sličnima to treba javno, na sav glas i posredstvom svih mogućih hrvatskih medija. Dakle da čine ništa drugo nego zločine i Hrvatskoj i svom njenom stanovništvu. Prema Jurčiću i socijalistima, tržište ne određuje strukturu i obujam poduzetništva, to je isključivo stvar države, njezine strategije i plana, mimo bilo kakvih potvrđenih ekonomskih zakonitosti. Ekonomisti, znanstvenici ili stručnjaci, ako jesu, dakle i Ljubo Jurčić i svi ostali "jurčići", po svom su zvanju i pozvani ponuditi rješenja, odnosno djelotvornu terapiju za dijagnoze, koje manje-više svi znamo, jedino je razlika u retorici. A te djelotovorne terapije, rješenja ili izvedbe nešto ne uočavam već i poodavno. Ne mogu tvrditi da Ljubo Jurčić ne zna lijek za hrvatsku ekonomiju i poduzetništvo, pa možda i svi drugi "ugledni ekonomisti", ali kad se sudare s politikom, slastima vlasti, medija i izazovima beskompromisnosti, jednostavno zakažu. Sve mi se čini i u svemu da ona najcrnja, primitivna politika ili politikanstvo i najdjelotvornije ekonomske lijekove pretvore u svoju suprotnost, skoro pa otrove. No, i to mi se ne čini toliko važnim u opisu Ljuba Jurčića i sličnih. Golemi je problem što na površinu, dakle u medije i u političke vrhove ne mogu isplivati njihovi oponenti, primjerice nečuvenoj hajci izloženi takozvani neoliberali, "kapitalistički agenti", zagovornici krupnog kapitala, profiteri, dakle svi oni što imaju nešto za reći, uz to i dokumentirati, odnosno argumentirati, najbolje vlastitim djelom. Ali, ni to ne mora biti uvjet. Mogu to dokumentirati i argumentirati primjerima drugih, uspješnih. Ne znam ima li to igdje, ali kod nas nešto što je potvrđeno, dokazano uspješno, nije nikakav argument za /pre/okret, nisu to ni pojedinci ni kompanije. Evo u posljednje vrijeme zaglušujuća je i ne samo medijska buka o skorašnjoj propasti kapitalizma, "trule Amerike", pokvarenih poduzetnika i sl. A ja vam tvrdim da treba Boga moliti da se to nipošto ne dogodi, u kakvom smo stanju i jadu, bile bi prve žrtve, neovisno o tome što mislili i o kapitalizmu i o socijalizmu i bilo čemu. Na kraju, moram ipak sa žaljenjem ustvrditi da je hrvatska ekonomska znanost i struka posve zakazala i da je možda i najveći krivac žalosnog stanja hrvatske ekonomije i poduzetništva. Jednostavno, i nju je zarazila "bakterija" populizma i prespore ili nikakve prilagodbe i razumijevanja suvremenih ekonomskih problema i metoda. I teško me mogu razuvjeriti da ih u njihovim nakanama priječe političari, lijevi ili desni, što inače često čujem.

HNB tečajna lista

12.12.2017
Srednji
JPY JPY
100
5,641360
CHF CHF
1
6,457199
GBP GBP
1
8,562218
USD USD
1
6,396985
EUR EUR
1
7,545883
$ Odabir valute
= Odabir valute