/S/USTAVNA KRIZA?

Arhiva - /PRI/VIĐENJA Arhiva

"Ustavna kriza je najčešće sukob izazvan političkim nesuglasicama između ustavotvornih organa oko nadležnosti ili djelovanja koji nisu u dovoljnoj mjeri razrađeni ustavom. Razlikuje se od ustanka u kojem grupe, koje nisu predviđene ustavom, u pitanje dovode legitimitet države. Ustavna kriza može, radi privremene ograničenosti sposobnosti provođenja izvršne vlasti, dovesti do građanskog rata." Tako piše u hrvatskoj Wikipediji, kojoj uzgred nije uvijek za vjerovati, posebice kad je riječ o ovdašnjim povijesnim temama, dilemama i traumama. No, to sad nije na "dnevnom redu" i što god bih o tome napisao završilo bi na onoj "ad hominem". To sam naučio i iskusio. Za takve i slične stvari prikladnija je knjiga, možda ona autobiografskog karaktera, za kakvu skice imam, pa i puno materijala i koja ima radni naslov ove kolumne "/Pri/viđenja". Ali, kako je pisanje knjige muka neviđena, posebice kad pišete o onome što vidite svojim očima, sumnjam da će mi to poći "za glavom". Sudeći prema spomenutom tumačenju, a u vezi možebitnog referenduma o unošenju definicije "braka kao zajednice muškarca i žene" kao odrednice Ustava Republike Hrvatske, Lijepa je naša pred ili već u ustavnoj krizi, pored svih drugih, osobito ekonomskih, socijalnih i moralnih tegoba. Ponekad mi se učini svejedno, kriza više ili manje, teško ionako da teže ne može biti. Međutim, u ovom "slučaju" doista je riječ o pitanju koje zadire u područje ljudskih prava i koje može otvoriti i ustavnu i političku Pandorinu kutiju ili "referendumaniju" s krajnje negativnim posljedicama i na hrvatsku državu i društvo. Naime, već je u nižem pravnom aktu, dakle hrvatskom Obiteljskom zakonu, to pitanje riješeno i tamo je utvrđeno da je "brak životna zajednica muškarca i žene" i nije, barem ne po meni, potrebno to isto ponavljati u Ustavu. Ali, očito je da konzervativnoj, ovaj puta ipak desnoj političkoj opciji i katoličkoj nomenklaturi to nije dovoljno i sad ćemo se oko toga prepirati i dijeliti, a uvjeravam vam vas da riješiti nećemo ništa, ni homofobiju, ni ekonomiju, ni socijalu, ni pravdu, baš ništa, pa i ako se spomenuta odredba unese u hrvatski Ustav. Svaki ustav, pa tako i hrvatski, ja shvaćam kao sustav političkih, pravnih, ekonomskih i moralnih ciljeva kojemu država treba težiti, vjerojatno ga i nikad posve dostignuti. Jednako kao i Deset Božjih zapovijedi, kojima kršćani trebaju težiti i također ga nikad posve ne dostignuti, kao i Kuran muslimani. Ali zbog toga ni Ustav ni Deset Božjih zapovijedi ni Kuran ne treba mijenjati, niti ukidati. Zakonima se neke stvari trebaju usklađivati s novim okolnostima i realitetima, ne odstupajući od temeljnih ustavnih odredbi ili intencija. Jasno je kao dan da se nakon spomenutog "bračnog referenduma", može pokrenuti i čitav niz drugih, puno opasnijih ustavnih referenduma, od podizanja cenzusa prava ovakvih ili onakvih manjina pa sve do njihovog potpunog ukidanja, jer one su, barem za dovoljnu referendumsku većinu uvijek krive za sve naše, ponekad i navodne jade. U krajnjem, koliko se stvarno, a ne formalno držimo Ustava, ne samo od ljudskih prava, slobode izbora i sl. nego osobito njegovih odredbi koje se tiču primjerice tržišne ekonomije i kapitalističkih sastavnica, mi bi već sad trebali skoro pa posve promijeniti hrvatski Ustav i uskladiti ga s najčešćim socijalističkim mentalitetom i još se nismo ni pomirili s time da je socijalizam prije svega ekonomski, onda i moralni promašaj i da izravno vodi u nacionalsocijalizam, čemu nas i ne tako davna povijest uči. Znakovit je, primjerice, uzrok ustavne krize koja je u Rusiji izbila 21. rujna 1993. i kada je tadašnji Predsjednik Boris Jeljcin raspustio Parlament kako bi proveo neophodne ali omražene reforme za uvođenje tržišnog gospodarstva. Prijetilo je izbijanje narodnog ustanka koji je uz podršku vojske, nakon 10 dana spriječen. U nastavku je održan referendum kojim je odobreno značajno povećanje ovlaštenja predsjednika i tako spašen tek uvedeni kapitalizam i spriječen povratak komunizma u njezinoj postojbini. Nisam posve siguran odgovara li nam više predsjednički /poput SAD, Francuske ili Hrvatske u Tuđmanovo doba/ ili parlamentarni sustav kakav je dvadesettrigodine na snazi. Hrvatski Sabor nerijetko je obična glasačka mašinerija koja ne donosi optimalne zakone i ostale akte, nego samo one koja su puki izraz većinske volje i "stranačkog demokratskog centralizma", a nerijetko daleko od optimuma. Velika je hrvatska politička dvojba posredna ili neposredna demokracija, a vidi se to i kroz dvojbe o spomenutom referendumu, ali i izboru presjednika države, kao i čelnika županija, gradova i općina, koji su se, čast izuzecima, pretvorili u blago rečeno "lokalne šerife". Demokracija po sebi na površinu ne izbaci najbolje, štoviše nerijetko i najlošije, a tvrdim vam da je neposredna demokracija još i puno gora. Već i nekoliko puta, možda malo "uvijeno", pa i kukavički, otvarao sam pitanja koliko je i hrvatski Ustav i ukupni politički, ekonomski i moralni sustav izraz stvarne većinske narodne volje. Naravno, malo tko dovodi u pitanje državotvornost i teritorijalni integritet Lijepe naše, iako ih ima koji bi da je i veća, pa i da je u njoj manjina manje, čak i da ih uopće nema. Te, krajnje desne političke grupacije u rastućem su trendu, na "krilima" ekonomske depresije, frustracija zbog neostvarenih nada i obećanja i raznih populističkih vođa, od političkih preko ekonomskih do duhovnih. I nije to nekakva hrvatska politička posebnost, time su zaražene i sve države i narodi i ne samo na ovim prostorima, nego čak i u razvijenijim demokracijama. Međutim razvijenije imaju jače "amortizere" od nerazvijenih za suzbijanje te društvene regresije ili patologije. Čitajući objašnjenja znanstvenika kako se zapravo formira većina, a stvoriti je možu, najčešće na negativnom programu i energiji stvoriti dovoljno uporna manjina, nisam baš siguran bi li na nekakvom novom referendumu pobijedio kapitalizam sa svim svojim dostignućima ili socijalizam sa svim svojim sivilom i utopističkim ciljevima, eto dokle smo dogurali. To što podosta eksponiranih političara iz "svih oružja" tuku po takozvanim komunjarama ili u novije doba "udbašima" uopće ne znači da upravo oni nisu takvi, u "najmanju ruku" po najvažnijem, metodama ili političkoj tehnologiji. A još ih više uopće i ne ulazi u meritum stvari, u ono što je dotični rekao, pa čak i dobra učinio, jedini argument im je tko je taj, a sve više i kakav je, kako izgleda taj što je nešto rekao ili izustio i dobra učinio. Nema tu ni osobne ni narodne sreće, sve dok je tako, tvrdim vam i to je uzrok podosta naših jada. U ovoj hrvatskoj ustavnoj krizi, za koju ipak vjerujem da neće "metastazirati" i da neće završiti "građanskim ratom", pa ni nepremostivim podjelama, čudno mi je ponašanje i Hrvatskog sabora i Ustavnog suda. Naime, prije pokretanja referenduma svakako treba riješiti je li referendumsko pitanje uopće u području Ustava ili primjerice, prije donošenja nekoga zakona treba biti nedvojbeno je li zakon ili slični pravni akt uopće ustavan. Već i dosad znamo koliko smo skupu cijenu platili zbog neustavnosti nekih zakonskih odredbi i neznanja zakonodavaca. Ali ti isti nikad nisu platili i materijalno tu cijenu svojega neznanja ili nerijetko političkog populizma i teško da će u našem "mandatu". Pitam se zbog čega, primjerice saborski zastupnici ili izvršna vlast ne bi i materijalno platili štetu koja proizlazi iz njihovih zakona, rješenja i odluka, kao što je plaća svaki poduzetnik jer mu tržište odnosno kupac ne priznaje, ne kupuje njegov proizvod ili uslugu, ma što on o svojem proizvodu ili usluzi misao. Ne zaboravite, poštovani /su/građani da svi vi, ili kroz poreze ili kroz previsoke cijene proizvoda ili usluga ili golemu nezaposlenost plaćate sve veću štetu koja proizlazi iz "nezakonitih" zakona, samovolje i hirova političara i njihovih poslušnika, nikada ti političari i njihovi poslušnici. Jednostavno mi je neshvatljivo i to držim velikim hrvatskim problemom s koliko teškoća ili nikako podosta čeljadi ne može ili neće prepoznati vlastiti interes odbijajući neke prijedloge, rješenja ili modele, recimo u ekonomiji, samo zato što iza toga ne stoji takozvani naš, nego takozvani njihov. Uvjeravam vas da nema sreće nikome u nesreći i patnji drugih, pa niti u sputavanju ljudskih prava u svim svojim sastavnicama, o čemu je ovdje bilo riječi. Završit ću ovu kolumnu s pitanjem: Je li ovdje posrijedi ustavna ili sustavna kriza? Kako nisam od onih kojih "puti jezikom", po meni ovdje je riječ o sustavnoj krizi, kapitalizmu ili socijalizmu, vladavini prava ili ne, slobodi ili ne, individualizmu ili kolektivizmu. Pa izvolite!

HNB tečajna lista

17.10.2017
Srednji
JPY JPY
100
5,693381
CHF CHF
1
6,523686
GBP GBP
1
8,468133
USD USD
1
6,366542
EUR EUR
1
7,506153
$ Odabir valute
= Odabir valute