ZORAN MILANOVIĆ /6/

Arhiva - Osoba Dana Arhiva

ZORAN MILANOVIĆ

milanovi

Ne može se tvrditi da je Zoran Milanović čisti politički diletant, da nije obrazovan, da ne zna što je socijaldemokracija, pa čak da nije ni hrabar, barem u retorici prema desnim oponentima. Istina je i to da zna biti arogantan, pa i iritantan, a po svemu sudeći i pomalo narcisoidan. Ovisno iz kojega se ugla i tko to promatra, to mogu u politici biti i dobre i loše osobine. Nemaju istu tonsku boju i jačinu političke i slične ocjene kad iz izgovaraju ovi ili oni lideri, političari i sl. i to treba znati. Primjerice, nije isto kad nešto zbori ili piše netko u nomenklaturi ovoj ili onoj veći od moje malenkosti koja to isto zbori ili piše u Glasu Grada. Istina je, nerijetko, meni ne baš mila, kad se kaže da "nije važno što, nego tko nešto zbori ili piše kad zbori ili piše". Zorana Milanovića desni spektar hrvatskog političkog teatra drži za običnog komunjaru, jugonostalgičara, pa čak i hrvatskog izdajnika. Naravno, to je u demokraciji, pa i u onoj u najvišem stadiju posve legitimno, takva retorika uvijek, manje ili više "pali", posebice na našim prostorima. Jednostavno, kako Turgenjev veli, protiv predrasuda se nemoguće boriti, znam to i sam, a vjerujem i većina. Pa ipak, većina od nas zna i "puknuti" ili "prolupati" upuštajući se u tu i ne samo političku, nerijetko i u čisto ljudsku borbu. Događalo se, a događat će se to vjerojatno i dalje i Zoranu Milanoviću. Ljudi koji se upuštaju, recimo u političku utakmicu, oni koji se usuđuju, pisati ili javno ili glasno iznositi svoje stavove i misli, a osobito oni koji nude rješenja, neovisno o tome koliko su za neke dobra, za druge loša, moraju računati s time da će trpjeti i uvrede i poniženja od svojih protivnika, ne ulazeći sad još u to je li u pitanju zavist, jal ili neuklonjiva mržnja, koje ima i uvijek će biti diljem svijeta. Pa i to da će istinski borci protiv mržnje biti proglašeni mrziteljima, vjerojatno zbog toga što ta pitanja uopće otvaraju. To je pitanje svačijeg izbora, to kako će se postaviti prema životu, danu ili okruženju, takav čemu i biti život, dan ili okruženje. Možda hrvatska socijaldemokracija i nema boljeg vođu od Zorana Milanovića, svakako je deficitarna s kvalitetnim političarima i stručnjacima, iako to jednako vrijedi i za desne stranke i da ponovim za ukupnu hrvatsku političku elitu, barem po meni. Sad je posve razvidno da se Zoran Milanović nije dokazao ni kao sposoban političar niti lider i doista je veliko razočaranje. Percepcija o Zoranu Milanoviću kao modernom socijaldemokratu nalik na recimo Blaira, Schroedera i sl. jednostavno se rasplinula. Što zbog njega samoga, njegove tvrdoglavosti i slabih političkih procjena, što zbog unutarnjih i vanjskih okolnosti koje mu nipošto nisu išle u prilog i s čime je sigurno morao računati. Treba ipak priznati da za razliku od većina drugih hrvatskih političkih vođa Zoran Milanović nije populist i to mu obilježje ne donosi, nego zapravo odnosi bodove. U nekoj razvijenijoj demokraciji to bi svakako bila vrlina, ovdje kod nas je mana. I bit će još zadugo. Dakle, nije sklon podilaženju masama i podgrijavanju najnižih strasti, pa ni ovim ili onim velikim obećanjima. Međutim, taj isti Milanović nema zapravo osobine državnika, lidera, kakvih je imao Franjo Tuđman, pa i Ivo Sanader. Naime, dopustio je da mu "miševi" u Vladi kolo vode, iako je on tu nominalno, a morao bi biti i stvarno "mačka". Kako u poduzetništvu, tako i u politici, vođa mora imati zadnju i odlučujuću, sagledavši i procjenivši sve posljedice prijedloga svojih suradnika, a to, kako se ispostavilo Milanović nema. Jer kako drugačije protumačiti tu silnu neučinkovitost i dezorijentiranost hrvatske Vlade, pa čak i padanje zakona i drugih akata na Ustavnom sudu. Doduše, ovo potonje i ne mora biti istina, u zemlji korumpiranoj poput Hrvatske, ni Ustavni sud ili barem neki njegovi članovi ne znači da nisu korumpirani, sudeći po nekim odlukama. To je jedna druga priča. Zorana Milanovića, pa ni njegove prethodnike, ekonomija zapravo nikad nije ni zanimala niti se "prtio" u nju i članove Vlade koji su za nju zaduženi. Vjerojatno je procijenio, vodeći se iskustvom i sudbinom Ivice Račana, da je politika važnija od ekonomije i da ona presuđuje u izborima. Štoviše, možda je tu i u pravu i veliko je pitanje bili se održao pred najezdom političke desnice, koja ne nudi baš ništa i da je od Hrvatske stvorio raj na zemlji. Jer ipak, tako mi se čini, u političkim izborima u stadiju demokracije, pa i razočaranja u kojemu se Hrvatska nalazi, ekonomski učinci vladajućih nisu odlučujući. Možda griješim, ali na podosta slučajeva sam uvidio da nije važno je li netko štetočina ili ne, dakle štetočina kao takav. Bitno je je li ta štetočina "naša" ili "njihova" i to nema veze ni s lijevim ni s desnim. Međutim, ako već mora "pasti" ili otići, nije svejedno odlazi li Milanović i njegova svita zbog toga što su "izdajnici" kako to tumače desničari, nego još i zbog toga što se pokazao kao diletant u ekonomskim pitanjima. Da je uspio i podigao hrvatsko gospodarstvo, uvijek bi mogao reći da je uspio u tom najvažnijem, jer sve ostalo, ma koliko bilo istinito ili lažno, nije toliko važno. Jer, nije svejedno što i koliko netko ostavlja iza sebe kada odlazi – izborima ili prirodno. Za Milanovića je uspjeh u ekonomiji, obrazovnoj, socijalnoj, pa i svim drugim politikama osobito važan s još jednog stajališta. S desnog boka mu se stalno prigovara kako ima previše Srba u Vladi, a još ako je ta Vlada neuspješna, a ispostavilo se da jest, eto ti "štofa" za takve prigovore. Na kraju krajeva, u pozadini, možda ne eksplicitno, na ekonomskom neznanju i nesnalaženju Vlade desna opozicija i gradi strategiju povratka na vlast, optužujući je za manjak domoljublja i jugofiliju, što je uvijek, a u ovim grubim vremenima posebice, zavodljivo ne baš malom biračkom tijelu. Možda ste i zamijetili kako držim neizbježnim odlazak hrvatske ljevice s vlasti, iako je do parlamentarnih izbora još 16 mjeseci, što nije malo. Ali sudeći po onome što i kojom brzinom čini Milanovićeva Vlada, dojma sam da se i sama s time pomirila. Doduše, ono što bi trebala i mogla učiniti u kratkom roku, srezati državnu, paradržavnu i lokalnu administraciju, privatizirati preostali portfelj u državnom vlasništvu koji nije od strateške važnosti, smanjiti poreznu presiju, podržati poduzetništvo i ulaganja i umjesto poslušnih na stručna mjesta "instalirati" sposobne i sl. značilo bi "rezati granu na kojoj sjediš". Kako je ta "grana" ionako već dobrano srezana, mislim da ni Milanoviću ni njegovoj Vladi ne bi trebalo biti svejedno kako će otići, dakle ipak uzdignute ili spuštene glave. Uostalom, to je od iznimne važnosti za hrvatsku socijaldemokraciju i politički pluralizam uopće. Jer ona je praktično jedina relevantna alternativa konzervativnom bloku i od njezine snage, ali i snage opozicije kao takve, ovisna je svekolika hrvatska budućnost.

HNB tečajna lista

20.08.2017
Srednji
JPY JPY
100
5,769743
CHF CHF
1
6,546400
GBP GBP
1
8,115265
USD USD
1
6,296589
EUR EUR
1
7,392195
$ Odabir valute
= Odabir valute